Ljubav

Još od školskih klupa, učenici i učenice trebaju shvatiti u potpunosti ono što se zove LJUBAV.

STRAH i OVISNOST se često zamijene za LJUBAV, ali to nije LJUBAV.

Učenici i učenice ovise o svojim roditeljima i učiteljima i jasno je da ih poštuju i boje se u isto vrijeme.

Djeca, mladići i djevojke ovise o svojim roditeljima za odjeću, hranu, novac, smještaj, itd., i očigledno je da se osjećaju zaštićeno, znaju da ovise o svojim roditeljima i stoga ih poštuju, pa čak i boje se, ali to nije LJUBAV.

Kao primjer onoga što govorimo, možemo sa potpunom tačnošću provjeriti da svako dijete, mladić ili djevojka ima više povjerenja u svoje prijatelje iz škole nego u svoje roditelje.

Zaista, djeca, mladići i djevojke razgovaraju sa svojim drugarima o intimnim stvarima koje nikada u životu ne bi razgovarali sa svojim roditeljima.

To nam pokazuje da nema pravog povjerenja između djece i roditelja, da nema prave LJUBAVI.

HITNO je shvatiti da postoji radikalna razlika između LJUBAVI i onoga što je poštovanje, strah, ovisnost, strah.

HITNO je znati poštovati svoje roditelje i učitelje, ali ne brkati poštovanje sa LJUBAVLJU.

POŠTOVANJE i LJUBAV moraju biti INTIMNO POVEZANI, ali ne smijemo brkati jedno s drugim.

Roditelji se boje za svoju djecu, žele im najbolje, dobru profesiju, dobar brak, zaštitu, itd., i brkaju taj strah sa pravom LJUBAVLJU.

Potrebno je shvatiti da je bez PRAVE LJUBAVI nemoguće da roditelji i učitelji mudro vode nove generacije, čak i kada postoje vrlo dobre namjere.

Put koji vodi u BEZDAN popločan je VEOMA DOBRIM NAMJERAMA.

Vidimo svjetski poznati slučaj “BUNTIOVNIKA BEZ RAZLOGA”. Ovo je mentalna epidemija koja se proširila svijetom. Mnoštvo “DOBRE DJECE”, navodno jako voljene od strane svojih roditelja, jako mažene, jako voljene, napadaju bespomoćne prolaznike, tuku i siluju žene, kradu, kamenuju, idu u bandama nanoseći štetu svuda, ne poštuju učitelje i roditelje, itd. itd. itd.

“BUNTIOVNICI BEZ RAZLOGA” su proizvod nedostatka prave LJUBAVI.

Gdje postoji prava LJUBAV, ne mogu postojati “BUNTIOVNICI BEZ RAZLOGA”.

Ako bi roditelji ZAISTA VOLJELI svoju djecu, znali bi ih inteligentno usmjeravati i tada ne bi postojali “BUNTIOVNICI BEZ RAZLOGA”.

Buntovnici bez razloga su proizvod loše orijentacije.

Roditelji nisu imali dovoljno LJUBAVI da bi se istinski posvetili mudrom usmjeravanju svoje djece.

Moderni roditelji misle samo na novac i da daju djetetu sve više i više, i automobil najnovijeg modela, i odijela posljednje mode, itd., ali ne vole istinski, ne znaju voljeti i zato “buntovnici bez razloga”.

Površnost ove epohe se pripisuje nedostatku PRAVE LJUBAVI.

Moderni život je sličan plitkoj bari, bez dubine.

U dubokom jezeru života mogu živjeti mnoga stvorenja, mnogo riba, ali se bara koja se nalazi na putu, ubrzo osuši sa žarkim sunčevim zracima i tada jedino što ostaje je blato, trulež, ružnoća.

Nemoguće je shvatiti ljepotu života u svom sjaju, ako nismo naučili VOLJETI.

Ljudi brkaju poštovanje i strah sa onim što se zove LJUBAV.

Poštujemo svoje nadređene i bojimo ih se i onda vjerujemo da ih volimo.

Djeca se boje svojih roditelja i učitelja i poštuju ih i onda vjeruju da ih vole.

Dijete se boji biča, šibe, loše ocjene, grdnje u kući ili u školi, itd., i onda vjeruje da voli svoje roditelje i učitelje, ali u stvarnosti ih se samo boji.

Ovisimo o poslu, o poslodavcu, bojimo se bijede, da ćemo ostati bez posla i onda vjerujemo da volimo poslodavca, pa čak i pazimo na njegove interese, čuvamo njegovu imovinu, ali to nije LJUBAV, to je strah.

Mnogi ljudi se boje razmišljati sami o misterijama života i smrti, boje se pitati, istraživati, shvatiti, učiti, itd., i onda uzvikuju JA VOLIM BOGA, I TO JE DOVOLJNO!

Vjeruju da vole BOGA, ali u stvarnosti NE VOLE, boje se.

U vrijeme rata, supruga osjeća da obožava svog muža više nego ikada i žudi sa beskrajnom željom za njegovim povratkom kući, ali u stvarnosti ga ne voli, samo se boji da će ostati bez muža, bez zaštite, itd. itd. itd.

Psihološko ropstvo, ovisnost, ovisiti o nekome, nije LJUBAV. To je samo STRAH i to je sve.

Dijete u svom učenju ovisi o UČITELJU ili UČITELJICI i jasno je da se boji ISKLJUČENJA, loše ocjene, grdnje i mnogo puta vjeruje da ga VOLI, ali ono što se dešava je da ga se boji.

Kada se supruga porađa ili je u opasnosti od smrti zbog bilo koje bolesti, suprug vjeruje da je voli mnogo više, ali u stvarnosti ono što se dešava je da se boji da će je izgubiti, ovisi o njoj u mnogim stvarima, kao što su hrana, seks, pranje odjeće, milovanja, itd., i boji se da će je izgubiti. To nije LJUBAV.

Svi kažu da obožavaju sve, ali to nije tako: Vrlo je rijetko pronaći u životu nekoga ko zna ISTINSKI VOLJETI.

Ako bi roditelji istinski voljeli svoju djecu, ako bi djeca istinski voljela svoje roditelje, ako bi učitelji istinski voljeli svoje učenike i učenice, ne bi moglo biti ratova. Ratovi bi bili nemogući sto posto.

Ono što se dešava je da ljudi nisu shvatili šta je ljubav, i svaki strah i svako psihološko ropstvo, i svaku strast, itd., brkaju sa onim što se zove LJUBAV.

Ljudi ne znaju VOLJETI, ako bi ljudi znali voljeti, život bi zaista bio raj.

ZALJUBLJENI vjeruju da vole i mnogi bi bili spremni zakleti se krvlju da vole. Ali samo su STRASTVENI. Kada se STRAS potisne, kula od karata se ruši.

STRASST često vara UM i SRCE. Svaki STRASTVEN čovjek vjeruje da je ZALJUBLJEN.

Vrlo je rijetko pronaći u životu par koji je istinski zaljubljen. Obiluju parovi STRASTVENIH, ali je veoma teško pronaći par ZALJUBLJENIH.

Svi umjetnici pjevaju o LJUBAVI, ali ne znaju šta je LJUBAV i brkaju STRASST sa LJUBAVLJU.

Ako postoji nešto veoma teško u ovom životu, to je NE brkati STRASST sa LJUBAVLJU.

STRASST je najukusniji i najsuptilniji otrov koji se može zamisliti, uvijek završi trijumfom po cijenu krvi.

STRASST je SEKSUALNA sto posto, STRASST je životinjska, ali ponekad je i veoma prefinjena i suptilna. Uvijek se brka sa LJUBAVLJU.

Učitelji i učiteljice trebaju naučiti učenike, mlade i djevojke, da razlikuju između LJUBAVI i STRASSTI. Samo će se tako kasnije izbjeći mnoge tragedije u životu.

Učitelji i učiteljice su obavezni da formiraju odgovornost učenika i učenica i stoga ih moraju pravilno pripremiti da ne postanu tragični u životu.

Potrebno je shvatiti ono što je LJUBAV, ono što se ne može miješati sa ljubomorom, strastima, nasiljem, strahom, vezanostima, psihološkom ovisnošću, itd. itd. itd.

LJUBAV nažalost ne postoji u ljudskim bićima, ali nije ni nešto što se može STEĆI, kupiti, uzgajati kao cvijet iz staklenika, itd.

LJUBAV se mora RODITI u nama i samo se RAĐA kada smo duboko shvatili šta je MRŽNJA koju nosimo u sebi, šta je STRAH, SEKSUALNA STRASST, strah, psihološko ropstvo, ovisnost, itd. itd. itd.

Moramo shvatiti šta su ove PSIHOLOŠKE mane, moramo shvatiti kako se one obrađuju u nama ne samo na intelektualnom nivou života, već i na drugim skrivenim i nepoznatim nivoima PODSVIJESTI.

Potrebno je izvući iz različitih uglova uma sve te mane. Samo tako se u nama rađa spontano i čisto, ono što se zove LJUBAV.

Nemoguće je htjeti transformirati svijet bez plamena LJUBAVI. Samo LJUBAV zaista može transformirati svijet.