Ubistvo

Ubijanje je očigledno i izvan svake sumnje, najrazorniji i najkorumpiraniji čin poznat u svijetu.

Najgori oblik ubistva je uništavanje života naših bližnjih.

Zastrašujuće je užasan lovac koji svojom puškom ubija nevine šumske životinje, ali hiljadu puta monstruozniji, hiljadu puta odvratniji je onaj koji ubija svoje bližnje.

Ne ubija se samo mitraljezima, puškama, topovima, pištoljima ili atomskim bombama, može se ubiti i pogledom koji ranjava srce, ponižavajućim pogledom, pogledom punim prezira, pogledom punim mržnje; ili se može ubiti nezahvalnom radnjom, mračnom radnjom, uvredom ili riječju koja vrijeđa.

Svijet je pun oceubica, majkoubica, nezahvalnika koji su ubili svoje očeve i majke, bilo svojim pogledima, riječima ili okrutnim postupcima.

Svijet je pun muškaraca koji su nesvjesno ubili svoje žene i žena koje su nesvjesno ubile svoje muževe.

Za vrhunac nesreće u ovom okrutnom svijetu u kojem živimo, ljudsko biće ubija ono što najviše voli.

Čovjek ne živi samo od kruha, već i od različitih psiholoških faktora.

Mnogo je muževa koji bi mogli živjeti duže da im to žene dozvole.

Mnogo je žena koje bi mogle živjeti duže da im to muževi dozvole.

Mnogo je očeva i majki koji bi mogli živjeti duže da im to sinovi i kćeri dozvole.

Bolest koja vodi našu voljenu osobu u grob ima za causa causorum, riječi koje ubijaju, poglede koji ranjavaju, nezahvalne radnje, itd.

Ovo društvo koje je zastarjelo i degenerisalo puno je nesvjesnih ubica koji se pretvaraju da su nevini.

Zatvori su puni ubica, ali najgora vrsta kriminalaca se pretvara da je nevina i slobodno šeta.

Nijedan oblik ubistva ne može imati opravdanje. Ubijanjem drugoga ne rješava se nijedan problem u životu.

Ratovi nikada nisu riješili nijedan problem. Bombardiranjem nedužnih gradova i ubijanjem miliona ljudi ne rješava se ništa.

Rat je nešto previše grubo, sirovo, monstruozno, odvratno. Milioni ljudskih mašina, uspavanih, nesvjesnih, glupih, kreću u rat s ciljem da unište još toliko miliona nesvjesnih ljudskih mašina.

Često je dovoljna planetarna katastrofa u kosmosu, ili loš položaj zvijezda na nebu, da milioni ljudi krenu u rat.

Ljudske mašine nemaju svijest o ničemu, kreću se na destruktivan način kada ih određena vrsta kosmičkih valova potajno povrijedi.

Ako bi ljudi probudili svijest, ako bi se od samih školskih klupa učenici i učenice mudro obrazovali, vodeći ih ka svjesnom razumijevanju šta je neprijateljstvo i rat, druga bi se pjesma pjevala, niko ne bi kretao u rat i katastrofalni valovi kosmosa bi se tada koristili na drugačiji način.

Rat miriše na kanibalizam, na život u pećinama, na zvjerstvo najgore vrste, na luk, strijelu, koplje, na orgiju krvi, očigledno je nespojiv s civilizacijom.

Svi ljudi u ratu su kukavice, plašljivi, a heroji okićeni medaljama su upravo najveće kukavice, najplašljiviji.

Samoubica također izgleda vrlo hrabro, ali je kukavica jer se bojao života.

Heroj je u suštini samoubica koji je u trenutku vrhunskog terora počinio ludost samoubice.

Ludost samoubice lako se zamijeni s hrabrošću heroja.

Ako pažljivo promatramo ponašanje vojnika tokom rata, njegove manire, pogled, riječi, korake u bitci, možemo dokazati njegovu potpunu kukavičluk.

Nastavnici i nastavnice u školama, koledžima, univerzitetima moraju podučavati svoje učenike i učenice istini o ratu. Moraju dovesti svoje učenike i učenice do svjesnog iskustva te Istine.

Ako bi ljudi bili potpuno svjesni šta je ova strašna Istina o ratu, ako bi nastavnici i nastavnice znali mudro obrazovati svoje učenike i učenice, nijedan građanin se ne bi dao odvesti na klanje.

Temeljno obrazovanje se mora odmah pružiti u svim školama, koledžima i univerzitetima, jer se upravo sa školskih klupa mora raditi za MIR.

Hitno je da nove generacije postanu potpuno svjesne šta je barbarstvo i šta je rat.

U školama, koledžima, univerzitetima mora se temeljito razumjeti neprijateljstvo i rat u svim njegovim aspektima.

Nove generacije moraju razumjeti da starci sa svojim ustajalim i nespretnim idejama uvijek žrtvuju mlade i vode ih kao volove na klanje.

Mladi se ne smiju dati uvjeriti ratnom propagandom, niti razlozima staraca, jer se jednom razlogu suprotstavlja drugi razlog, a jednom mišljenju drugo, ali ni rezonovanje ni mišljenja nisu Istina o Ratu.

Starci imaju hiljade razloga da opravdaju rat i odvedu mlade na klanje.

Važno nije rezonovanje o ratu, već iskusiti Istinu o tome šta je rat.

Mi se ne izjašnjavamo protiv Razuma ni protiv analize, samo želimo reći da prvo moramo iskusiti istinu o ratu, a onda si možemo priuštiti luksuz da rezonujemo i analiziramo.

Nemoguće je iskusiti istinu o NE UBIJANJU ako isključimo duboku intimnu meditaciju.

Samo nas vrlo duboka Meditacija može dovesti do iskustva Istine o Ratu.

Nastavnici i nastavnice ne smiju samo pružati intelektualne informacije svojim učenicima i učenicama. Nastavnici moraju naučiti svoje učenike da upravljaju umom, da iskuse ISTINU.

Ova rasa koja je zastarjela i degenerisala više ne razmišlja ni o čemu drugom nego o ubijanju. Ovo ubijanje i ubijanje je svojstveno samo svakoj degenerisanoj ljudskoj rasi.

Putem televizije i kina, agenti zločina šire svoje kriminalne ideje.

Djeca i djevojčice nove generacije svakodnevno putem televizijskog ekrana i dječjih priča i kina, časopisa itd., primaju dobru otrovnu dozu ubistava, pucnjava, užasnih zločina itd.

Više se ne može uključiti televizija a da se ne naiđe na riječi pune mržnje, pucnjeve, perverznost.

Vlade svijeta ne poduzimaju ništa protiv širenja zločina.

Umova djece i mladih vode agenti zločina putem kriminala.

Ideja o ubijanju je toliko proširena, toliko rasprostranjena putem filmova, priča itd. da je postala potpuno poznata svima.

Pobunjenici novog vala su odgojeni za zločin i ubijaju iz zadovoljstva ubijanja, uživaju gledajući kako drugi umiru. To su naučili na televiziji kod kuće, u kinu, u pričama, u časopisima.

Posvuda vlada zločin i vlade ne čine ništa da isprave instinkt za ubijanjem iz samih njegovih korijena.

Na nastavnicima i nastavnicama u školama, koledžima i univerzitetima je da dignu glas i prevrnu nebo i zemlju kako bi ispravili ovu mentalnu epidemiju.

Hitno je da nastavnici i nastavnice u školama, koledžima i univerzitetima objave uzbunu i zatraže od svih vlada svijeta cenzuru za kino, televiziju itd.

Zločin se užasno umnožava zbog svih tih spektakala krvi i ako ovako nastavimo, doći će dan kada niko neće moći slobodno šetati ulicama bez straha da će biti ubijen.

Radio, kino, televizija, časopisi o krvi, dali su toliko prostora širenju zločina ubijanja, učinili su ga toliko ugodnim slabim i degenerisanim umovima, da nikome više ne zadrhti srce da upuca ili ubode drugu osobu.

Zbog tolikog širenja zločina ubijanja, slabi umovi su se previše upoznali sa zločinom i sada si čak priuštaju luksuz da ubijaju kako bi imitirali ono što su vidjeli u kinu ili na televiziji.

Nastavnici i nastavnice koji su odgajatelji naroda su dužni u izvršavanju svoje dužnosti da se bore za nove generacije tražeći od vlada svijeta zabranu spektakala krvi, ukratko, ukidanje svih vrsta filmova o ubistvima, lopovima itd.

Borba nastavnika i nastavnica mora se proširiti i na borbe s bikovima i boks.

Tip toreadora je najkukavičkiji i najkriminalniji tip. Toreador želi sve prednosti za sebe i ubija kako bi zabavio publiku.

Tip boksera je tip čudovišta ubistva, u svom sadističkom obliku koji povređuje i ubija kako bi zabavio publiku.

Ova vrsta spektakala krvi je sto posto barbarska i potiče umove usmjeravajući ih putem zločina. Ako se zaista želimo boriti za Mir u svijetu, moramo pokrenuti temeljnu kampanju protiv spektakala krvi.

Dok god unutar ljudskog uma postoje destruktivni faktori, ratovi će biti neizbježni.

Unutar ljudskog uma postoje faktori koji proizvode rat, ti faktori su mržnja, nasilje u svim njegovim aspektima, sebičnost, bijes, strah, kriminalni instinkti, ratoborne ideje koje šire televizija, radio, kino, itd.

Propaganda za MIR, NOBELOVE NAGRADE ZA MIR su apsurdne dok god unutar čovjeka postoje Psihološki faktori koji proizvode rat.

Trenutno mnoge ubice imaju NOBELOVU NAGRADU ZA MIR.