Velikodušnost

Potrebno je voljeti i biti voljen, ali nažalost po svijet, ljudi niti vole niti su voljeni.

To što se naziva ljubav je nešto nepoznato ljudima i lako ga zamjenjuju sa strašću i strahom.

Kad bi ljudi mogli voljeti i biti voljeni, ratovi bi bili potpuno nemogući na licu zemlje.

Mnogi brakovi koji bi zaista mogli biti sretni, nažalost nisu zbog starih zamjerki nakupljenih u sjećanju.

Kad bi supružnici imali velikodušnosti, zaboravili bi bolnu prošlost i živjeli punim plućima, ispunjeni istinskom srećom.

Um ubija ljubav, uništava je. Iskustva, stare neugodnosti, stara ljubomora, sve to nakupljeno u sjećanju, uništava ljubav.

Mnoge supruge pune zamjerki mogle bi biti sretne kad bi imale dovoljno velikodušnosti da zaborave prošlost i žive u sadašnjosti obožavajući supruga.

Mnogi muževi bi mogli biti zaista sretni sa svojim suprugama kad bi imali dovoljno velikodušnosti da oproste stare greške i zaborave svađe i gorčine nakupljene u sjećanju.

Potrebno je, hitno je da brakovi shvate duboko značenje trenutka.

Muževi i supruge se uvijek trebaju osjećati kao mladenci, zaboravljajući prošlost i živeći radosno u sadašnjosti.

Ljubav i zamjerke su atomske supstance koje su nespojive. U ljubavi ne mogu postojati zamjerke bilo koje vrste. Ljubav je vječno opraštanje.

Postoji ljubav u onima koji osjećaju istinsku tjeskobu zbog patnje svojih prijatelja i neprijatelja. Postoji istinska ljubav u onima koji od srca rade za dobrobit poniznih, siromašnih, potrebitih.

Postoji ljubav u onima koji spontano i prirodno osjećaju simpatiju prema seljaku koji natapa brazdu svojim znojem, prema seljaninu koji pati, prema prosjaku koji traži novčić i prema poniznom psu koji je u tjeskobi i bolestan i umire od gladi pored puta.

Kada od srca pomažemo nekome, kada na prirodan i spontan način brinemo o drvetu i zalijevamo cvijeće u vrtu bez da nam to itko traži, postoji autentična velikodušnost, istinska simpatija, istinska ljubav.

Nažalost po svijet, ljudi nemaju istinsku velikodušnost. Ljudi se brinu samo za vlastita sebična postignuća, želje, uspjehe, znanja, iskustva, patnje, zadovoljstva, itd. itd.

U svijetu postoje mnoge osobe koje posjeduju samo lažnu velikodušnost. Postoji lažna velikodušnost u lukavom političaru, u izbornom liscu koji rasipa novac sa sebičnom namjerom da stekne moć, ugled, položaj, bogatstvo, itd., itd. Ne trebamo brkati mačku s zecom.

Istinska velikodušnost je apsolutno nezainteresirana, ali se lako može zamijeniti sa lažnom, sebičnom velikodušnošću političkih lisica, kapitalističkih varalica, satira koji žude za ženom, itd. itd.

Moramo biti velikodušni srcem. Istinska velikodušnost nije od Uma, autentična velikodušnost je miris srca.

Kad bi ljudi imali velikodušnosti, zaboravili bi sve zamjerke nakupljene u sjećanju, sva bolna iskustva mnogih jučerašnjica i naučili živjeti iz trenutka u trenutak, uvijek sretni, uvijek velikodušni, ispunjeni istinskom iskrenošću.

Nažalost, JA je sjećanje i živi u prošlosti, uvijek se želi vratiti u prošlost. Prošlost uništava ljude, uništava sreću, ubija ljubav.

Um zarobljen u prošlosti nikada ne može u potpunosti shvatiti duboko značenje trenutka u kojem živimo.

Mnogo je ljudi koji nam pišu tražeći utjehu, tražeći dragocjeni melem za izlječenje svog bolnog srca, ali je malo onih koji se brinu da utješe ožalošćenog.

Mnogo je ljudi koji nam pišu da nam ispričaju u kakvom bijednom stanju žive, ali je rijetko onih koji razlome jedini kruh koji bi ih trebao nahraniti da ga podijele s drugim potrebitima.

Ljudi ne žele razumjeti da iza svakog učinka postoji uzrok i da samo mijenjanjem uzroka mijenjamo učinak.

JA, naše drago JA, je energija koja je živjela u našim precima i koja je uzrokovala određene prošle uzroke čiji sadašnji učinci uvjetuju naše postojanje.

Potrebna nam je VELIKODUŠNOST da bismo promijenili uzroke i transformirali učinke. Potrebna nam je velikodušnost da mudro upravljamo brodom našeg postojanja.

Potrebna nam je velikodušnost da radikalno transformiramo vlastiti život.

Legitimna, efektivna velikodušnost nije od uma. Autentična simpatija i istinska, iskrena naklonost nikada ne mogu biti rezultat straha.

Potrebno je razumjeti da strah uništava simpatiju, okončava velikodušnost srca i uništava u nama divan miris LJUBAVI.

Strah je korijen sve korupcije, tajno podrijetlo svakog rata, smrtonosni otrov koji degenerira i ubija.

Učitelji i učiteljice škola, koledža i univerziteta moraju shvatiti potrebu da usmjere svoje učenike i učenice putem istinske velikodušnosti, hrabrosti i iskrenosti srca.

Ljudi ustajali i tupi iz prošle generacije, umjesto da shvate što je taj otrov straha, uzgajali su ga kao fatalni cvijet staklenika. Rezultat takvog postupka bila je korupcija, kaos i anarhija.

Učitelji i učiteljice moraju shvatiti vrijeme u kojem živimo, kritično stanje u kojem se nalazimo i potrebu da podignemo nove generacije na temeljima revolucionarne etike koja je u skladu s atomskim dobom koje se u ovim trenucima tjeskobe i boli počinje među uzvišenim grmljavinama misli.

TEMELJNO OBRAZOVANJE se temelji na revolucionarnoj psihologiji i revolucionarnoj etici, u skladu s novim vibracijskim ritmom nove ere.

Osjećaj suradnje trebao bi u potpunosti zamijeniti užasnu borbu sebične konkurencije. Nemoguće je znati surađivati kada isključimo načelo efektivne i revolucionarne velikodušnosti.

Hitno je razumjeti u potpunosti, ne samo na intelektualnoj razini, već i u različitim skrivenim kutovima nesvjesnog i podsvjesnog uma, što je nedostatak velikodušnosti i užas egoizma. Samo osvješćivanjem onoga što je u nama egoizam i nedostatak velikodušnosti, iz našeg srca izvire slasni miris PRAVE LJUBAVI i DJELOTVORNE VELIKODUŠNOSTI koja nije od uma.