Integracija

Jedna od najvećih čežnji psihologije je postići POTPUNU INTEGRACIJU.

Da je JA INDIVIDUALNO, problem PSIHOLOŠKE INTEGRACIJE bi se riješio s velikom lakoćom, ali nažalost svijeta, JA postoji unutar svake osobe u PLURALIZOVANOM obliku.

PLURALIZOVANO JA je temeljni uzrok svih naših intimnih proturječnosti.

Kada bismo se mogli vidjeti u ogledalu cijelog tijela onakvima kakvi smo PSIHOLOŠKI, sa svim našim intimnim proturječnostima, došli bismo do bolnog zaključka da još nemamo pravu individualnost.

Ljudski organizam je divan stroj kojim upravlja PLURALIZOVANO JA koje detaljno proučava REVOLUCIONARNA PSIHOLOGIJA.

Čitat ću novine, kaže INTELEKTUALNO JA; Želim prisustvovati zabavi, uzvikuje EMOCIONALNO JA; K vragu zabava, gunđa JA POKRETA, bolje da odem u šetnju, JA ne želim šetati, viče JA nagona za samoodržanjem, gladan sam i idem jesti, itd.

Svako od malih JA koji čine EGO želi zapovijedati, biti gospodar, gazda.

U svjetlu revolucionarne psihologije možemo razumjeti da je JA legija i da je Organizam stroj.

Mali JA se svađaju međusobno, bore se za prevlast, svaki želi biti šef, gospodar, gazda.

To objašnjava žalosno stanje psihološke dezintegracije u kojem živi jadna intelektualna životinja pogrešno nazvana ČOVJEK.

Potrebno je razumjeti što znači riječ DEZINTEGRACIJA u PSIHOLOGIJI. Dezintegrirati se znači raspasti se, raspršiti se, razderati se, proturječiti si, itd.

Glavni uzrok PSIHOLOŠKE DEZINTEGRACIJE je zavist koja se ponekad manifestira u izuzetno suptilnim i divnim oblicima.

Zavist je višestrana i postoje tisuće razloga da se ona opravda. Zavist je tajni pokretač cjelokupnog društvenog mehanizma. Imbecili vole opravdavati zavist.

Bogati zavide bogatima i žele biti još bogatiji. Siromašni zavide bogatima i također žele biti bogati. Onaj tko piše zavidi onome tko piše i želi pisati bolje. Onaj tko ima puno iskustva zavidi onome tko ima više iskustva i želi imati više od njega.

Ljudi se ne zadovoljavaju kruhom, odjećom i skloništem. Tajni pokretač zavisti zbog tuđeg automobila, zbog tuđe kuće, zbog susjedovog odijela, zbog puno novca prijatelja ili neprijatelja, itd. proizvodi želje za poboljšanjem, stjecanjem stvari i još stvari, haljina, odijela, vrlina, kako ne bi bili manje od drugih itd. itd. itd.

Najtragičnije od svega je da proces akumulacije iskustava, vrlina, stvari, novca, itd. jača PLURALIZOVANO JA, intenzivirajući tada unutar nas samih intimne proturječnosti, zastrašujuća razaranja, okrutne bitke našeg unutarnjeg bića, itd. itd. itd.

Sve je to bol. Ništa od toga ne može donijeti istinsku sreću ožalošćenom srcu. Sve to proizvodi povećanje okrutnosti u našoj psihi, umnožavanje boli, nezadovoljstvo sve dublje i dublje.

PLURALIZOVANO JA uvijek pronalazi opravdanja čak i za najgore zločine, a taj se proces zavisti, stjecanja, akumuliranja, postizanja, čak i ako je to na račun tuđeg rada, naziva evolucijom, napretkom, unaprjeđenjem, itd.

Ljudi imaju uspavanu svijest i ne shvaćaju da su zavidni, okrutni, pohlepni, ljubomorni, a kada iz nekog razloga shvate sve to, onda se opravdavaju, osuđuju, traže izgovore, ali ne razumiju.

Zavist je teško otkriti zbog konkretne činjenice da je ljudski um zavidan. Struktura uma temelji se na zavisti i stjecanju.

Zavist počinje još od školskih klupa. Zavidimo na boljoj inteligenciji naših kolega iz razreda, boljim ocjenama, boljim odijelima, boljim haljinama, boljim cipelama, boljem biciklu, prekrasnim rolama, lijepoj lopti, itd. itd.

Učitelji i učiteljice pozvani da formiraju osobnost učenika i učenica moraju razumjeti što su beskrajni procesi zavisti i uspostaviti unutar PSIHE svojih učenika odgovarajući temelj za razumijevanje.

Um, zavidan po prirodi, misli samo u funkciji VIŠE. “JA mogu bolje objasniti, JA imam više znanja, JA sam inteligentniji, JA imam više vrlina, više posvećenosti, više savršenosti, više evolucije, itd.”

Cijeli funkcionalizam uma temelji se na VIŠE. VIŠE je intimni tajni pokretač zavisti.

VIŠE je komparativni proces uma. Svaki komparativni proces je ODVRATAN. Primjer: Ja sam inteligentniji od tebe. Taj i taj je vrliji od tebe. Ta i ta je bolja od tebe, mudrija, ljubaznija, ljepša, itd. itd.

VIŠE stvara vrijeme. PLURALIZOVANO JA treba vremena da bude bolji od susjeda, da dokaže obitelji da je vrlo genijalan i da može, da postane netko u životu, da dokaže svojim neprijateljima, ili onima kojima zavidi, da je inteligentniji, moćniji, jači, itd.

Komparativno razmišljanje temelji se na zavisti i proizvodi ono što se naziva nezadovoljstvo, nemir, gorčina.

Nažalost, ljudi idu iz jednog opozita u drugi opozit, iz jednog ekstrema u drugi, ne znaju hodati po sredini. Mnogi se bore protiv nezadovoljstva, zavisti, pohlepe, ljubomore, ali borba protiv nezadovoljstva nikada ne donosi istinsku sreću srcu.

Hitno je razumjeti da se istinska sreća mirnog srca ne kupuje niti prodaje i da se rađa u nama sasvim prirodno i spontano kada smo duboko razumjeli same uzroke nezadovoljstva; ljubomora, zavist, pohlepa, itd. itd.

Oni koji žele dobiti novac, veličanstven društveni položaj, vrline, zadovoljstva svake vrste, itd. s ciljem postizanja istinskog zadovoljstva, potpuno su u krivu jer se sve to temelji na zavisti, a put zavisti nas nikada ne može dovesti do luke mirnog i sretnog srca.

Um zarobljen u PLURALIZOVANOM JA čini zavist vrlinom i čak si daje luksuz da joj daje divna imena. Napredak, duhovna evolucija, želja za usavršavanjem, borba za dostojanstvo, itd. itd. itd.

Sve to proizvodi dezintegraciju, intimne proturječnosti, tajne borbe, problem teškog rješenja, itd.

Teško je pronaći u životu nekoga tko je uistinu INTEGRALAN u najpotpunijem smislu riječi.

Potpuno je nemoguće postići POTPUNU INTEGRACIJU dok postoji unutar nas samih PLURALIZOVANO JA.

Hitno je razumjeti da unutar svake osobe postoje tri osnovna faktora, Prvo: Osobnost. Drugo: PLURALIZOVANO JA. Treće: Psihološki materijal, to jest, SAMA ESENCIJA OSOBE.

PLURALIZOVANO JA nespretno troši psihološki materijal u atomskim eksplozijama zavisti, ljubomore, pohlepe, itd. itd. Potrebno je rastopiti pluralizovano JA, s ciljem akumuliranja unutar, psihološkog materijala kako bismo uspostavili u našoj unutrašnjosti trajni centar svijesti.

Oni koji ne posjeduju trajni centar svijesti, ne mogu biti integralni.

Samo nam trajni centar svijesti daje pravu individualnost.

Samo nas trajni centar svijesti čini integralnima.