Ambicija

AMBICIJA ima nekoliko uzroka, a jedan od njih je ono što se zove STRAH.

Skromni mladić koji u parkovima luksuznih gradova čisti obuću ponosnim gospodarima, mogao bi postati lopov ako bi osjetio strah od siromaštva, strah od samog sebe, strah od svoje budućnosti.

Skromna krojačica koja radi u raskošnoj robnoj kući moćnika, mogla bi postati lopov ili prostitutka preko noći, ako bi osjetila strah od budućnosti, strah od života, strah od starosti, strah od same sebe, itd.

Elegantni konobar u luksuznom restoranu ili velikom hotelu, mogao bi postati GANGSTER, pljačkaš banaka ili vrlo fini lopov, ako bi nažalost osjetio strah od samog sebe, od svog skromnog položaja konobara, od svoje vlastite budućnosti, itd.

Beznačajni insekt teži da bude elegantan. Siromašni službenik na šalteru koji uslužuje klijente i koji nam strpljivo pokazuje kravatu, košulju, cipele, praveći mnoge naklone i smješkajući se sa lažnom krotkošću, teži nečemu više jer ima strah, veliki strah, strah od bijede, strah od svoje sumorne budućnosti, strah od starosti, itd.

AMBICIJA je višestrana. AMBICIJA ima lice sveca i lice đavola, lice muškarca i lice žene, lice interesa i lice nezainteresiranosti, lice vrline i lice grešnika.

Postoji AMBICIJA kod onoga koji se želi vjenčati i kod onog STAROG ZALJUBLJENIKA koji mrzi brak.

Postoji AMBICIJA kod onoga koji želi sa beskrajnom ludošću “BITI NEKO”, “POJAVITI SE”, “POPENTRATI SE” i postoji AMBICIJA kod onoga koji postaje ANAHORET, koji ne želi ništa od ovog svijeta, jer je njegova jedina AMBICIJA da dostigne NEBO, OSLOBODI SE, itd.

Postoje ZEMALJSKE AMBICIJE i DUHOVNE AMBICIJE. Ponekad AMBICIJA koristi masku NEZINTERESIRANOSTI i ŽRTVE.

Ko ne TEŽI ovom pokvarenom i JADNOM svijetu, TEŽI onom drugom i ko ne TEŽI novcu, TEŽI PSIHIČKIM MOĆIMA.

JA, SEBI, SAMOM SEBI, voli da sakrije AMBICIJU, da je stavi u najskrivenije kutke uma i onda kaže: “JA NIŠTA NE TEŽIM”, “JA VOLIM SVOJE BLIŽNJE”, “JA RADIM NEZINTERESIRANO ZA DOBRO SVIH LJUDSKIH BIĆA”.

POLITIČAR LISAC i koji zna sve trikove, ponekad zadivi mase svojim naizgled nezainteresiranim djelima, a kada napusti posao, sasvim je normalno da napusti svoju zemlju sa nekoliko miliona dolara.

AMBICIJA prerušena u MASKU NEZINTERESIRANOSTI, obično prevari najlukavije ljude.

U svijetu postoji mnogo ljudi koji samo TEŽE da ne budu AMBICIOZNI.

Mnogo je ljudi koji se odriču svih raskoši i taština svijeta jer samo TEŽE svom vlastitom UNUTRAŠNJEM SAMOUSAVRŠAVANJU.

Pokajnik koji hoda na koljenima do hrama i koji se bičuje pun vjere, naizgled ne teži ničemu, pa si čak priušti luksuz da daje ne oduzimajući ništa nikome, ali je jasno da TEŽI ČUDU, izlječenju, zdravlju za sebe ili za nekog rođaka, ili pak vječnom spasenju.

Mi se divimo muškarcima i ženama koji su istinski religiozni, ali žalimo što ne vole svoju religiju sa svom NEZINTERESIRANOŠĆU.

Svete religije, uzvišene sekte, redovi, duhovna društva, itd. Zaslužuju našU NEZINTERESIRANU LJUBAV.

Vrlo je rijetko pronaći u ovom svijetu nekoga ko voli svoju religiju, svoju školu, svoju sektu, itd. nezainteresirano. To je za žaljenje.

Cijeli svijet je pun ambicija. Hitler je krenuo u rat zbog ambicije.

Svi ratovi imaju svoj izvor u strahu i AMBICIJI. Svi najozbiljniji problemi u životu imaju svoj izvor u AMBICIJI.

Cijeli svijet živi u borbi protiv cijelog svijeta zbog ambicije, jedni protiv drugih i svi protiv svih.

Svaka osoba u životu TEŽI DA BUDE NEŠTO, a ljudi određene dobi, učitelji, roditelji, tutori, itd. potiču dječake, djevojčice, mlade dame, mlade ljude, itd. da nastave užasnim putem AMBICIJE.

Stariji govore učenicima i učenicama, moraš biti nešto u životu, obogatiti se, oženiti se sa bogatim ljudima, biti moćan, itd. itd.

Stare, užasne, ružne, zastarjele generacije, žele da nove generacije budu također ambiciozne, ružne i užasne kao i oni.

Najozbiljnije od svega je to što se mladi ljudi daju “ZAVRTI” i također se daju voditi tim užasnim putem AMBICIJE.

Učitelji i učiteljice moraju naučiti UČENIKE i UČENICE da nijedan pošten rad ne zaslužuje prezir, apsurdno je gledati sa prezirom na vozača taksija, službenika na šalteru, seljaka, čistača obuće, itd.

Svaki skromni rad je lijep. Svaki skromni rad je potreban u društvenom životu.

Nismo svi rođeni da budemo inženjeri, guverneri, predsjednici, doktori, advokati, itd.

U društvenom konglomeratu su potrebni svi poslovi, sva zanimanja, nijedan pošten rad nikada ne može biti prezren.

U praktičnom životu svako ljudsko biće služi za nešto i važno je znati za šta služi svako.

Dužnost je UČITELJA i UČITELJICA da otkriju POZIV svakog studenta i usmjere ga u tom smislu.

Onaj ko radi u životu u skladu sa svojim POZIVOM, radit će sa ISTINSKOM LJUBAVLJU i bez AMBICIJE.

LJUBAV mora zamijeniti AMBICIJU. POZIV je ono što nam se zaista sviđa, ona profesija koju sa radošću obavljamo jer je to ono što nam se sviđa, ono što VOLIMO.

U modernom životu nažalost ljudi rade sa nevoljkošću i zbog ambicije jer obavljaju poslove koji se ne podudaraju sa njihovim pozivom.

Kada neko radi ono što voli, u svom pravom pozivu, radi to sa LJUBAVLJU jer VOLI svoj poziv, jer su njegove SPOSOBNOSTI za život upravo one njegovog poziva.

Upravo to je posao učitelja. Znati usmjeriti svoje učenike i učenice, otkriti njihove sposobnosti, usmjeriti ih putem njihovog autentičnog poziva.