Disciplina

Učitelji u školama, koledžima i univerzitetima pridaju veliku važnost disciplini i mi je moramo pažljivo proučiti u ovom poglavlju. Svi koji smo prošli kroz škole, koledže, univerzitete, itd. jako dobro znamo što su discipline, pravila, šibe, ukori, itd., itd., itd. Disciplina je ono što se zove UZGOJ OTPORA. Učitelji vole uzgajati OTPOR.

Uče nas da se opiremo, da podižemo nešto protiv nečeg drugog. Uče nas da se odupiremo iskušenjima tijela i bičujemo se i činimo pokoru da bismo se oduprli. Uče nas da se ODUPIREMO iskušenjima koja donosi lijenost, iskušenjima da ne učimo, ne idemo u školu, igramo se, smijemo, rugamo se učiteljima, kršimo pravila, itd. itd. itd.

Učitelji i učiteljice imaju pogrešnu predodžbu da disciplinom možemo razumjeti potrebu za poštivanjem školskog reda, potrebu za učenjem, održavanjem pribranosti pred učiteljima, dobro se ponašati prema kolegama, itd. itd. itd.

Među ljudima postoji pogrešna predodžba da što se više opiremo, što više odbacujemo, postajemo sve više i više razumljivi, slobodni, ispunjeni, pobjednički. Ljudi ne žele shvatiti da što se više borimo protiv nečega, što se više opiremo, što više odbacujemo, to je MANJE RAZUMIJEVANJA.

Ako se borimo protiv poroka pijenja, on će nestati na neko vrijeme, ali budući da ga nismo temeljito RAZUMJELI na svim RAZINAMA UMA, on će se kasnije vratiti kad zanemarimo stražu i piti ćemo odjednom za cijelu godinu. Ako odbacimo porok bluda, neko vrijeme ćemo biti vrlo čedni naizgled (čak i ako na drugim RAZINAMA UMA nastavimo biti užasni SATIRI, kao što to mogu dokazati EROTSKI snovi i noćne polucije), a kasnije ćemo se s više snage vratiti svojim starim lutanjima NEOTKUPLJENIH BLUDNIKA, zbog konkretne činjenice da nismo temeljito razumjeli što je BLUD.

Mnogi su oni koji odbacuju POHLEPU, koji se bore protiv nje, koji se discipliniraju protiv nje slijedeći određene NORME ponašanja, ali budući da nisu istinski razumjeli cijeli proces POHLEPE, na kraju ŽUDE da ne budu POHLEPNI.

Mnogi su oni koji se discipliniraju protiv GNJEVA, koji uče da mu se odupru, ali on nastavlja postojati na drugim razinama podsvjesnog uma, čak i ako je naizgled nestao iz našeg karaktera i pri najmanjem zanemarivanju straže, podsvijest nas izdaje i tada grmimo i sijevamo puni gnjeva, kad se najmanje nadamo i možda zbog nekog razloga koji NEMA NI NAJMANJU VAŽNOST.

Mnogi su oni koji se discipliniraju protiv ljubomore i na kraju čvrsto vjeruju da su je već ugasili, ali budući da je nisu razumjeli, jasno je da se ona ponovno pojavljuje na sceni upravo kad smo mislili da je dobro mrtva.

Samo s potpunim izostankom disciplina, samo u autentičnoj slobodi, u umu se pojavljuje žarki plamen RAZUMIJEVANJA. STVARALAČKA SLOBODA nikada ne može postojati u OKLOPU. Potrebna nam je sloboda da RAZUMIJEMO svoje PSIHOLOŠKE nedostatke na INTEGRALAN način. Hitno moramo rušiti zidove i kidati čelične okove da bismo bili slobodni.

Moramo sami iskusiti sve ono što su nam naši Učitelji u Školi i naši Roditelji rekli da je dobro i korisno. Nije dovoljno učiti napamet i oponašati. Moramo razumjeti.

Sav napor Učitelja i Učiteljica trebao bi biti usmjeren na svijest učenika. Trebali bi se truditi da oni uđu na put RAZUMIJEVANJA. Nije dovoljno reći učenicima da trebaju biti ovo ili ono, potrebno je da učenici nauče biti slobodni kako bi sami mogli ispitati, proučiti, analizirati sve vrijednosti, sve stvari za koje su ljudi rekli da su korisne, korisne, plemenite i ne samo ih prihvaćati i oponašati.

Ljudi ne žele sami otkrivati, imaju zatvorene, glupe umove, umove koji ne žele istraživati, mehanicističke umove koji nikada ne istražuju i koji samo Oponašaju.

Potrebno je, hitno je, neophodno je da učenici i učenice od najranije dobi do trenutka napuštanja UČIONICA uživaju istinsku slobodu da sami otkrivaju, da istražuju, da razumiju i da ne budu ograničeni odvratnim zidovima zabrana, ukora i disciplina.

Ako se učenicima kaže što trebaju, a što ne trebaju činiti i ne dopušta im se da RAZUMIJU i iskuse, GDJE je onda njihova inteligencija? KAKVA je prilika data inteligenciji? Čemu onda služi polaganje ispita, dobro se odijevati, imati mnogo prijatelja ako nismo inteligentni?

Inteligencija nam dolazi samo kad smo istinski slobodni da sami istražujemo, da razumijemo, da analiziramo bez straha od ukora i bez šibe Disciplina. Učenici koji se boje, uplašeni, podvrgnuti strašnim disciplinama nikada neće moći ZNATI. Nikada neće moći biti inteligentni.

Danas roditelje i učitelje zanima samo da učenici i učenice steknu karijeru, da postanu liječnici, odvjetnici, inženjeri, uredski službenici, odnosno živi automati i da se onda vjenčaju i postanu i STROJEVI ZA PRAVLJENJE BEBA i to je sve.

Kad dječaci ili djevojčice žele učiniti nešto novo, nešto drugačije, kad osjete potrebu da izađu iz tog okvira, predrasuda, zastarjelih navika, disciplina, obiteljskih ili nacionalnih tradicija, itd., onda roditelji još više stežu okove zatvora i kažu dječaku ili djevojčici: Ne činite to! nismo spremni podržati te u tome, te stvari su ludosti, itd., itd., itd. UKUPNO je dječak ili djevojčica formalno zatvoren unutar zatvora disciplina, tradicija, zastarjelih običaja, oronulih ideja, itd.

TEMELJNO OBRAZOVANJE uči uskladiti RED sa SLOBODOM. RED bez SLOBODE je TIRANIJA. SLOBODA bez REDA je ANARHIJA. SLOBODA I RED mudro kombinirani čine OSNOVU TEMELJNOG OBRAZOVANJA.

UČENICI bi trebali uživati savršenu slobodu da sami saznaju, da ISTRAŽUJU, da OTKRIVAJU ono što uistinu, ono što je sigurno u SAMIMA SEBI i ono što mogu učiniti u životu. Učenici i učenice, vojnici i policajci i općenito sve one osobe koje moraju živjeti podvrgnute rigoroznim disciplinama, obično postaju okrutni, neosjetljivi na ljudsku bol, nemilosrdni.

DISCIPLINA uništava ljudsku OSJETLJIVOST i to je već u potpunosti dokazano PROMATRANJEM i ISKUSTVOM. Zbog toliko disciplina i propisa, ljudi ovog doba potpuno su izgubili OSJETLJIVOST i postali okrutni i nemilosrdni. Da bi se istinski bili slobodni, potrebno je biti vrlo osjetljiv i human.

U školama, koledžima i univerzitetima, učenike se uči da obraćaju PAŽNJU na nastavu i učenici i učenice obraćaju pažnju kako bi izbjegli ukor, povlačenje za uši, udarac šibom ili ravnalom, itd., itd., itd. No, nažalost, ne uče ih RAZUMJETI STVARNO što je SVJESNA PAŽNJA.

Disciplinom učenik obraća pažnju i troši stvaralačku energiju mnogo puta na beskoristan način. Stvaralačka energija je najsuptilniji tip sile koju proizvodi ORGANSKI STROJ. Mi jedemo i pijemo i svi procesi probave su u osnovi procesi suptilizacije u kojima se grube tvari pretvaraju u korisne tvari i sile. Stvaralačka energija je: najsuptilniji tip TVARI i SILE koju obrađuje organizam.

Ako znamo obratiti SVJESNU PAŽNJU, možemo uštedjeti stvaralačku energiju. Nažalost, učitelji i učiteljice ne uče svoje učenike što je SVJESNA PAŽNJA. Kamo god usmjerimo PAŽNJU, trošimo STVARALAČKU ENERGIJU. Možemo uštedjeti tu energiju ako podijelimo pažnju, ako se ne poistovjećujemo sa stvarima, s ljudima, s idejama.

Kada se poistovjećujemo s ljudima, sa stvarima, s idejama, zaboravljamo na sebe i tada gubimo stvaralačku ENERGIJU na najžalostiviji način. HITNO je znati da trebamo uštedjeti STVARALAČKU ENERGIJU za buđenje SVIJESTI i da je STVARALAČKA ENERGIJA ŽIVUĆI POTENCIJAL, VOZILO SVIJESTI, instrument za BUĐENJE SVIJESTI.

Kada naučimo NE zaboravljati na SAME SEBE, kada naučimo podijeliti PAŽNJU između SUBJEKTA; OBJEKTA i MJESTA, štedimo STVARALAČKU ENERGIJU za buđenje SVIJESTI. Potrebno je naučiti upravljati PAŽNJOM za buđenje svijesti, ali učenici i učenice ništa ne znaju o tome jer ih njihovi UČITELJI i UČITELJICE nisu to naučili.

KADA naučimo koristiti PAŽNJU svjesno, disciplina tada postaje suvišna. Učenik ili učenica pažljiv na svoje satove, na svoje lekcije, na red, NE treba disciplinu bilo koje vrste.

HITNO je da UČITELJI shvate potrebu za inteligentnim usklađivanjem SLOBODE i REDA i to je moguće putem SVJESNE PAŽNJE. SVJESNA PAŽNJA isključuje ono što se zove IDENTIFIKACIJA. Kada se IDENTIFIKUJEMO s ljudima, sa stvarima, s idejama, dolazi FASCINACIJA i ova posljednja proizvodi SAN u SVIJESTI.

Treba znati obratiti PAŽNJU bez IDENTIFIKACIJE. KADA obratimo pažnju na nešto ili na nekoga i zaboravimo na SAME SEBE, rezultat je FASCINACIJA i SAN SVIJESTI. Pažljivo promatrajte KINEMATOGRAFA. Nalazi se u snu, sve ignorira, ignorira samog sebe, prazan je, izgleda kao mjesečar, sanja o filmu koji gleda, o junaku filma.

UČENICI i učenice moraju obratiti pažnju na nastavu ne zaboravljajući na SAME SEBE kako ne bi pali u STRAŠNI SAN SVIJESTI. Učenik se mora vidjeti na sceni kad polaže ispit ili kad je pred pločom ili podom po nalogu učitelja, ili kad uči ili se odmara ili igra sa svojim kolegama.

PAŽNJA PODIJELJENA u TRI DIJELA: SUBJEKT, OBJEKT, MJESTO, je zapravo SVJESNA PAŽNJA. Kada ne počinimo POGREŠKU IDENTIFIKACIJE s ljudima, stvarima, idejama, itd. štedimo STVARALAČKU ENERGIJU i ubrzavamo u nama buđenje SVIJESTI.

Tko želi probuditi SVIJEST u VIŠIM SVJETOVIMA, mora početi s BUĐENJEM ovdje i sada. Kada UČENIK počini pogrešku IDENTIFIKACIJE s ljudima, stvarima, idejama, kada počini pogrešku zaboravljanja samog sebe, tada pada u fascinaciju i san.

Disciplina ne uči učenike obratiti SVJESNU PAŽNJU. Disciplina je pravi zatvor za um. Učenici i učenice moraju naučiti upravljati SVJESNOM PAŽNJOM od samih školskih klupa kako kasnije u praktičnom životu, izvan škole, ne bi počinili pogrešku zaboravljanja samih sebe.

Čovjek koji zaboravi na sebe pred uvrediteljem, poistovjećuje se s njim, fascinira se, pada u san nesvjesnosti i tada povrijedi ili ubije i neizbježno ide u zatvor. Onaj koji ne dopušta da ga FASCINIRA uvreditelj, onaj koji se ne poistovjećuje s njim, onaj koji ne zaboravlja na sebe, onaj koji zna obratiti SVJESNU PAŽNJU, ne bi bio u stanju dati vrijednost riječima uvreditelja, ili ga povrijediti ili ubiti.

Sve pogreške koje ljudsko biće čini u životu su zbog toga što zaboravlja na sebe, poistovjećuje se, fascinira se i pada u san. Bilo bi bolje za mladež, za sve studente, da ih se uči BUĐENJU SVIJESTI umjesto da ih se porobljava s toliko apsurdnih disciplina.