Imitacija

Već je u potpunosti dokazano da STRAH spriječava slobodnu INICIJATIVU. Loša ekonomska situacija miliona ljudi, bez sumnje je uzrokovana onim što se zove STRAH.

Uplašeno dijete traži svoju dragu majčicu i veže se za nju u potrazi za sigurnošću. Uplašeni muž se veže za svoju ženu i osjeća da je voli mnogo više. Uplašena žena traži svog muža i djecu i osjeća da ih voli mnogo više.

Sa psihološkog gledišta, vrlo je znatiželjno i zanimljivo znati da se strah ponekad zna prerušiti u odjeću LJUBAVI.

Ljudi koji interno imaju vrlo malo DUHOVNIH VRIJEDNOSTI, ljudi koji su interno siromašni, uvijek traže nešto izvana da se upotpune.

Ljudi koji su interno siromašni, žive, uvijek intrigirajući, uvijek u glupostima, tračevima, životinjskim užicima, itd.

Ljudi koji su interno siromašni žive od straha do straha i, kao što je prirodno, vežu se za muža, ženu, roditelje, djecu, stare zastarjele i degenerisane tradicije, itd. itd. itd.

Svaki stari, bolestan i psihološki siromašan čovjek obično je pun straha i s beskrajnom tjeskobom se vezuje za novac, porodične tradicije, unuke, uspomene, itd., kao da traži sigurnost. Ovo je nešto što svi možemo vidjeti pažljivim promatranjem starijih osoba.

Svaki put kada se ljudi boje, skrivaju se iza zaštitnog štita UGLEDA. Prateći tradiciju, bilo rasnu, porodičnu, nacionalnu, itd. itd. itd.

Uistinu, svaka tradicija je puko ponavljanje bez ikakvog smisla, prazno, bez prave vrijednosti.

Svi ljudi imaju izraženu tendenciju da IMITIRAJU tuđe. To IMITIRANJE je proizvod STRAHA.

Ljudi sa strahom IMITIRAJU sve one za koje su vezani. Imitiraju muža, ženu, djecu, braću i sestre, prijatelje koji ih štite, itd. itd. itd.

IMITACIJA je rezultat STRAHA. IMITACIJA u potpunosti uništava SLOBODNU INICIJATIVU.

U školama, koledžima, univerzitetima, nastavnici i nastavnice prave grešku učeći učenike i učenice onome što se zove IMITACIJA.

Na časovima slikanja i crtanja, učenici se uče da kopiraju, da slikaju slike drveća, kuća, planina, životinja, itd. To nije stvaranje. To je IMITIRANJE, FOTOGRAFISANJE.

Stvarati nije IMITIRATI. Stvarati nije FOTOGRAFISATI. Stvarati znači prevesti, prenijeti kistom i uživo drvo koje nas očarava, prekrasan zalazak sunca, zoru sa svojim neizrecivim melodijama, itd. itd.

Postoji istinsko stvaranje u KINESKOJ I JAPANSKOJ UMJETNOSTI ZENA, u apstraktnoj i poluapstraktnoj umjetnosti.

Bilo kojeg kineskog slikara CHANA i ZENA ne zanima IMITIRANJE, fotografisanje. Slikari Kine i Japana: uživaju stvarajući i ponovo stvarajući.

Slikari ZENA i CHANA, ne imitiraju, STVARAJU i to je njihov posao.

Slikare KINE i JAPANA ne zanima slikati ili fotografisati lijepu ženu, oni uživaju prenoseći njenu apstraktnu ljepotu.

Slikari KINE i JAPANA nikada ne bi imitirali prekrasan zalazak sunca, oni uživaju prenoseći u apstraktnoj ljepoti sav šarm sumraka.

Važno nije IMITIRATI, kopirati u crno-bijelo; važno je osjetiti duboko značenje ljepote i znati je prenijeti, ali za to je potrebno da nema straha, vezanosti za pravila, za tradiciju, ili straha od toga što će reći ili od ukora učitelja.

HITNO je da učitelji i nastavnice shvate potrebu da učenici i učenice razviju moć stvaranja.

Sasvim je apsurdno učiti učenike da IMITIRAJU. Bolje ih je učiti da stvaraju.

Ljudsko biće je, nažalost, uspavani nesvjesni automat koji samo zna IMITIRATI.

Imitiramo tuđu odjeću i iz te imitacije nastaju različiti modni tokovi.

Imitiramo tuđe običaje, čak i kada su ti običaji vrlo pogrešni.

Imitiramo poroke, imitiramo sve što je apsurdno, što se uvijek ponavlja u vremenu, itd.

Potrebno je da NASTAVNICI I NASTAVNICE u školi uče učenike da misle sami za sebe na nezavisan način.

Nastavnici moraju ponuditi učenicima sve mogućnosti da prestanu biti IMITATIVNI AUTOMATI.

Nastavnici moraju omogućiti učenicima najbolje prilike da razviju moć stvaranja.

HITNO je da učenici upoznaju istinsku slobodu, kako bi bez ikakvog straha mogli naučiti da misle sami za sebe, slobodno.

Um koji živi kao rob ONOGA ŠTO ĆE REĆI, um koji IMITIRA, iz straha da ne prekrši tradicije, pravila, običaje, itd. Nije stvaralački um, nije slobodan um.

Umovi ljudi su kao zatvorena i zapečaćena kuća sa sedam pečata, kuća u kojoj se ništa novo ne može dogoditi, kuća u koju ne ulazi sunce, kuća u kojoj vlada samo smrt i bol.

NOVO se može dogoditi samo tamo gdje nema straha, gdje ne postoji IMITACIJA, gdje ne postoje vezanosti za stvari, novac, ljude, tradicije, običaje, itd.

Ljudi žive kao robovi intrige, zavisti, porodičnih običaja, navika, nezasitne želje da osvoje pozicije, da se penju, da se uzdižu, da se popnu na vrh ljestvice, da se istaknu, itd. itd.

HITNO je da NASTAVNICI I NASTAVNICE uče svoje učenike i učenice potrebi da ne IMITIRAJU sav ovaj zastarjeli i degenerirani poredak starih stvari.

HITNO je da UČENICI nauče u školi da slobodno stvaraju, da slobodno misle, da slobodno osjećaju.

Učenici i učenice provode najbolje dijelove svog života u školi stječući INFORMACIJE, a ipak im ne ostaje vremena da razmišljaju o svim tim stvarima.

Deset ili petnaest godina u školi živeći život nesvjesnih automata i izlaze iz škole sa uspavanom sviješću, ali oni izlaze iz škole misleći da su vrlo budni.

Umovi ljudskih bića žive zatvoreni između konzervativnih i reakcionarnih ideja.

Ljudsko biće ne može misliti sa istinskom slobodom jer je puno STRAHA.

Ljudsko biće se BOJI života, BOJI se smrti, BOJI se onoga što će reći, kaže se da se kaže, tračeva, gubitka posla, kršenja propisa, da će mu neko oteti supružnika ili ukrasti supružnicu, itd., itd., itd.

U školi nas uče da IMITIRAMO i izlazimo iz škole pretvoreni u IMITATORE.

Nemamo slobodnu INICIJATIVU jer smo od školskih klupa učeni da IMITIRAMO.

Ljudi IMITIRAJU iz straha od onoga što bi drugi ljudi mogli reći, učenici i učenice IMITIRAJU jer su NASTAVNICI zaista prestrašili jadne učenike, prijete im se u svakom trenutku, prijete im se lošom ocjenom, prijete im se određenim kaznama, prijete im se izbacivanjem, itd.

Ako zaista želimo postati stvaraoci u najpotpunijem smislu riječi, moramo postati svjesni cijelog tog niza IMITACIJA koje nas, nažalost, drže zarobljenima.

Kada smo već u stanju da spoznamo cijeli niz IMITACIJA, kada smo već detaljno analizirali svaku od IMITACIJA, postajemo svjesni njih i kao logična posljedica, tada se u nama spontano rađa moć stvaranja.

Potrebno je da se učenici i učenice škole, koledža ili univerziteta oslobode svake IMITACIJE kako bi postali stvaraoci uistinu.

Griješše nastavnici i nastavnice koji pogrešno pretpostavljaju da učenici i učenice trebaju IMITIRATI da bi učili. Onaj ko IMITIRA ne uči, onaj ko IMITIRA postaje AUTOMAT i to je sve.

Ne radi se o IMITIRANJU onoga što kažu autori geografije, fizike, aritmetike, historije, itd. IMITIRATI, MEMORISATI, ponavljati kao papige ili papagaji, je glupo, bolje je SVJESNO SHVATITI ono što učimo.

TEMELJNA EDUKACIJA je NAUKA O SVIJESTI, nauka koja nam omogućava da otkrijemo naš odnos sa ljudskim bićima, sa prirodom, sa svim stvarima.

Um koji samo zna IMITIRATI je MEHANIČKI, to je mašina koja radi, NIJE stvaralačka, nije sposobna da stvara, ne misli stvarno, samo ponavlja i to je sve.

Nastavnici i nastavnice trebaju biti zabrinuti za buđenje SVIJESTI kod svakog učenika.

Učenici i učenice su zabrinuti samo da prođu godinu i poslije… van škole, u praktičnom životu, postaju činovnici u uredu ili mašine za pravljenje djece.

Deset ili petnaest godina studiranja da bi se pretvorili u brbljive automate, proučavani predmeti se malo po malo zaboravljaju i na kraju ništa ne ostaje u sjećanju.

Ako bi učenici osvijestili proučavane predmete, ako se njihovo učenje ne bi zasnivalo samo na INFORMACIJAMA, IMITACIJI i PAMĆENJU, druga bi pjesma bila. Izašli bi iz škole sa SVJESNIM, NEZABORAVNIM, POTPUNIM znanjem, koje ne bi bilo podložno NEVJERNOM PAMĆENJU.

TEMELJNA EDUKACIJA će pomoći učenicima budeći im SVIJEST i INTELIGENCIJU.

TEMELJNA EDUKACIJA vodi mlade putem PRAVE REVOLUCIJE.

Učenici i učenice trebaju insistirati da im NASTAVNICI I NASTAVNICE daju PRAVU EDUKACIJU, TEMELJNU EDUKACIJU.

Nije dovoljno da učenici i učenice sjede u školskim klupama kako bi primili informacije o nekom kralju ili nekom ratu, potrebno je nešto više, potrebna je TEMELJNA EDUKACIJA za buđenje SVIJESTI.

HITNO je da učenici izađu iz škole zreli, zaista SVJESNI, INTELIGENTNI, kako se ne bi pretvorili u jednostavne automatske dijelove društvene mašinerije.