Slobodna Inicijativa

Milioni studenata iz svih zemalja svijeta svakodnevno idu u školu i na fakultet nesvjesno, automatski, subjektivno, ne znajući zašto ni zbog čega.

Studenti su primorani da uče matematiku, fiziku, hemiju, geografiju, itd.

Um studenata svakodnevno prima informacije, ali nikada u životu ne zastanu ni na trenutak da razmisle zašto te informacije, koji je cilj tih informacija. Zašto se punimo tim informacijama? Zašto se punimo tim informacijama?

Studenti zaista žive mehanički život i samo znaju da moraju primati intelektualne informacije i čuvati ih pohranjene u nevjernom sjećanju, to je sve.

Studentima nikada ne padne na pamet da razmišljaju o tome šta je zapravo ovo obrazovanje, idu u školu, u koledž ili na univerzitet zato što ih roditelji šalju i to je sve.

Ni studentima, ni učiteljima ili učiteljicama ne padne na pamet da se zapitaju: Zašto sam ovdje? Šta sam došao ovdje? Koji je zapravo pravi tajni motiv koji me dovodi ovdje?

Učitelji, učiteljice, studenti i studentice žive sa usnulom sviješću, ponašaju se kao pravi automati, idu u školu, koledž i na univerzitet nesvjesno, subjektivno, ne znajući ništa o tome zašto ili zbog čega.

Neophodno je prestati biti automati, probuditi svijest, otkriti sami šta je ova tako strašna borba za polaganje ispita, za učenje, za život na određenom mjestu da bi se svakodnevno učilo i provela godina i preživljavali strahovi, tjeskobe, brige, bavili se sportom, svađali se sa školskim drugarima, itd., itd., itd.

Učitelji i učiteljice moraju postati svjesniji kako bi sarađivali iz škole, koledža ili univerziteta pomažući studentima da probude svijest.

Žalosno je vidjeti toliko AUTOMATA kako sjede u klupama škola, koledža i univerziteta, primajući informacije koje moraju čuvati u sjećanju ne znajući zašto ni zbog čega.

Momci se samo brinu da prođu godinu; rečeno im je da se moraju pripremiti da zarade za život, da nađu posao, itd. I oni uče stvarajući hiljadu fantazija u umu u vezi s budućnošću, ne poznajući 4 stvarno sadašnjost, ne znajući pravi motiv zbog kojeg moraju učiti fiziku, hemiju, biologiju, aritmetiku, geografiju, itd.

Moderne djevojke uče da bi imale pripremu koja će im omogućiti da nađu dobrog muža, ili da zarade za život i budu propisno pripremljene za slučaj da ih muž napusti, ili da ostanu udovice ili usidjelice. Čiste fantazije u umu jer one zaista ne znaju kakva će im biti budućnost niti u kojoj dobi će umrijeti.

Život u školi je vrlo nejasan, vrlo nekoherentan, vrlo subjektivan, dijete se ponekad tjera da uči određene predmete koji u praktičnom životu ne služe ničemu.

Danas je važno u školi proći godinu i to je sve.

U drugim vremenima je bilo barem malo više etike u ovom prolasku godine. Sada nema te ETIKE. Roditelji mogu podmititi u velikoj tajnosti učitelja ili učiteljicu i momak ili djevojka, čak i ako su LOŠI STUDENTI, proći će godinu NEIZBJEŽNO.

Djevojke iz škole obično laskaju učitelju s ciljem da PROĐU GODINU i rezultat je obično divan, čak i ako nisu shvatile ni “J” od onoga što učitelj predaje, u svakom slučaju dobro prolaze na ISPITIMA i prolaze godinu.

Ima momaka i djevojaka koji su vrlo pametni da prođu godinu. Ovo je u mnogim slučajevima pitanje lukavosti.

Momak koji pobjednički prođe određeni ispit (neki glupi ispit) ne znači da ima istinsku objektivnu svijest o onom predmetu na kojem je bio ispitan.

Student ponavlja kao papagaj, papiga ili papagaj i mehanički onaj predmet koji je učio i na kojem je bio ispitan. To ne znači biti SVJESTAN tog predmeta, to je memorisanje i ponavljanje kao papagaji ili papige onoga što smo naučili i to je sve.

Polaganje ispita, prolazak godine, ne znači BITI VRLO INTELIGENTAN. U praktičnom životu smo upoznali vrlo inteligentne ljude koji u školi nikada nisu dobro prošli na ispitima. Mi smo upoznali sjajne pisce i velike matematičare koji su u školi bili loši studenti i koji nikada nisu dobro prošli ispite iz gramatike i matematike.

Znamo za slučaj studenta koji je bio loš iz ANATOMIJE i koji je tek nakon mnogo muke uspio dobro proći na ispitima iz ANATOMIJE. Danas je taj student autor velikog djela o ANATOMIJI.

Prolazak godine ne znači nužno biti vrlo inteligentan. Ima ljudi koji nikada nisu prošli godinu, a koji su vrlo inteligentni.

Postoji nešto važnije od prolaska godine, postoji nešto važnije od učenja određenih predmeta, a to je upravo imati punu OBJEKTIVNU jasnu i svijetlu svijest o onim predmetima koji se uče.

Učitelji i učiteljice se moraju potruditi da pomognu studentima da probude svijest; sav trud učitelja i učiteljica mora biti usmjeren na svijest studenata. HITNO je da studenti postanu potpuno SVJESNI onih predmeta koje uče.

Učiti napamet, učiti kao papagaji, je jednostavno GLUPO u najpotpunijem smislu te riječi.

Studenti su prisiljeni da uče teške predmete i da ih pohranjuju u svom sjećanju da bi “PROŠLI GODINU” i kasnije u praktičnom životu ti predmeti ne samo da su beskorisni nego se i zaboravljaju jer je sjećanje nevjerno.

Momci uče s ciljem da dobiju posao i zarade za život i kasnije, ako imaju sreće da dobiju taj posao, ako postanu profesionalci, ljekari, advokati, itd., jedino što postignu je da ponavljaju istu priču kao i uvijek, vjenčaju se, pate, imaju djecu i umiru ne probudivši svijest, umiru ne imajući svijest o vlastitom životu. To je sve.

Djevojke se udaju, osnivaju svoje domove, imaju djecu, svađaju se sa susjedima, sa mužem, sa djecom, razvode se i ponovo se udaju, postaju udovice, postaju stare, itd. i na kraju umiru nakon što su živjele USNULE, NESVJESNE, ponavljajući kao i uvijek istu BOLNU DRAMU postojanja.

NE žele UČITELJI i UČITELJICE iz škole da shvate da svi ljudi imaju usnulu svijest. Hitno je da se i učitelji iz škole probude da bi mogli probuditi studente.

Ništa ne vrijedi puniti glavu teorijama i još teorija i citirati Dantea, Homera, Vergilija, itd., ako imamo usnulu svijest ako nemamo objektivnu, jasnu i savršenu svijest o sebi samima, o predmetima koje učimo, o praktičnom životu.

Čemu služi obrazovanje ako ne postanemo stvaraoci, svjesni, istinski inteligentni?

Pravo obrazovanje se ne sastoji u tome da znamo čitati i pisati. Bilo koji idiot, bilo koja budala može znati čitati i pisati. Moramo biti INTELIGENTNI i INTELIGENCIJA se budi u nama samo kada se probudi SVIJEST.

Čovječanstvo ima devedeset i sedam posto PODSVIJESTI i tri posto SVIJESTI. Moramo probuditi SVIJEST, moramo pretvoriti PODSVIJESNO u SVJESNO. Moramo imati sto posto svijesti.

Ljudsko biće ne samo da sanja kada njegovo fizičko tijelo spava, već sanja i kada njegovo fizičko tijelo ne spava, kada je u stanju budnosti.

Neophodno je prestati sanjati, neophodno je probuditi svijest i taj proces buđenja mora početi iz doma i iz škole.

Trud učitelja mora biti usmjeren na SVIJEST studenata, a ne samo na sjećanje.

Studenti moraju naučiti razmišljati sami za sebe, a ne samo ponavljati kao papagaji ili papige tuđe teorije.

Učitelji se moraju boriti da okončaju strah kod studenata.

Učitelji moraju dopustiti studentima slobodu da se ne slažu i zdravo i konstruktivno kritikuju sve teorije koje uče.

Besmisleno je prisiljavati ih da DOGMATSKI prihvate sve teorije koje se predaju u školi, koledžu ili na univerzitetu.

Neophodno je da studenti napuste strah kako bi naučili razmišljati sami za sebe. Hitno je da studenti napuste strah kako bi mogli analizirati teorije koje uče.

Strah je jedna od barijera za inteligenciju. Student sa strahom NE usuđuje se ne složiti se i prihvata kao članak SLIJEPE VJERE sve što kažu različiti autori.

Ništa ne vrijedi da učitelji govore o smjelosti ako se i sami boje. Učitelji moraju biti oslobođeni straha. Učitelji koji se boje kritike, šta će reći, itd., NE mogu biti istinski inteligentni.

Pravi cilj obrazovanja mora biti okončanje straha i buđenje svijesti.

Čemu služi polaganje ispita ako nastavimo biti strašljivi i nesvjesni?

Učitelji imaju dužnost da pomognu studentima iz školskih klupa da budu korisni u životu, ali dok postoji strah niko ne može biti koristan u životu.

Osoba puna straha se ne usuđuje ne složiti se s tuđim mišljenjem. Osoba puna straha ne može imati slobodnu inicijativu.

Funkcija svakog učitelja je, očigledno, da pomogne svakom i svim učenicima svoje škole da budu potpuno oslobođeni straha, kako bi mogli djelovati spontano bez potrebe da im se kaže, da im se naredi.

Hitno je da studenti napuste strah kako bi mogli imati slobodnu spontanu i stvaralačku inicijativu.

Kada studenti po vlastitoj inicijativi, slobodno i spontano budu mogli slobodno analizirati i kritikovati one teorije koje uče, prestat će biti puki mehanički, subjektivni i glupi entiteti.

Hitno je da postoji slobodna inicijativa kako bi se pojavila stvaralačka inteligencija kod učenika i učenica.

Neophodno je dati slobodu STVARALAČKOG IZRAŽAVANJA spontano i bez uslovljavanja bilo koje vrste svim učenicima i učenicama kako bi mogli postati svjesni onoga što uče.

Slobodna stvaralačka moć se može manifestovati samo kada se ne bojimo kritike, šta će reći, učiteljske discipline, pravila itd. itd. itd.

Ljudski um je degenerisan strahom i dogmatizmom i HITNO ga je regenerisati putem slobodne spontane i slobodne od straha inicijative.

Moramo postati svjesni vlastitog života i taj proces buđenja mora početi iz školskih klupa.

Malo će nam poslužiti škola ako iz nje izađemo nesvjesni i usnuli.

Ukidanje straha i slobodna inicijativa će dovesti do spontane i čiste akcije.

Po slobodnoj inicijativi učenici i učenice bi trebali imati pravo u svim školama da raspravljaju na skupštini o svim teorijama koje uče.

Samo tako, putem oslobađanja od straha i slobode raspravljanja, analiziranja, RAZMIŠLJANJA i zdrave kritike onoga što učimo, možemo postati svjesni tih predmeta, a ne samo papagaji ili papige koje ponavljaju ono što nakupljaju u sjećanju.