Porodilište

Život ljudskog bića počinje kao jednostavna ćelija podložna, naravno, izuzetno brzom vremenu živih ćelija.

Začeće, gestacija, rođenje, uvijek su veličanstveni i strašni trio s kojim počinje život svakog stvorenja.

Zaista je iznenađujuće znati da naše prve trenutke postojanja moramo proživjeti u beskonačno malom, pretvoreni, svako od nas, u jednostavnu mikroskopsku ćeliju.

Počinjemo postojati u obliku beznačajne ćelije i završavamo život stari, oronuli i preopterećeni sjećanjima.

Ja sam sjećanje. Mnogi starci ni izbliza ne žive u sadašnjosti, mnogi stari ljudi žive samo prisjećajući se prošlosti. Svaki starac nije ništa više od glasa i sjene. Svaki starac je duh prošlosti, akumulirano sjećanje, a to se nastavlja u genima naših potomaka.

Ljudsko začeće počinje izuzetno brzim vremenom, ali kroz različite procese života, ono postaje sve sporije i sporije.

Mnogim čitateljima bi bilo korisno da se prisjete relativnosti vremena. Beznačajni insekt koji živi samo nekoliko sati u ljetno poslijepodne, čini se kao da gotovo i ne živi, ali zapravo živi sve što čovjek živi u osamdeset godina, samo što živi brzo, čovjek živi u osamdeset godina sve što planet živi u milionima godina.

Kada se spermatozoid spoji s jajetom, počinje gestacija. Ćelija kojom počinje ljudski život sadrži četrdeset osam hromozoma.

Hromozomi se dijele na gene, stotinjak ovih posljednjih ili nešto više, zasigurno čine ono što je hromozom.

Gene je vrlo teško proučavati jer su sastavljeni od nekoliko molekula koje vibriraju nevjerojatnom brzinom.

Čudesni svijet gena predstavlja međuzonu između trodimenzionalnog svijeta i svijeta četvrte dimenzije.

U genima se nalaze atomi nasljeđa. PSIHOLOŠKO JA naših predaka impregnira oplođeno jaje.

U ovoj eri elektrotehnike i atomske nauke, nikako nije pretjerano tvrditi da je elektromagnetski trag koji je ostavio predak koji je izdahnuo svoj posljednji dah utisnut u gene i hromozome jajeta koje je oplodio potomak.

Put života formiran je tragovima kopita konja smrti.

Tokom postojanja, različite vrste energije teku kroz ljudski organizam; svaki tip energije ima svoj sistem djelovanja, svaki tip energije se manifestuje u svoje vrijeme i u svoj čas.

U dva mjeseca začeća imamo funkciju probave, a u četiri mjeseca začeća stupa na snagu pokretačka snaga koja je tako intimno povezana s respiratornim i mišićnim sistemom.

Predivan je naučni spektakl rađanja i umiranja svih stvari.

Mnogi mudraci tvrde da postoji intimna analogija između rođenja ljudskog bića i rođenja svjetova u svemiru.

Sa devet mjeseci se rađa dijete, sa deset počinje rast sa svim njegovim čudesnim metabolizmima i simetričnim i savršenim razvojem vezivnog tkiva.

Kada se prednja fontanela novorođenčadi zatvori u dobi od dvije ili tri godine, to je znak da je cerebro-spinalni sistem savršeno završen.

Mnogi naučnici su rekli da priroda ima maštu i da ta mašta daje živi oblik svemu što jest, svemu što je bilo, svemu što će biti.

Mnoštvo ljudi se smije mašti, a neki je čak nazivaju “LUDOM KUĆOM”.

Oko riječi MAŠTA postoji velika zabuna i mnogi brkaju MAŠTU s FANTAZIJOM.

Određeni mudraci kažu da postoje dvije mašte. Prvu nazivaju MEHANIČKA MAŠTA, a drugu NAMJERNA MAŠTA: Prva je sastavljena od otpada uma, a druga odgovara najdostojnijem i najpristojnijem što imamo unutra.

Kroz posmatranje i iskustvo uspjeli smo provjeriti da postoji i tip SUB-MAŠTE MEHANIČKE MORBIDNE INFRASVJESNE I SUBJEKTIVNE.

Taj tip SUB-MAŠTE AUTOMATSKE funkcionira ispod INTELEKTUALNE ZONE.

Erotske slike, morbidni film, pikantne priče s dvosmislenim značenjem, morbidni vicevi, itd., obično pokreću SUB-MAŠTU MEHANIČKU na nesvjestan način.

Temeljne analize su nas dovele do logičnog zaključka da su erotski snovi i noćne polucije posljedica SUB-MAŠTE MEHANIČKE.

APSOLUTNA ČEDNOST je nemoguća dok postoji SUB-MAŠTA MEHANIČKA.

Potpuno je jasno da je SVJESNA MAŠTA radikalno drugačija od onoga što se naziva MEHANIČKA, SUBJEKTIVNA, INFRASVJESNA, PODSVJESNA MAŠTA.

Svaka reprezentacija se može percipirati na SAMOUZDIGNUĆI i dostojanstven način, ali SUB-MAŠTA mehaničkog tipa, infrasvjesna, podsvjesna, nesvjesna, može nas izdati automatskim funkcioniranjem s nijansama i senzualnim, strastvenim, uronjenim slikama.

Ako želimo INTEGRALNU, uni-totalnu, temeljnu ČEDNOST, moramo nadzirati ne samo SVJESNU MAŠTU, već i MEHANIČKU MAŠTU i NESVJESNU SUB-MAŠTU, AUTOMATSKU, PODSVJESNU, URONJENU.

Nikada ne smijemo zaboraviti intimnu vezu između SPOLA i MAŠTE.

Kroz duboku meditaciju moramo transformirati sve vrste mehaničke mašte i sve oblike SUB-MAŠTE i INFRA-MAŠTE AUTOMATSKE, u SVJESNU MAŠTU, objektivnu.

OBJEKTIVNA MAŠTA je sama po sebi suštinski kreativna, bez nje izumitelj ne bi mogao zamisliti telefon, radio, avion, itd.

MAŠTA ŽENE u stanju trudnoće je temeljna za razvoj fetusa. Dokazano je da svaka majka svojom MAŠTOM može promijeniti psihu fetusa.

Hitno je da žena u stanju trudnoće promatra lijepe slike, uzvišene krajolike i sluša klasičnu muziku i skladne riječi, na taj način može djelovati na psihu bića koje nosi u svojoj utrobi skladno.

Žena u stanju trudnoće ne smije piti alkohol, niti pušiti, niti promatrati ružno, neugodno jer je sve to štetno za skladan razvoj bića.

Treba znati oprostiti sve hirove i greške trudne žene.

Mnogi netolerantni ljudi kojima nedostaje istinsko razumijevanje, ljute se i vrijeđaju ženu u stanju trudnoće. Gorčina ove, nevolje uzrokovane suprugom kojem nedostaje kvaliteta, utječu na fetus u stanju gestacije, ne samo fizički već i psihički.

Uzimajući u obzir moć kreativne mašte, logično je tvrditi da žena u stanju trudnoće ne bi trebala promatrati ružno, neugodno, neskladno, odvratno, itd.

Došlo je vrijeme da se vlade trebaju početi brinuti o rješavanju velikih problema vezanih uz majčinstvo.

Neshvatljivo je da se u društvu koje se hvali da je kršćansko i demokratsko, ne zna poštovati i štovati religiozni smisao majčinstva. Čudovišno je vidjeti hiljade žena u stanju trudnoće bez ikakve zaštite, napuštene od supruga i društva, koje prose komad hljeba ili zaposlenje i često obavljaju teške fizičke poslove, kako bi preživjele s bićem koje nose u svom trbuhu.

Ova neljudska stanja današnjeg društva, ova okrutnost i nedostatak odgovornosti vladara i naroda, jasno nam pokazuju da demokratija još uvijek ne postoji.

Bolnice sa svojim rodilištima još uvijek nisu riješile problem, jer u te bolnice žene mogu doći tek kada se porođaj približi.

Hitno su potrebni kolektivni domovi, pravi gradovi vrtovi opremljeni salonima i rezidencijama za žene u stanju trudnoće koje su siromašne do te mjere da prose, klinike i mjesta za okupljanje za njihovu djecu.

Ovi kolektivni domovi su smještaj za siromašne žene u stanju trudnoće, pune svih vrsta udobnosti, cvijeća, muzike, harmonije, ljepote, itd., potpuno bi riješili veliki problem majčinstva.

Moramo shvatiti da je ljudsko društvo velika porodica i da ne postoji tuđi problem jer svaki problem na ovaj ili onaj način utječe unutar svog kruga na sve članove društva. Apsurdno je diskriminirati trudnice zbog činjenice da su siromašne do te mjere da prose. Zločinački je podcjenjivati ih, prezirati ili gurati u azil za siromašne.

U ovom društvu u kojem živimo ne mogu postojati rođena djeca i pastorčad, jer smo svi ljudi i imamo ista prava.

Moramo stvoriti istinsku demokratiju, ako zaista ne želimo da nas proždre komunizam.