Umor

Kroz iskustvo smo shvatili da je nemoguće razumjeti TO ŠTO SE ZOVE LJUBAV, dok integralno ne shvatimo kompleksan problem UMA.

Oni koji pretpostavljaju da je UM MOZAK, potpuno su u krivu. UM je ENERGETSKI, suptilan, može se osloboditi MATERIJE, može se u određenim hipnotičkim stanjima ili tokom normalnog sna transportirati na vrlo udaljena mjesta da vidi i čuje što se događa na tim mjestima.

U laboratorijima PARAPSIHOLOGIJE provode se značajni eksperimenti s osobama u HIPNOTIČKOM stanju.

Mnoge osobe u HIPNOTIČKOM stanju mogle su detaljno izvijestiti o događajima, osobama i situacijama koje su se tijekom njihova hipnotičkog transa odvijale na udaljenim mjestima.

Znanstvenici su nakon tih eksperimenata mogli provjeriti stvarnost tih INFORMACIJA. Mogli su provjeriti stvarnost činjenica, točnost DOGAĐAJA.

Ovim eksperimentima u laboratorijima PARAPSIHOLOGIJE potpuno je dokazano promatranjem i iskustvom da MOZAK nije UM.

Zaista i istinski možemo reći da um može putovati kroz vrijeme i prostor, neovisno o mozgu, da vidi i čuje stvari koje se događaju na udaljenim mjestima.

REALNOST EKSTRA-SENZORNIH PERCEPCIJA je već APSOLUTNO dokazana i samo bi luđaku ili idiotu palo na pamet zanijekati stvarnost EKSTRA PERCEPCIJA.

Mozak je napravljen za obradu misli, ali nije misao. Mozak je samo instrument UMA, nije um.

Moramo detaljno proučiti um ako zaista želimo integralno spoznati to što se zove LJUBAV.

Djeca i mladi, muškarci i žene, imaju elastičnije, podatnije, brže, budnije umove itd.

Mnoga djeca i mladi uživaju u ispitivanju roditelja i učitelja o ovim ili onim stvarima, žele znati nešto više, žele znati i zato pitaju, promatraju, vide određene detalje koje odrasli preziru ili ne primjećuju.

Kako godine prolaze, kako starimo, um se malo po malo kristalizira.

Umovi starijih osoba su fiksirani, okamenjeni, više se ne mijenjaju ni topovima.

Starci su takvi kakvi jesu i takvi umiru, ne mijenjaju se, svemu pristupaju s fiksne točke.

“SENILNOST” staraca, njihove predrasude, fiksne ideje itd. zajedno izgledaju kao STIJENA, KAMEN koji se ni na koji način ne mijenja. Zato se kaže “VUK DLAKU MIJENJA, ALI ĆUD NIKADA”.

HITNO je da učitelji i učiteljice zaduženi za formiranje OSOBNOSTI učenika i učenica, detaljno prouče um, kako bi inteligentno usmjeravali nove generacije.

Bolno je shvatiti kako se s vremenom UM malo po malo okamenjuje.

UM je ubojica REALNOG, istinitog. UM uništava LJUBAV.

Onaj tko ostari više nije sposoban VOLJETI jer mu je um pun bolnih iskustava, predrasuda, fiksnih ideja poput vrha čelika itd.

Postoje “stari jarci” koji vjeruju da su još uvijek sposobni VOLJETI, ali ono što se događa je da su ti starci puni senilnih seksualnih strasti i zamjenjuju STRAST s LJUBAVLJU.

Svaki “STARI JARAC” i “SVAKA STARA KOZA” prolaze kroz strašna požudna strastvena stanja prije smrti i vjeruju da je to LJUBAV.

LJUBAV starih je nemoguća jer je um uništava svojim “SENILNOSTIMA”, “FIKSNIM IDEJAMA”, “PREDRASUDAMA”, “LJUBOMORAMA”, “ISKUSTVIMA”, “SJEĆANJIMA”, seksualnim strastima itd. itd. itd.

UM je najgori neprijatelj LJUBAVI. U SUPERCIVILIZIRANIM zemljama LJUBAV više ne postoji jer um ljudi miriše samo na tvornice, bankovne račune, benzin i celuloid.

Postoje mnoge boce za um i um svake osobe je vrlo dobro zatvoren u bocu.

Neki imaju UM zatvoren u bocu ODVRATNOG KOMUNIZMA, drugi ga imaju zatvorenog u bocu nemilosrdnog KAPITALIZMA.

Postoje oni koji imaju UM ZATVOREN U BOCU u ljubomori, mržnji, želji da budu bogati, u dobrom društvenom položaju, u pesimizmu, u vezanosti za određene ljude, u vezanosti za vlastite patnje, u obiteljskim problemima itd. itd. itd.

Ljudima se sviđa zatvarati UM u bocu. Rijetki su oni koji se zaista odluče razbiti bocu.

Moramo OSLOBODITI UM, ali ljudi vole ropstvo, vrlo je rijetko pronaći nekoga u životu tko nema UM dobro zatvoren u bocu.

Učitelji i učiteljice trebaju podučavati svoje učenike i učenice svim tim stvarima. Trebaju podučavati nove generacije da istražuju vlastiti um, da ga promatraju, da ga razumiju, samo tako, putem dubokog RAZUMIJEVANJA, možemo spriječiti da se um kristalizira, smrzne, zatvori u bocu.

Jedino što može transformirati svijet je to što se zove LJUBAV, ali um uništava LJUBAV.

Moramo PROUČAVATI vlastiti um, promatrati ga, duboko ga istraživati, istinski ga razumjeti. Samo tako, samo ako postanemo gospodari sami sebe, vlastitog uma, ubit ćemo ubojicu LJUBAVI i bit ćemo istinski sretni.

Oni koji žive maštajući o LJUBAVI, oni koji žive radeći planove o LJUBAVI, oni koji žele da LJUBAV djeluje u skladu s njihovim ukusima i nesviđanjima, planovima i maštarijama, normama i predrasudama, sjećanjima i iskustvima itd. nikada neće moći znati što je zapravo LJUBAV, zapravo su postali neprijatelji LJUBAVI.

Potrebno je INTEGRALNO razumjeti što su procesi uma u stanju akumulacije iskustava.

Učitelj, učiteljica često s pravom kori, ali ponekad glupo i bez pravog razloga, ne shvaćajući da se svaka nepravedna korida pohranjuje u um učenika, rezultat takvog pogrešnog postupka obično je gubitak LJUBAVI prema UČITELJU, prema UČITELJICI.

UM uništava LJUBAV i to je nešto što UČITELJI i UČITELJICE u školama, fakultetima i sveučilištima nikada ne smiju zaboraviti.

Potrebno je duboko razumjeti sve one mentalne procese koji uništavaju ljepotu LJUBAVI.

Nije dovoljno biti otac ili majka obitelji, treba znati VOLJETI. Očevi i majke obitelji vjeruju da vole svoje sinove i kćeri jer ih imaju, jer su njihovi, jer ih posjeduju, kao što netko ima bicikl, automobil, kuću.

Taj osjećaj posjedovanja ovisnosti obično se zamjenjuje s LJUBAVLJU, ali nikada ne može biti LJUBAV.

Učitelji i učiteljice našeg drugog doma, a to je škola, vjeruju da vole svoje učenike, svoje učenice, jer im pripadaju kao takvi, jer ih posjeduju, ali to nije LJUBAV. Osjećaj posjedovanja ili ovisnosti NIJE LJUBAV.

UM uništava LJUBAV i samo razumijevanjem svih pogrešnih funkcija uma, našeg apsurdnog načina razmišljanja, naših loših navika, automatskih, mehanističkih navika, pogrešnog načina gledanja na stvari itd. možemo doživjeti, istinski iskusiti to što ne pripada vremenu, to što se zove LJUBAV.

Oni koji žele da se LJUBAV pretvori u dio njihovog vlastitog rutinskog stroja, oni koji žele da LJUBAV hoda krivim tračnicama njihovih vlastitih predrasuda, apetita, strahova, životnih iskustava, egoističnog načina gledanja na stvari, pogrešnog načina razmišljanja itd. zapravo uništavaju LJUBAV jer se ona nikada ne dopušta pokoriti.

Oni koji žele da LJUBAV funkcionira kako JA ŽELIM, kako JA ŽELIM, kako JA MISLIM, gube LJUBAV jer KUPID, BOG LJUBAVI, nikada nije spreman dopustiti da ga porobi JA.

Moramo uništiti JA, SEBE, kako ne bismo izgubili dijete LJUBAVI.

JA je hrpa sjećanja, apetita, strahova, mržnji, strasti, iskustava, egoizma, zavisti, pohlepe, požude itd. itd. itd.

Samo razumijevanjem svake mane zasebno; samo je proučavajući, promatrajući je izravno ne samo u intelektualnoj regiji, već i na svim podsvjesnim razinama uma, svaka mana nestaje, umiremo iz trenutka u trenutak. Tako i samo tako postižemo dezintegraciju JA.

Oni koji žele zatvoriti LJUBAV u užasnu bocu ja, gube LJUBAV, ostaju bez nje, jer se LJUBAV nikada ne može zatvoriti u bocu.

Nažalost, ljudi žele da se LJUBAV ponaša u skladu s njihovim vlastitim navikama, željama, običajima itd., ljudi žele da se LJUBAV podvrgne JA i to je potpuno nemoguće jer LJUBAV ne sluša JA.

Parovi zaljubljenih, ili bolje rečeno strastvenih, pretpostavljaju da LJUBAV mora vjerno ići tračnicama vlastitih želja, požuda, pogrešaka itd., i u tome su potpuno u krivu.

“Razgovarajmo o nama dvoje!”, kažu zaljubljeni ili seksualno strastveni, čega je najviše na ovom svijetu, a onda dolaze razgovori, planovi, čežnje i uzdasi. Svatko kaže nešto, iznosi svoje planove, svoje želje, svoj način gledanja na životne stvari i želi da se LJUBAV kreće poput lokomotive po čeličnim tračnicama koje je zacrtao um.

Koliko su ti Zaljubljeni ili strastveni u krivu!, koliko su daleko od stvarnosti.

LJUBAV ne sluša JA i kada joj supružnici žele staviti lance oko vrata i pokoriti je, bježi ostavljajući par u nemilosti.

UM ima loš ukus za uspoređivanje. Muškarac uspoređuje jednu djevojku s drugom. Žena uspoređuje jednog muškarca s drugim. Učitelj uspoređuje jednog učenika s drugim, jednu učenicu s drugom, kao da svi njegovi učenici ne zaslužuju isto poštovanje. Zaista, svaka usporedba je ODVRATNA.

Onaj tko promatra prekrasan zalazak sunca i uspoređuje ga s drugim, zapravo ne zna razumjeti ljepotu koju ima pred očima.

Onaj tko promatra prekrasnu planinu i uspoređuje je s drugom koju je vidio jučer, zapravo ne razumije ljepotu planine koju ima pred očima.

Gdje postoji USPOREDBA, ne postoji ISTINSKA LJUBAV. Otac i Majka koji istinski vole svoju djecu, nikada ih ne uspoređuju s nikim, vole ih i to je to.

Suprug koji zaista voli svoju suprugu, nikada ne čini pogrešku da je uspoređuje s nikim, voli je i to je to.

UČITELJ ili Učiteljica koji vole svoje učenike i učenice nikada ih ne diskriminiraju, nikada ih ne uspoređuju međusobno, istinski ih vole i to je to.

Um podijeljen usporedbama, um rob DUALIZMA, uništava LJUBAV.

Um podijeljen borbom suprotnosti nije sposoban razumjeti novo, okamenjuje se, smrzava se.

UM IMA MNOGE DUBINE, regije, podsvjesna područja, skrovišta, ali najbolje je ESENCIJA, SVIJEST i ona je u Središtu.

Kada DUALIZAM prestane, kada um postane INTEGRALAN, MIRAN, TIH, DUBOK, kada više ne uspoređuje, tada se budi ESENCIJA, SVIJEST i to bi trebao biti pravi cilj TEMELJNOG OBRAZOVANJA.

Razlikujmo između OBJEKTIVNOG i SUBJEKTIVNOG. U OBJEKTIVNOM postoji budna svijest. U SUBJEKTIVNOM postoji uspavana svijest, PODSVIJEST.

Samo OBJEKTIVNA SVIJEST može uživati u OBJEKTIVNOM ZNANJU.

Intelektualne informacije koje trenutno primaju Učenici i Učenice svih Škola, Fakulteta i Sveučilišta, SUBJEKTIVNE su sto posto.

OBJEKTIVNO ZNANJE ne može se steći bez OBJEKTIVNE SVIJESTI.

Učenici i Učenice prvo moraju doći do SAMOSVIJESTI, a zatim do OBJEKTIVNE SVIJESTI.

Samo PUTEM LJUBAVI možemo doći do OBJEKTIVNE SVIJESTI i OBJEKTIVNOG ZNANJA.

Potrebno je razumjeti KOMPLEKSAN PROBLEM UMA ako zaista želimo prijeći PUT LJUBAVI.