La Paz

MIR ne može doći kroz UM jer nije od Uma. MIR je divan miris TIHOG SRCA.

MIR nije stvar projekata, međunarodne policije, UN-a, OAS-a, međunarodnih sporazuma ili osvajačkih vojski koje se bore u ime MIRA.

Ako zaista želimo istinski MIR, moramo naučiti živjeti kao stražar u vrijeme rata, uvijek budni i oprezni, sa brzim i savitljivim Umom, jer MIR nije pitanje romantičnih FANTAZIJA ili pitanje lijepih snova.

Ako ne naučimo živjeti u stanju budnosti iz trenutka u trenutak, onda put koji vodi ka MIRU postaje nemoguć, uzak i nakon što postane izuzetno težak, na kraju će se završiti u slijepoj ulici.

Potrebno je shvatiti, hitno je znati da autentični MIR TIHOG SRCA nije kuća do koje možemo doći i gdje nas radosno čeka lijepa djevojka. MIR nije cilj, mjesto itd.

Goniti MIR, tražiti ga, praviti projekte o njemu, boriti se u njegovo ime, praviti propagandu o njemu, osnivati organizacije za rad na njemu, itd., potpuno je apsurdno jer MIR nije od Uma, MIR je divan miris tihog srca.

MIR se ne kupuje niti prodaje niti se može postići sistemom UMIRIVANJA, posebnih kontrola, policije, itd.

U nekim zemljama nacionalna vojska hoda po poljima uništavajući sela, ubijajući ljude i strijeljajući navodne bandite, sve to navodno u ime MIRA. Rezultat takvog postupanja je umnožavanje BARBARSTVA.

Nasilje rađa više nasilja, mržnja proizvodi više mržnje. MIR se ne može osvojiti, MIR ne može biti rezultat nasilja. MIR dolazi samo do nas kada rastvorimo JA, kada uništimo unutar sebe sve PSIHOLOŠKE faktore koji proizvode ratove.

Ako želimo MIR, moramo promatrati, moramo proučavati, moramo vidjeti, cijelu sliku, a ne samo jedan kutak iste.

MIR se rađa u nama kada smo se radikalno promijenili u intimnom obliku.

Pitanje kontrola, organizama ZA MIR, umirivanja, itd., su izolirani detalji, tačke, u okeanu života, izolirani dijelovi cjelokupne slike POSTOJANJA, koji nikada ne mogu riješiti problem MIRA u njegovom radikalnom, totalnom i konačnom obliku.

Moramo gledati sliku u njenom potpunom obliku, problem svijeta je problem pojedinca; ako POJEDINAC nema MIR u sebi, društvo, svijet će živjeti u ratu neizbježno.

Učitelji i učiteljice u školama, koledžima, univerzitetima moraju raditi za MIR, osim ako vole BARBARSTVO i NASILJE.

Hitno je, neophodno je ukazati učenicima i učenicama nove generacije na put kojim treba ići, na intimni put koji nas može dovesti sa potpunom tačnošću do autentičnog MIRA tihog srca.

Ljudi ne znaju zaista shvatiti šta je pravi unutrašnji MIR i samo žele da im se niko ne ispriječi na putu, da im se ne smeta, da ih se ne uznemirava, čak i kada oni sami preuzmu na sebe pravo da smetaju i uznemiravaju i zagorčavaju život svojim bližnjima.

Ljudi nikada nisu iskusili pravi MIR i imaju samo apsurdna mišljenja o njemu, romantične ideale, pogrešne koncepte.

Za lopove bi MIR bio sreća da mogu nekažnjeno krasti bez da im se policija ispriječi na putu. Za krijumčare bi MIR bio da mogu unijeti svoju krijumčarenu robu svuda bez da im to vlasti zabrane. Za one koji izgladnjuju narod, MIR bi bio da prodaju skupo, iskorištavajući desno i lijevo bez da im to službeni inspektori vlade zabrane. Za prostitutke bi MIR bio da uživaju u svojim krevetima užitka i iskorištavaju sve muškarce slobodno bez da se zdravstvene ili policijske vlasti miješaju u njihov život.

Svako sebi u umu stvara pedeset hiljada apsurdnih fantazija o MIRU. Svako nastoji podići oko sebe egoistični zid lažnih ideja, vjerovanja, mišljenja i apsurdnih koncepata o tome šta je MIR.

Svako želi MIR na svoj način, prema svojim prohtjevima, svojim ukusima, svojim navikama, pogrešnim običajima, itd. Svako želi da se zatvori unutar fantastičnog, zaštitnog zida, sa ciljem da živi svoj vlastiti MIR, pogrešno shvaćen.

Ljudi se bore za MIR, žele ga, hoće ga, ali ne znaju šta je to MIR. Ljudi samo žele da im se ne smeta, da svako može raditi svoje vragolije vrlo mirno i na miru. To je ono što zovu MIR.

Nije važno kakve vragolije ljudi rade, svako vjeruje da je ono što radi dobro. Ljudi nalaze opravdanje čak i za najgore zločine. Ako je pijanac tužan, pije jer je tužan. Ako je pijanac veseo, pije jer je veseo. Pijanac uvijek opravdava porok alkohola. Takvi su svi ljudi, za svaki zločin nalaze opravdanje, niko se ne smatra izopačenim, svi se hvale da su pravedni i pošteni.

Postoje mnogi skitnice koji pogrešno pretpostavljaju da je MIR moći živjeti bez rada, vrlo mirno i bez ikakvog napora u svijetu punom prekrasnih romantičnih fantazija.

O MIRU postoje milioni pogrešnih mišljenja i koncepata. U ovom bolnom svijetu u kojem živimo: svako traži svoj fantastični MIR, mir svojih mišljenja. Ljudi žele vidjeti u svijetu mir svojih snova, svoj poseban tip mira, iako unutar sebe svako nosi u sebi psihološke faktore koji proizvode ratove, neprijateljstva, probleme svih vrsta.

U ovo vrijeme svjetske krize, svako ko želi postati slavan osniva organizacije ZA MIR, pravi propagandu i postaje prvoborac za MIR. Ne smijemo zaboraviti da su mnogi lukavi političari osvojili Nobelovu nagradu za MIR, čak i ako na svojoj savjesti imaju cijelo groblje i da su na ovaj ili onaj način potajno naredili da se ubiju mnogi ljudi, kada su se našli u opasnosti da budu zasjenjeni.

Postoje i pravi učitelji čovječanstva koji se žrtvuju poučavajući na svim mjestima na zemlji Doktrinu Rastvaranja JA. Ti učitelji znaju iz vlastitog iskustva da samo rastvaranjem Mefista kojeg nosimo u sebi, do nas dolazi mir srca.

Dok god postoje unutar svakog pojedinca mržnja, pohlepa, zavist, ljubomora, duh sticanja, ambicija, bijes, ponos, itd. itd. bit će ratova neizbježno.

Poznajemo mnoge ljude u svijetu koji se hvale da su pronašli MIR. Kada smo temeljito proučili te ljude, mogli smo dokazati da ni izdaleka ne poznaju MIR i da su se samo zatvorili unutar neke usamljene i utješne navike, ili unutar nekog posebnog vjerovanja, itd., ali zaista te osobe nisu iskusile ni izdaleka šta je pravi MIR tihog srca. Zaista su ti jadni ljudi samo sebi stvorili vještački mir koji u svom neznanju brkaju sa AUTENTIČNIM MIROM SRCA.

Apsurdno je tražiti MIR unutar pogrešnih zidova naših predrasuda, vjerovanja, predkoncepata, želja, navika, itd.

Dok god unutar Uma postoje psihološki faktori koji proizvode neprijateljstva, nesuglasice, probleme, ratove, neće biti pravog MIRA.

Autentični MIR dolazi od mudro shvaćene legitimne ljepote.

Ljepota tihog srca izdiše divan miris pravog unutrašnjeg MIRA.

Hitno je shvatiti ljepotu prijateljstva i miris uljudnosti.

Hitno je shvatiti ljepotu jezika. Neophodno je da naše riječi nose u sebi supstancu iskrenosti. Nikada ne smijemo koristiti aritmične, neharmonične, grube, apsurdne riječi.

Svaka riječ mora biti prava simfonija, svaka fraza mora biti ispunjena duhovnom ljepotom. Isto je tako loše govoriti kada se treba šutjeti, i šutjeti kada se treba govoriti. Postoje zločinačke šutnje i postoje sramotne riječi.

Postoje vremena kada je govoriti zločin, postoje vremena kada je šutjeti također zločin. Treba govoriti kada treba govoriti i šutjeti kada treba šutjeti.

Ne igrajmo se riječima jer je to velika odgovornost.

Svaka riječ mora biti izvagana prije nego što se izgovori jer svaka riječ može proizvesti u svijetu mnogo korisnog i mnogo beskorisnog, mnogo koristi ili mnogo štete.

Moramo paziti na svoje geste, manire, odjeću i postupke svake vrste. Neka naše geste, naša odjeća, način sjedenja za stolom, način ponašanja pri jelu, način usluživanja ljudi u sobi, u uredu, na ulici, itd. budu uvijek puni ljepote i harmonije.

Neophodno je shvatiti ljepotu dobrote, osjetiti ljepotu dobre muzike, voljeti ljepotu kreativne umjetnosti, prefinjeno naš način razmišljanja, osjećanja i djelovanja.

Vrhunska ljepota može se roditi u nama samo kada je JA umrlo u radikalnom, totalnom i konačnom obliku.

Mi smo ružni, užasni, odvratni dok god imamo unutar sebe i dobro živo PSIHOLOŠKO JA. Ljepota u potpunosti je nemoguća u nama dok god postoji PLURALIZIRANO JA.

Ako želimo autentični MIR, moramo svesti JA na kosmičku prašinu. Samo će tada biti ljepote u nama. Iz te ljepote će se roditi u nama čar ljubavi i pravi MIR srca.

STVARALAČKI MIR donosi red unutar nas samih, uklanja konfuziju i ispunjava nas legitimnom srećom.

Neophodno je znati da um ne može shvatiti šta je pravi MIR. Hitno je shvatiti da mir tihog srca ne dolazi do nas naporom, ili zbog činjenice da pripadamo nekom društvu ili organizaciji posvećenoj pravljenju propagande o MIRU.

Autentični mir dolazi do nas u potpuno prirodnom i jednostavnom obliku kada povratimo nevinost u umu i u srcu, kada postanemo poput nježne i lijepe djece, osjetljivi na sve lijepo kao i na sve ružno, na sve dobro kao i na sve loše, na sve slatko kao i na sve gorko.

Neophodno je ponovo osvojiti izgubljeno djetinjstvo, kako u umu tako i u srcu.

MIR je nešto ogromno, prostrano, beskonačno, nije nešto što je formirao um, ne može biti rezultat hira niti proizvod ideje. Mir je atomska supstanca koja je iznad dobra i zla, supstanca koja je iznad svakog morala, supstanca koja izvire iz samih utroba APSOLUTNOG.