Jednostavnost

Hitno je, neophodno je razvijati stvaralačko razumijevanje jer ono donosi ljudskom biću istinsku slobodu življenja. Bez razumijevanja je nemoguće postići autentičnu kritičku sposobnost duboke analize.

Nastavnici i nastavnice u školama, koledžima i univerzitetima moraju voditi svoje učenike i učenice putem samokritičkog razumijevanja.

U našem prošlom poglavlju već smo opširno proučavali procese zavisti i ako želimo okončati sve nijanse ljubomore, bilo da su one religiozne, strastvene itd., moramo postati potpuno svjesni šta je zapravo zavist, jer samo dubokim i intimnim razumijevanjem beskonačnih procesa zavisti, uspijevamo okončati ljubomoru svake vrste.

Ljubomora uništava brakove, ljubomora uništava prijateljstva, ljubomora izaziva vjerske ratove, bratoubilačke mržnje, ubistva i patnje svake vrste.

Zavist sa svim svojim beskonačnim nijansama krije se iza uzvišenih namjera. Postoji zavist u onome ko je informisan o postojanju uzvišenih svetaca, Mahatma ili Gurua, i želi također postati svetac. Postoji zavist u filantropu koji se trudi nadmašiti druge filantrope. Postoji zavist u svakom pojedincu koji žudi za vrlinama jer je imao informacije, jer u njegovom umu postoje podaci o postojanju svetih pojedinaca punih vrlina.

Želja da se bude svetac, želja da se bude vrlinan, želja da se bude velik ima za temelj zavist.

Sveci sa svojim vrlinama prouzrokovali su mnogo štete. Sjećamo se slučaja čovjeka koji je sebe smatrao vrlo svetim.

Jednom prilikom gladan i jadan pjesnik pokucao je na njegova vrata da mu preda prekrasan stih posebno posvećen svecu iz naše priče. Pjesnik je samo čekao novčić da kupi hranu za svoje iscrpljeno i ostarjelo tijelo.

Pjesnik je zamišljao sve osim uvrede. Veliko je bilo njegovo iznenađenje kada je svetac, pobožnog pogleda i namrštenog čela, zatvorio vrata govoreći nesretnom pjesniku: “Bježi odavde prijatelju, daleko, daleko… meni se ne sviđaju te stvari, mrzim laskanje… ne sviđaju mi se taštine svijeta, ovaj život je iluzija… ja slijedim put poniznosti i skromnosti. Nesretni pjesnik koji je želio samo novčić umjesto toga dobio je uvredu od sveca, riječ koja vrijeđa, šamar, i sa slomljenim srcem i uništenom lirom otišao je ulicama grada polako… polako… polako.

Nova generacija mora se uzdići na temelju autentičnog razumijevanja jer je ono potpuno stvaralačko.

Pamćenje i prisjećanje nisu stvaralački. Pamćenje je grobnica prošlosti. Pamćenje i prisjećanje su smrt.

Istinsko razumijevanje je psihološki faktor potpunog oslobođenja.

Sjećanja iz pamćenja nikada nam ne mogu donijeti istinsko oslobođenje jer pripadaju prošlosti i stoga su mrtva.

Razumijevanje nije stvar prošlosti niti budućnosti. Razumijevanje pripada trenutku koji živimo ovdje i sada. Pamćenje uvijek donosi ideju budućnosti.

Hitno je proučavati nauku, filozofiju, umjetnost i religiju, ali ne treba povjeravati studije vjernosti pamćenja jer ono nije vjerno.

Besmisleno je polagati znanje u grobnicu pamćenja. Glupo je zakopati u jamu prošlosti znanje koje moramo razumjeti.

Mi se nikada ne bismo mogli izjasniti protiv učenja, protiv mudrosti, protiv nauke, ali je nespojivo polagati žive dragulje znanja između pokvarene grobnice pamćenja.

Potrebno je učiti, potrebno je istraživati, potrebno je analizirati, ali moramo duboko meditirati kako bismo razumjeli na svim nivoima uma.

Čovjek koji je istinski jednostavan je duboko razumljiv i ima jednostavan um.

Važno u životu nije ono što smo nakupili u grobnici pamćenja, već ono što smo razumjeli ne samo na intelektualnom nivou već i u različitim podsvjesnim nesvjesnim područjima uma.

Nauka, znanje, moraju se pretvoriti u neposredno razumijevanje. Kada se znanje, kada se studija transformišu u autentično stvaralačko razumijevanje, tada možemo razumjeti sve stvari odmah jer razumijevanje postaje neposredno, trenutno.

U jednostavnom čovjeku ne postoje komplikacije u umu jer je svaka komplikacija uma posljedica pamćenja. Makijavelističko JA koje nosimo u sebi je akumulirano pamćenje.

Životna iskustva moraju se transformisati u istinsko razumijevanje.

Kada se iskustva ne pretvore u razumijevanje, kada se iskustva nastave u pamćenju, ona predstavljaju trulež grobnice iznad koje gori varljivi i luciferijanski plamen intelekta.

Potrebno je znati da je životinjski intelekt, potpuno lišen svake duhovnosti, samo verbalizacija pamćenja, pogrebna svijeća koja gori na pogrebnoj ploči.

Jednostavan čovjek ima um oslobođen iskustava jer su ona postala svijest, transformisana su u stvaralačko razumijevanje.

Smrt i život su usko povezani. Samo umiranjem zrna rađa se biljka, samo umiranjem iskustva rađa se razumijevanje. Ovo je proces autentične transformacije.

Komplikovan čovjek ima pamćenje puno iskustava.

Ovo dokazuje njegov nedostatak stvaralačkog razumijevanja jer kada su iskustva u potpunosti shvaćena na svim nivoima uma, prestaju postojati kao iskustva i rađaju se kao razumijevanje.

Potrebno je prvo iskusiti, ali ne smijemo ostati u području iskustva jer se tada um komplikuje i postaje težak. Potrebno je živjeti život intenzivno i transformisati sva iskustva u autentično stvaralačko razumijevanje.

Oni koji pogrešno pretpostavljaju da kako bismo bili razumljivi, jednostavni i skromni moramo napustiti svijet, postati prosjaci, živjeti u izolovanim kolibama i nositi pregače umjesto elegantnog odijela, potpuno su u krivu.

Mnogi pustinjaci, mnogi usamljeni pustinjaci, mnogi prosjaci, imaju vrlo komplikovane i teške umove.

Beskorisno je udaljavati se od svijeta i živjeti kao pustinjaci ako je pamćenje puno iskustava koja uslovljavaju slobodan protok misli.

Beskorisno je živjeti kao pustinjaci želeći voditi život svetaca ako je pamćenje prepuno informacija koje nisu pravilno shvaćene, koje nisu postale svijest u različitim uglovima, hodnicima i nesvjesnim regijama uma.

Oni koji transformišu intelektualne informacije u istinsko stvaralačko razumijevanje, oni koji transformišu životna iskustva u istinsko dubinsko razumijevanje nemaju ništa u pamćenju, žive iz trenutka u trenutak ispunjeni istinskim ispunjenjem, postali su jednostavni i skromni iako žive u raskošnim rezidencijama i unutar perimetra urbanog života.

Mala djeca prije sedme godine puna su jednostavnosti i istinske unutrašnje ljepote jer se kroz njih izražava samo živa ESENCIJA života u potpunom odsustvu PSIHOLOŠKOG JA.

Moramo ponovo osvojiti izgubljeno djetinjstvo, u našem srcu i u našem umu. Moramo ponovo osvojiti nevinost ako zaista želimo biti sretni.

Iskustva i učenje transformisani u dubinsko razumijevanje ne ostavljaju ostatke u grobnici pamćenja i tada postajemo jednostavni, skromni, nevini, sretni.

Duboka meditacija o iskustvima i stečenom znanju, duboka samokritika, intimna psihoanaliza pretvaraju, transformišu sve u duboko stvaralačko razumijevanje. Ovo je put autentične sreće rođene iz mudrosti i ljubavi.