Starost

Prvih četrdeset godina života nam daju knjigu, sljedećih trideset komentar.

U dvadesetoj godini čovjek je paun; u tridesetoj, lav; u četrdesetoj, kamila; u pedesetoj, zmija; u šezdesetoj, pas; u sedamdesetoj, majmun, a u osamdesetoj, samo glas i sjena.

Vrijeme otkriva sve stvari: to je vrlo zanimljiv brbljavac koji govori sam za sebe čak i kad ga se ništa ne pita.

Ne postoji ništa što je napravljeno rukom sirote INTELEKTUALNE ŽIVOTINJE, lažno nazvane čovjekom, što prije ili kasnije vrijeme ne uništi.

“FUGIT IRRÉPARABILE TEMPUS”, vrijeme koje bježi ne može se popraviti.

Vrijeme iznosi u javnost sve što je sada skriveno i prikriva i skriva sve što u ovom trenutku blista sa sjajem.

Starost je kao ljubav, ne može se sakriti čak i kad se preruši u odjeću mladosti.

Starost slama ponos ljudi i ponižava ih, ali jedno je biti ponizan, a drugo pasti ponižen.

Kada se smrt približava, stari razočarani životom shvaćaju da starost više nije teret.

Svi ljudi gaje nadu da će živjeti dug život i doživjeti starost, a ipak ih starost plaši.

Starost počinje u pedeset i šestoj godini i zatim se odvija u septenarnim razdobljima koja nas vode do oronulosti i smrti.

Najveća tragedija staraca leži, ne u samoj činjenici da su stari, već u gluposti što ne žele priznati da su to i u budalaštini da vjeruju da su mladi kao da je starost zločin.

Najbolje što starost ima je što se čovjek nalazi vrlo blizu cilja.

PSIHIČKO JA, MOJE JA, EGO, ne poboljšava se s godinama i iskustvom; komplicira se, postaje teže, napornije, zato narodna izreka kaže: “GENIJ I FIGURA DO GROBA”.

PSIHIČKO JA teških staraca se tješi dajući lijepe savjete zbog svoje nesposobnosti da daju ružne primjere.

Starci vrlo dobro znaju da je starost vrlo strašan tiranin koji im pod prijetnjom smrti zabranjuje uživanje u užicima lude mladosti i radije se tješe dajući lijepe savjete.

JA skriva JA, JA skriva dio sebe i sve se označava uzvišenim frazama i lijepim savjetima.

DIO MENE skriva drugi dio MENE. JA skriva ono što mu ne odgovara.

Potpuno je dokazano promatranjem i iskustvom da kada nas poroci napuste, volimo misliti da smo ih mi napustili.

Srce INTELEKTUALNE ŽIVOTINJE ne postaje bolje s godinama, već gore, uvijek se skameni i ako smo u mladosti bili pohlepni, lažljivi, gnjevni, u starosti ćemo biti mnogo više.

Starci žive u prošlosti, starci su rezultat mnogih jučerašnjica, starci potpuno ignoriraju trenutak u kojem živimo, starci su akumulirano sjećanje.

Jedini način da se dođe do savršene starosti je otapanjem PSIHIČKOG JA. Kada naučimo umirati iz trenutka u trenutak, dolazimo do uzvišene starosti.

Starost ima veliki smisao, smirenosti i slobode za one koji su već otopili JA.

Kada su strasti umrle radikalno, potpuno i definitivno, čovjek je slobodan ne od jednog gospodara, već od mnogih gospodara.

Vrlo je teško pronaći u životu nevine starce koji više ne posjeduju ni ostatke JA, ta vrsta staraca je beskrajno sretna i živi iz trenutka u trenutak.

Čovjek posijedio u MUDROSTI. Starac u znanju, gospodar ljubavi, postaje zapravo svjetionik svjetla koji mudro vodi tok nebrojenih stoljeća.

U svijetu su postojali i postoje trenutno neki STARI UČITELJI koji nemaju čak ni posljednje ostatke JA. Ovi GNOSTIČKI ARHATI su egzotični i božanski poput cvijeta lotosa.

ČASNI STARI UČITELJ koji je otopio JA UMNOŽENO na radikalan i definitivan način savršen je izraz SAVRŠENE MUDROSTI, BOŽANSKE LJUBAVI I UZVIŠENE MOĆI.

STARI UČITELJ koji više nema JA, zapravo je puna manifestacija BOŽANSKOG BIĆA.

Ti UZVIŠENI STARCI, ti GNOSTIČKI ARHATI su osvjetljavali svijet od davnina, sjetimo se BUDHE, MOJSIJA, HERMESA, RAMAKRISHNE, DANIJELA, SVETOG LAME, itd., itd., itd.

Učitelji škola, koledža i sveučilišta, učiteljice, roditelji, moraju učiti nove generacije da poštuju i štuju starce.

ONO što nema ime, ONO što je BOŽANSKO, ONO što je STVARNO, ima tri aspekta: MUDROST, LJUBAV, RIJEČ.

BOŽANSKO kao OTAC je KOZMIČKA MUDROST, KAO MAJKA je BESKRAJNA LJUBAV, kao sin je RIJEČ.

U ocu obitelji nalazi se simbol mudrosti. U majci doma nalazi se LJUBAV, djeca simboliziraju riječ.

Stari otac zaslužuje svu podršku djece. Otac koji je već star ne može raditi i pošteno je da ga djeca uzdržavaju i poštuju.

Obožavana majka koja je već stara ne može raditi i stoga je potrebno da sinovi i kćeri brinu o njoj, vole je i da od te ljubavi naprave religiju.

Tko ne zna voljeti svog Oca, tko ne zna OBOŽAVATI svoju MAJKU, hoda putem lijeve ruke, putem pogreške.

Djeca nemaju pravo suditi svojim Roditeljima, nitko nije savršen na ovom svijetu i oni koji nemaju određene nedostatke u jednom smjeru, imaju ih u drugom, svi smo krojeni istim škarama.

Neki podcjenjuju OČINSKU LJUBAV, drugi se čak i smiju OČINSKOJ LJUBAVI. Oni koji se tako ponašaju u životu nisu ni kročili putem koji vodi prema ONOM što nema ime.

Nezahvalni sin koji mrzi svog Oca i zaboravlja svoju Majku je zaista pravi izopačenjak koji mrzi sve što je BOŽANSKO.

REVOLUCIJA SVIJESTI ne znači NEZAHVALNOST, zaboraviti oca, podcijeniti obožavanu Majku. REVOLUCIJA SVIJESTI je MUDROST LJUBAV i SAVRŠENA MOĆ.

U Ocu se nalazi simbol mudrosti, a u Majci se nalazi živi izvor LJUBAVI bez čije najčišće biti je zaista nemoguće postići najviše INTIMNE REALIZACIJE.