Istina

Od djetinjstva i mladosti počinje križni put naše bijedne egzistencije s mnogim mentalnim iskrivljenjima, intimnim obiteljskim tragedijama, nedaćama u domu i u školi itd.

Jasno je da u djetinjstvu i mladosti, osim vrlo rijetkih iznimaka, svi ti problemi ne uspijevaju utjecati na nas na stvarno dubok način, ali kad postanemo stariji, počinju pitanja: Tko sam ja? Odakle dolazim? Zašto moram patiti? Koja je svrha ove egzistencije? itd. itd. itd.

Svi smo si na životnom putu postavljali ta pitanja, svi smo jednom htjeli istražiti, ispitati, upoznati “zašto” tolike gorčine, neugodnosti, borbe i patnje, ali nažalost uvijek završimo zarobljeni u nekoj teoriji, u nekom mišljenju, u nekom vjerovanju u ono što je susjed rekao, u ono što nam je odgovorio neki stari, oronuli starac, itd.

Izgubili smo pravu nevinost i mir mirnog srca i stoga nismo u stanju izravno iskusiti istinu u svoj njezinoj surovosti, ovisimo o onome što drugi kažu i jasno je da idemo krivim putem.

Kapitalističko društvo radikalno osuđuje ateiste, one koji ne vjeruju u Boga.

Marksističko-lenjinističko društvo osuđuje one koji VJERUJU u BOGA, ali u osnovi su obje stvari iste, stvar mišljenja, hirova ljudi, projekcija uma. Ni lakovjernost, ni nevjerica, ni skepticizam ne znače da smo iskusili istinu.

Um si može priuštiti vjerovati, sumnjati, iznositi mišljenja, nagađati itd., ali to nije iskustvo istine.

Također si možemo priuštiti vjerovati u sunce ili ne vjerovati u njega, pa čak i sumnjati u njega, ali će zvijezda kralj nastaviti davati svjetlost i život svemu što postoji, a da naša mišljenja nemaju za njega ni najmanju važnost.

Iza slijepe vjere, iza nevjerice i skepticizma, kriju se mnoge nijanse lažnog morala i mnogi pogrešni koncepti lažnog ugleda u čijoj sjeni jača JA.

Društvo kapitalističkog tipa i društvo komunističkog tipa, svako na svoj način i u skladu sa svojim hirovima, predrasudama i teorijama, ima svoj poseban tip morala. Ono što je moralno unutar kapitalističkog bloka je nemoralno unutar komunističkog bloka i obrnuto.

Moral ovisi o običajima, mjestu, vremenu. Ono što je u jednoj zemlji moralno u drugoj zemlji je nemoralno i ono što je u jednom vremenu bilo moralno u drugom vremenu je nemoralno. Moral nema nikakvu bitnu vrijednost, analizirajući ga temeljito, ispada sto posto glup.

Temeljna edukacija ne podučava moral, temeljna edukacija podučava REVOLUCIONARNU ETIKU i to je ono što je potrebno novim generacijama.

Iz strašne noći stoljeća, u svim vremenima, uvijek su postojali ljudi koji su se udaljavali od svijeta kako bi tražili ISTINU.

Besmisleno je udaljavati se od svijeta kako bi se tražila ISTINA jer se ona nalazi unutar svijeta i unutar čovjeka ovdje i sada.

ISTINA je nepoznato iz trenutka u trenutak i ne možemo je otkriti odvajanjem od svijeta ili napuštanjem svojih bližnjih.

Besmisleno je reći da je svaka istina pola istine i da je svaka istina pola greške.

ISTINA je radikalna i JEST ili nije, nikada ne može biti napola, nikada ne može biti pola greške.

Besmisleno je reći: ISTINA je vremena i ono što je u jednom vremenu bilo u drugom vremenu NIJE.

ISTINA nema nikakve veze s vremenom. ISTINA je BEZVREMENSKA. JA je vrijeme i stoga ne može spoznati ISTINU.

Besmisleno je pretpostavljati konvencionalne, vremenske, relativne istine. Ljudi brkaju pojmove i mišljenja s onim što je ISTINA.

ISTINA nema nikakve veze s mišljenjima niti s takozvanim konvencionalnim istinama, jer su to samo beznačajne projekcije uma.

ISTINA je nepoznato iz trenutka u trenutak i može se iskusiti samo u odsutnosti psihološkog JA.

Istina nije pitanje sofizama, pojmova, mišljenja. Istina se može spoznati samo kroz izravno iskustvo.

Um može samo iznositi mišljenja, a mišljenja nemaju nikakve veze s istinom.

Um nikada ne može zamisliti ISTINU.

Učitelji, učiteljice u školama, koledžima, sveučilištima, moraju iskusiti istinu i ukazati na put svojim učenicima i učenicama.

ISTINA je pitanje izravnog iskustva, a ne pitanje teorija, mišljenja ili pojmova.

Možemo i moramo učiti, ali je hitno iskusiti sami i izravno što ima istine u svakoj teoriji, pojmu, mišljenju, itd. itd. itd.

Moramo učiti, analizirati, ispitivati, ali također moramo s hitnom neodgodivošću iskusiti ISTINU sadržanu u svemu što učimo.

Nemoguće je iskusiti ISTINU dok je um uznemiren, potresen, izmučen suprotstavljenim mišljenjima.

Moguće je iskusiti ISTINU samo kad je um miran, kad je um u tišini.

Učitelji i učiteljice u školama, koledžima i sveučilištima moraju uputiti učenike i učenice na put duboke unutarnje meditacije.

Put duboke unutarnje meditacije vodi nas do tišine i šutnje uma.

Kad je um miran, prazan od misli, želja, mišljenja itd., kad je um u tišini, dolazi nam istina.