Vlasti

Vlada posjeduje AUTORITET, DRŽAVA posjeduje AUTORITET. Policija, zakon, vojnik, roditelji, učitelji, vjerski vođe, itd., posjeduju AUTORITET.

Postoje dvije vrste AUTORITETA. Prvo, PODSVJESNI AUTORITET. Drugo, SVJESNI AUTORITET.

Beskorisne su NESVJESNE ili PODSVJESNE AUTORITARNOSTI. Hitno su nam potrebni SAMOSVJESNI AUTORITETI.

NESVJESNI ili PODSVJESNI AUTORITETI su svijet ispunili suzama i bolom.

U domu i školi NESVJESNI AUTORITETI zloupotrebljavaju AUTORITET zbog same činjenice da su NESVJESNI ili PODSVJESNI.

Nesvjesni roditelji i učitelji, danas, samo su slijepi vodiči slijepih i kao što kažu sveta pisma, svi će završiti naglavačke u ponoru.

Nesvjesni roditelji i učitelji nas tijekom djetinjstva prisiljavaju da radimo apsurdne stvari, ali koje oni smatraju logičnima. Kažu da je to za naše dobro.

Roditelji su NESVJESNI AUTORITETI, što dokazuje činjenica da se prema djeci odnose kao prema smeću, kao da su oni superiorna bića ljudskoj vrsti.

Učitelji i učiteljice mrze određene učenike ili učenice, a maze ili popuštaju drugima. Ponekad strogo kažnjavaju bilo kojeg omraženog učenika, čak i kada ovaj potonji nije pokvaren, i nagrađuju sjajnim ocjenama mnoge razmažene učenike ili učenice koji to zaista ne zaslužuju.

Roditelji i školski učitelji propisuju pogrešne norme za dječake, djevojčice, mlade ljude, djevojke, itd.

AUTORITETI koji nemaju SAMOSVIJEST mogu raditi samo apsurdne stvari.

Potrebni su nam SAMOSVJESNI AUTORITETI. Pod SAMOSVIJEŠĆU se podrazumijeva INTEGRALNO ZNANJE O SEBI, potpuno poznavanje svih naših UNUTARNJIH VRIJEDNOSTI.

Samo onaj tko zaista posjeduje potpuno znanje o SEBI, budan je u potpunosti. To znači biti SAMOSVJESTAN.

Svi misle da se SAMOPOZNAJU, ali je vrlo teško pronaći u životu nekoga tko se stvarno poznaje. Ljudi imaju potpuno pogrešne predodžbe o sebi.

Poznavanje sebe zahtijeva velike i strašne SAMONAPORE. Samo putem ZNANJA O SEBI DOISTA SE STIŽE do SAMOSVIJESTI.

ZLOUPOTREBA AUTORITETA je zbog NESVJESNOSTI. Nijedan SAMOSVJESNI AUTORITET nikada ne bi počinio ZLOUPOTREBU AUTORITETA.

Neki filozofi su protiv svakog AUTORITETA, mrze AUTORITETE. Takav način razmišljanja je POGREŠAN jer u svemu stvorenom, od mikroba do sunca, postoje ljestvice i ljestvice, stupnjevi i stupnjevi, više sile koje kontroliraju i usmjeravaju i niže sile koje su kontrolirane i usmjeravane.

U jednostavnoj košnici postoji autoritet u KRALJICI. U svakom mravinjaku postoji autoritet i zakoni. Uništenje načela AUTORITETA dovelo bi do ANARHIJE.

AUTORITETI ovih kritičnih vremena u kojima živimo su NESVJESNI i jasno je da zbog ove PSIHOLOŠKE činjenice, porobljavaju, ulančavaju, zlostavljaju, uzrokuju bol.

Potrebni su nam UČITELJI, instruktori ili duhovni vodiči, vladini autoriteti, roditelji, itd., potpuno SAMOSVJESNI. Samo tako zaista možemo stvoriti BOLJI SVIJET.

Glupo je reći da nisu potrebni učitelji i duhovni vodiči. Apsurdno je ne prepoznati načelo AUTORITETA u svemu stvorenom.

Oni koji su SAMODOVOLJNI, PONOSNI, smatraju da UČITELJI i DUHOVNI VODIČI NISU POTREBNI.

Moramo prepoznati vlastitu BIJEDU i JAD. Moramo shvatiti da su nam potrebni AUTORITETI, UČITELJI, DUHOVNI INSTRUKTORI, itd., ALI SAMOSVJESNI kako bi nas mogli mudro voditi, pomagati i usmjeravati.

NESVJESNI AUTORITET UČITELJA uništava stvaralačku moć učenika i učenica. Ako učenik slika, nesvjesni učitelj mu govori što treba slikati, stablo ili krajolik koji treba kopirati, a uplašeni učenik se ne usuđuje odstupiti od mehaničkih normi učitelja.

To nije stvaranje. Potrebno je da učenik postane kreator. Da bude sposoban odstupiti od nesvjesnih normi NESVJESNOG UČITELJA, kako bi mogao prenijeti sve ono što osjeća u vezi sa stablom, sav šarm života koji cirkulira kroz drhtave listove stabla, svu njegovu duboku značajku.

SVJESNI UČITELJ se ne bi protivio oslobađajućoj kreativnosti duha.

UČITELJI sa SVJESNIM AUTORITETOM, nikada ne bi unakazili umove učenika i učenica.

NESVJESNI učitelji svojim AUTORITETOM uništavaju um i inteligenciju učenika i učenica.

UČITELJI s NESVJESNIM AUTORITETOM znaju samo kažnjavati i propisivati glupe norme kako bi se učenici dobro ponašali.

SAMOSVJESNI UČITELJI podučavaju s velikim strpljenjem svoje učenike i učenice, pomažući im da shvate svoje individualne poteškoće, kako bi, razumijevanjem, mogli prevladati sve svoje pogreške i trijumfalno napredovati.

SVJESNI ili SAMOSVJESNI AUTORITET nikada ne bi mogao uništiti INTELIGENCIJU.

NESVJESNI AUTORITET uništava INTELIGENCIJU i uzrokuje ozbiljnu štetu učenicima i učenicama.

Inteligencija nam dolazi samo kada uživamo u istinskoj slobodi, a UČITELJI SA SAMOSVJESNIM AUTORITETOM znaju zaista poštovati KREATIVNU SLOBODU.

NESVJESNI UČITELJI vjeruju da sve znaju i gaze slobodu učenika, kastrirajući njihovu inteligenciju svojim neživotnim normama.

SAMOSVJESNI UČITELJI ZNAJU da NE ZNAJU i čak si dopuštaju luksuz da uče promatrajući stvaralačke sposobnosti svojih učenika.

Potrebno je da učenici u školama, koledžima i sveučilištima prijeđu s jednostavnog stanja discipliniranih automata na sjajnu poziciju inteligentnih i slobodnih bića kako bi se mogli uspješno suočiti sa svim poteškoćama postojanja.

To zahtijeva SAMOSVJESNE, kompetentne UČITELJE koji su zaista zainteresirani za svoje učenike, učitelje koji su dobro plaćeni kako ne bi imali financijske tjeskobe bilo koje vrste.

Nažalost, svaki UČITELJ, svaki roditelj, svaki učenik, vjeruje da je SAMOSVJESTAN, BUDAN i to je njegova NAJVEĆA POGREŠKA.

Vrlo je rijetko pronaći u životu neku SAMOSVJESNU i BUDNU osobu. Ljudi sanjaju kad tijelo spava i sanjaju kad je tijelo u budnom stanju.

Ljudi voze automobile, sanjajući; rade sanjajući; hodaju ulicama sanjajući, žive cijelo vrijeme sanjajući.

Vrlo je prirodno da profesor zaboravi kišobran ili da u automobilu ostavi neku knjigu ili novčanik. Sve se to događa jer profesor ima uspavanu svijest, sanja…

Vrlo je teško da ljudi prihvate da su usnuli, svi vjeruju da su budni. Ako bi netko prihvatio da mu je svijest uspavana, jasno je da bi od tog trenutka počeo buđenje.

Učenik ili učenica zaboravi kod kuće knjigu ili bilježnicu koju mora donijeti u školu, zaborav poput ovog izgleda vrlo normalan i jest, ali ukazuje, pokazuje, stanje sna u kojem se nalazi ljudska svijest.

Putnici bilo koje usluge gradskog prijevoza, često promaše ulicu, bili su usnuli i kad se probude shvate da su promašili ulicu i da će se sada morati vratiti pješice nekoliko ulica.

Rijetko u životu je čovjek zaista budan i kad je bio budan makar na trenutak, kao u slučajevima beskrajnog užasa, vidi sebe na trenutak u INTEGRALNOM obliku. Ti su trenuci nezaboravni.

Čovjek koji se vraća kući nakon što je obišao cijeli grad, vrlo teško će se sjetiti na detaljan način svih svojih misli, događaja, osoba, stvari, ideja, itd., itd., itd. Pokušavajući se sjetiti, pronaći će u svom sjećanju velike praznine koje odgovaraju upravo stanjima najdubljeg sna.

Neki studenti psihologije su odlučili živjeti BUDNI iz trenutka u trenutak, ali odjednom zaspu, možda kada sretnu nekog prijatelja na ulici, ulazeći u neku trgovinu kako bi nešto kupili, itd., i kada se satima kasnije sjete svoje odluke da žive BUDNI i BUDNI iz trenutka u trenutak, tada shvate da su zaspali kada su ušli u to ili ono mjesto, ili kada su sreli tu ili onu osobu, itd., itd., itd.

Biti SAMOSVJESTAN je nešto vrlo teško, ali se može doći do ovog stanja učeći živjeti budni i oprezni iz TRENUTKA U TRENUTAK.

Ako želimo doći do SAMOSVIJESTI, moramo upoznati sebe u INTEGRALNOM obliku.

Svi mi imamo JA, SEBE, EGO koji moramo istražiti kako bismo upoznali sebe i postali SAMOSVJESNI.

HITNO je SAMOOPAŽATI se, ANALIZIRATI i RAZUMJETI svaku našu manu.

Potrebno je proučavati sebe u području uma, emocija, navika, instinkata i seksa.

Um ima mnogo RAZINA, regija ili PODSVJESNIH odjela koje moramo temeljito poznavati putem PROMATRANJA, ANALIZE, DUBOKE MEDITACIJE i DUBOKOG UNUTARNJEG RAZUMIJEVANJA.

Bilo koja mana može nestati iz intelektualne regije i nastaviti postojati na drugim nesvjesnim razinama uma.

Prvo što je potrebno je PROBUDITI se kako bismo razumjeli vlastitu BIJEDU, JAD i BOL. Nakon toga počinje JA umirati iz trenutka u trenutak. HITNA je SMRT PSIHOLOŠKOG JA.

Samo umiranjem se rađa istinski SVJESNO BIĆE u nama. Samo on, BIĆE, može vršiti istinski SVJESNI AUTORITET.

PROBUDITI se, UMRIJETI, RODITI se. Ovo su tri psihološke faze koje nas vode do ISTINSKOG SVJESNOG POSTOJANJA.

Treba se probuditi da bi se UMRLO i treba umrijeti da bi se RODILO. Tko umre a da se nije PROBUDIO, postaje GLUPI SVETAC. Tko se RODI a da nije umro, postaje OSOBA S DVOSTRUKOM LIČNOŠĆU, vrlo PRAVEDNA i vrlo opaka.

Vršiti pravi AUTORITET mogu samo oni koji posjeduju svjesno BIĆE.

Oni koji još ne posjeduju SVJESNO BIĆE, oni koji još nisu SAMOSVJESNI, obično ZLOUPOTREBLJAVAJU AUTORITET i uzrokuju mnogo štete.

UČITELJI moraju naučiti zapovijedati, a učenici moraju naučiti slušati.

Oni PSIHOLOZI koji se izjašnjavaju protiv poslušnosti zapravo su vrlo u krivu jer nitko ne može zapovijedati svjesno ako prije nije naučio slušati.

Treba znati zapovijedati SVJESNO i treba znati slušati svjesno.