Očevi i Nastavnici

Najozbiljniji problem u JAVNOM OBRAZOVANJU nisu učenici i učenice osnovnih, srednjih škola ili gimnazija, već RODITELJI i NASTAVNICI.

Ako roditelji i nastavnici ne poznaju sebe, ako nisu sposobni razumjeti dijete, djevojčicu, ako ne znaju temeljito razumjeti svoje odnose s ovim bićima koja počinju živjeti, ako se brinu samo o njegovanju intelekta svojih učenika, kako ćemo stvoriti novu vrstu obrazovanja?

Dijete, učenik, učenica, ide u školu primati svjesnu orijentaciju, ali ako su nastavnici, nastavnice, uskogrudni, konzervativni, reakcionarni, nazadni, takav će biti i student, studentica.

Odgajatelji se moraju preodgojiti, upoznati sebe, preispitati sva svoja znanja, shvatiti da ulazimo u Novu Eru.

Transformacijom odgajatelja, transformira se javno obrazovanje.

ODGOJITI ODGAJATELJA je najteže jer svatko tko je puno čitao, svatko tko ima diplomu, svatko tko mora podučavati, tko radi kao učitelj u školi, već je takav kakav je, njegov um je zatvoren u pedeset tisuća teorija koje je proučio i više se ne mijenja ni pod topovima.

Nastavnici i nastavnice trebali bi podučavati KAKO RAZMIŠLJATI, ali nažalost brinu se samo o tome da ih nauče O ČEMU TREBAJU RAZMIŠLJATI.

Roditelji i nastavnici žive ispunjeni strašnim ekonomskim, socijalnim, sentimentalnim itd. brigama.

Roditelji i nastavnici su uglavnom zauzeti vlastitim sukobima i tugama, nisu stvarno ozbiljno zainteresirani za proučavanje i rješavanje problema koje postavljaju mladići i djevojke “NOVOG VALA”.

Postoji strašna mentalna, moralna i socijalna degeneracija, ali roditelji i nastavnici su puni osobnih tjeskoba i briga i imaju vremena samo za razmišljanje o ekonomskom aspektu djece, za pružanje profesije kako ne bi umrli od gladi i to je sve.

Suprotno uvriježenom mišljenju, većina roditelja ne voli svoju djecu istinski, da ih vole, borili bi se za opće dobro, brinuli bi se o problemima JAVNOG OBRAZOVANJA u svrhu postizanja stvarne promjene.

Da roditelji istinski vole svoju djecu, ne bi bilo ratova, ne bi toliko isticali obitelj i naciju nasuprot cijelom svijetu, jer to stvara probleme, ratove, štetne podjele, paklenu atmosferu za naše sinove i kćeri.

Ljudi studiraju, pripremaju se da budu liječnici, inženjeri, odvjetnici itd., a umjesto toga se ne pripremaju za najozbiljniji i najteži zadatak, a to je biti roditelj.

Taj egoizam obitelji, taj nedostatak ljubavi prema našim bližnjima, ta politika obiteljske izolacije, apsurdna je u sto posto, jer se pretvara u faktor propadanja i stalne socijalne degeneracije.

Napredak, prava Revolucija, mogući su samo rušenjem tih slavnih Kineskih zidova koji nas razdvajaju, koji nas izoliraju od ostatka svijeta.

Svi mi smo JEDNA OBITELJ i apsurdno je mučiti jedni druge, smatrati obitelji samo one osobe koje žive s nama itd.

EGOISTIČKI EKSKLUZIVIZAM OBITELJI zaustavlja društveni napredak, dijeli ljudska bića, stvara ratove, privilegirane kaste, ekonomske probleme itd.

Kada roditelji istinski vole svoju djecu, srušit će se u prah zidovi, odvratne ograde izolacije i tada će obitelj prestati biti egoističan i apsurdan krug.

Padom egoističnih obiteljskih zidova, postoji tada bratsko zajedništvo sa svim drugim roditeljima, s nastavnicima i nastavnicama, s cijelim društvom.

Rezultat PRAVOG BRATSTVA je PRAVA DRUŠTVENA TRANSFORMACIJA, autentična REVOLUCIJA u obrazovnom sektoru za bolji svijet.

ODGAJATELJ mora biti svjesniji, mora okupiti roditelje, Upravni odbor roditelja i jasno im govoriti.

Potrebno je da roditelji shvate da se zadaća javnog obrazovanja ostvaruje na čvrstim temeljima uzajamne suradnje između roditelja i nastavnika.

Potrebno je reći roditeljima da je TEMELJNO OBRAZOVANJE potrebno za podizanje novih Generacija.

Neophodno je reći roditeljima da je intelektualno obrazovanje potrebno, ali da to nije sve, potrebno je nešto više, potrebno je naučiti mladiće i djevojke da upoznaju sebe, da upoznaju vlastite pogreške, vlastite Psihološke nedostatke.

Treba reći roditeljima da se djeca moraju začeti iz LJUBAVI, a ne iz ŽIVOTINJSKE STRASTI.

Okrutno je i nemilosrdno projicirati naše životinjske želje, naše nasilne seksualne strasti, naše bolesne sentimentalnosti i zvjerske emocije na naše potomke.

Sinovi i kćeri su naše vlastite projekcije i zločinački je zaraziti svijet zvjerskim projekcijama.

Nastavnici i nastavnice škola, koledža i sveučilišta moraju okupiti u dvorani roditelje s zdravom namjerom da ih pouče putu moralne odgovornosti prema njihovoj djeci i prema Društvu i Svijetu.

ODGAJATELJI imaju dužnost PREODGOJITI SEBE i usmjeravati roditelje.

Moramo istinski voljeti da bismo transformirali svijet. Moramo se ujediniti kako bismo zajedno podigli, prekrasan Hram Nove Ere koji se u ovim trenucima počinje rađati usred veličanstvene grmljavine misli.