Sveti Gral

Sveti gral blista u dubokoj noći svih vjekova. Vitezovi srednjeg vijeka u doba križarskih ratova uzalud su tražili Sveti gral u Svetoj zemlji, ali ga nisu našli.

Kada se Abraham prorok vraćao iz rata protiv kraljeva Sodome i Gomore, kažu da je sreo Melkisedeka, genija Zemlje. Zasigurno je to veliko biće živjelo u tvrđavi smještenoj tačno na onom mjestu gdje je kasnije izgrađen Jerusalem, grad drag prorocima.

Legenda vjekova kaže, a to znaju božanski i ljudski, da je Abraham slavio Gnostičko pomazanje uz dijeljenje kruha i vina u prisustvu Melkisedeka.

Nije naodmet reći da je tada Abraham predao Melkisedeku desetinu i prvine, kao što je zapisano u Knjizi zakona.

Abraham je primio Sveti gral iz ruku Melkisedeka; mnogo kasnije u vremenu, taj je pehar dospio u hram u Jerusalemu.

Nema sumnje da je kraljica od Sabe poslužila kao posrednik za tu činjenicu. Ona se pojavila pred kraljem Salomonom sa Svetim gralom i nakon što ga je podvrgla strogim testovima, predala mu je taj dragocjeni dragulj.

Veliki Kabir Isus pio je iz te čaše u svetoj ceremoniji posljednje večere, kao što je zapisano u Četiri evanđelja.

Josip iz Arimateje napunio je kalež krvlju koja je izvirala iz rana Ljubljenoga na brdu Lubanja.

Kada je rimska policija upala u kuću spomenutog senatora, nije pronašla ovaj dragocjeni dragulj.

Rimski senator nije samo sakrio taj dragocjeni dragulj, već je uz njega zakopao pod zemlju i koplje Longina kojim je rimski centurion probio bok Gospodnji.

Josip iz Arimateje bio je zatvoren u užasnu tamnicu jer nije htio predati Sveti gral.

Kada je spomenuti senator izašao iz zatvora, otišao je u Rim noseći Sveti gral.

Dolaskom u Rim, Josip iz Arimateje naišao je na Neronovo progonstvo kršćana i otišao je obalama Sredozemlja.

Jedne noći mu se u snu ukazao anđeo i rekao mu: “Ovaj kalež ima veliku moć jer se u njemu nalazi krv Otkupitelja svijeta.” Josip iz Arimateje, poslušajući naredbe anđela, zakopao je taj kalež u hramu smještenom u Montserrat, Katalonija, Španija.

S vremenom je taj kalež postao nevidljiv zajedno s hramom i dijelom planine.

Sveti gral je vaza Hermesa, Salomonova čaša, dragocjena urna svih hramova misterija.

U Kovčegu saveza nikada nije nedostajao Sveti gral u obliku čaše ili gomora, unutar koje se nalazila mana iz pustinje.

Sveti gral kategorički naglašava ženski YONI, unutar ove svete čaše nalazi se nektar besmrtnosti, Soma mistika, vrhovno piće svetih bogova.

Crveni Krist pije iz Svetog grala u vrhovnom času kristifikacije, tako je zapisano u Evanđelju Gospodnjem.

Sveti gral nikada ne nedostaje na oltaru hrama. Očito je da svećenik mora piti vino svjetla u Svetoj čaši.

Bilo bi apsurdno pretpostaviti hram misterija unutar kojeg bi nedostajala blagoslovljena čaša svih vjekova.

Ovo nas podsjeća na Ginevru, Kraljicu džina, onu koja je Lancelotu točila vino u čašama delicija SUFRE i MANTI.

Besmrtni bogovi hrane se pićem sadržanim u Svetoj čaši; oni koji mrze Blaženu čašu, hule na Duha Svetoga.

Super-čovjek se mora hraniti nektarom besmrtnosti sadržanim u božanskom kaležu hrama.

Transmutacija stvaralačke energije je temeljna kada se želi piti iz Svete vaze.

Crveni Krist, uvijek revolucionaran, uvijek buntovan, uvijek herojski, uvijek trijumfalan, nazdravlja bogovima pijući iz zlatnog kaleža.

Podignite dobro svoju čašu i pazite da ne prolijete ni kap dragocjenog vina.

Zapamtite da je naš moto THELEMA (volja).

S dna kaleža - simbolične figure ženskog spolnog organa - izbijaju plamenovi koji blistaju na užarenom licu Super-Čovjeka.

Neizrecivi bogovi svih galaksija uvijek piju piće besmrtnosti u vječnom kaležu.

Hladni mjesec proizvodi involucije u vremenu; potrebno je piti sveto vino svjetla u svetoj vazi Alkemije.

Purpur svetih kraljeva, kraljevska kruna i plameno zlato samo su za Crvenog Krista.

Gospodar Groma i Munje drži u svojoj desnici Sveti gral i pije zlatno vino da bi se nahranio.

Oni koji proliju Hermesovu vazu tijekom kemijske kopulacije, zapravo se pretvaraju u podljudska stvorenja podzemnog svijeta.

Sve što smo ovdje napisali nalazi punu dokumentaciju u mojoj knjizi pod naslovom “Savršeni brak”.