Automatski Prevod
Surova Realnost Činjenica
Uskoro milioni stanovnika Afrike, Azije i Latinske Amerike mogu umrijeti od gladi.
Plin koji ispuštaju “sprejevi” može radikalno uništiti ozon u Zemljinoj atmosferi.
Neki mudraci predviđaju da će se do godine dvije hiljade iscrpiti podzemlje naše zemaljske kugle.
Morske vrste umiru zbog zagađenja mora, to je već dokazano.
Neosporno, ovim tempom, do kraja ovog stoljeća svi stanovnici velikih gradova morat će koristiti maske s kisikom kako bi se zaštitili od smoga.
Ako se zagađenje nastavi u svom trenutnom alarmantnom obliku, uskoro više neće biti moguće jesti ribu, jer će ova, živeći u tako zagađenoj vodi, biti opasna po zdravlje.
Prije godine dvije hiljade bit će gotovo nemoguće pronaći plažu na kojoj se može kupati u čistoj vodi.
Zbog pretjerane potrošnje i eksploatacije tla i podzemlja, uskoro tlo više neće moći proizvoditi poljoprivredne elemente potrebne za prehranu ljudi.
“Intelektualna životinja”, pogrešno nazvana čovjekom, zagađujući mora tolikom nečistoćom, trujući zrak smogom iz automobila i svojih tvornica i uništavajući Zemlju svojim podzemnim atomskim eksplozijama i zloupotrebom elemenata štetnih za zemljinu koru, jasno je da je podvrgnula planetu Zemlju dugoj i užasnoj agoniji koja će nedvojbeno završiti velikom katastrofom.
Teško da će svijet moći prijeći prag godine dvije hiljade, jer “intelektualna životinja” uništava prirodni okoliš hiljadu na sat.
“Racionalni sisavac”, pogrešno nazvan čovjekom, odlučan je uništiti Zemlju, želi je učiniti nenastanjivom, i očito je da u tome uspijeva.
Što se tiče mora, očigledno je da su ih sve nacije pretvorile u vrstu velikog smetlišta.
Sedamdeset posto cjelokupnog svjetskog otpada odlazi u svako od mora.
Ogromne količine nafte, insekticida svih vrsta, brojne kemijske supstance, otrovni plinovi, neurotoksični plinovi, deterdženti itd., uništavaju sve žive vrste u oceanu.
Morske ptice i plankton, tako neophodni za život, se uništavaju.
Neosporno je da je uništenje morskog planktona od neprocjenjive važnosti jer ovaj mikroorganizam proizvodi sedamdeset posto zemaljskog kisika.
Znanstvenim istraživanjem je potvrđeno da su već neki dijelovi Atlantika i Pacifika zagađeni radioaktivnim otpadom, proizvodom atomskih eksplozija.
U različitim metropolama svijeta, a posebno u Europi, se pije slatka voda, eliminira, pročišćava i zatim ponovno pije.
U velikim “super-civiliziranim” gradovima, voda koja se poslužuje za stolovima prolazi kroz ljudske organizme mnogo puta.
U gradu Cúcuta, na granici s Venezuelom, Republika Kolumbija, Južna Amerika, stanovnici su prisiljeni piti crne i nečiste vode rijeke koja nosi sve nečistoće koje dolaze iz Pamplone.
Želim se naglašeno osvrnuti na rijeku Pamplonita koja je bila tako pogubna za “Biser Sjevera” (Cúcuta).
Srećom, sada postoji još jedan akvadukt koji opskrbljuje grad, ali se i dalje pije crna voda rijeke Pamplonite.
Ogromni filtri, gigantski strojevi, kemijske supstance, pokušavaju pročistiti crne vode velikih gradova Europe, ali se epidemije nastavljaju širiti tim nečistim crnim vodama koje su toliko puta prošle kroz ljudske organizme.
Poznati bakteriolozi su u pitkoj vodi velikih glavnih gradova pronašli sve vrste: virusa, kolibacila, patogena, bakterija tuberkuloze, tifusa, velikih boginja, ličinki itd.
Iako se čini nevjerojatnim, unutar samih postrojenja za pročišćavanje pitke vode u europskim zemljama pronađeni su virusi cjepiva protiv dječje paralize.
Osim toga, rasipanje vode je zastrašujuće: moderni znanstvenici tvrde da će do 1990. racionalni humanoid umrijeti od žeđi.
Najgore od svega je što su podzemne zalihe slatke vode u opasnosti zbog zloupotreba Intelektualne životinje.
Nemilosrdna eksploatacija naftnih bušotina i dalje je kobna. Nafta koja se vadi iz unutrašnjosti zemlje prolazi kroz podzemne vode i zagađuje ih.
Kao posljedica toga, nafta je učinila podzemne vode Zemlje nepitkim više od jednog stoljeća.
Očito, kao rezultat svega ovoga, umire bilje, pa čak i mnoštvo ljudi.
Razgovarajmo sada malo o zraku, koji je toliko neophodan za život stvorenja.
Sa svakim udahom i izdahom, pluća uzimaju pola litre zraka, odnosno oko dvanaest kubičnih metara dnevno, pomnožite tu količinu s četiri milijarde i petsto milijuna stanovnika koliko ih ima Zemlja i tada ćemo imati točnu količinu kisika koju svakodnevno troši cijelo čovječanstvo, ne računajući onaj koji troše sva druga životinjska stvorenja koja nastanjuju lice Zemlje.
Ukupna količina kisika koju udišemo nalazi se u atmosferi i zahvaljuje se planktonu kojeg sada uništavamo zagađenjem i također fotosintetskoj aktivnosti biljaka.
Nažalost, zalihe kisika se već iscrpljuju.
Racionalni sisavac, pogrešno nazvan čovjekom, svojim bezbrojnim industrijama kontinuirano smanjuje količinu sunčevog zračenja, toliko potrebnu i neophodnu za fotosintezu, i zato je količina kisika koju trenutno proizvode biljke sada mnogo manja nego u prošlom stoljeću.
Najozbiljnije u cijeloj ovoj svjetskoj tragediji je to što “intelektualna životinja” nastavlja zagađivati mora, uništavati plankton i uništavati vegetaciju.
“Racionalna životinja” nastavlja, nažalost, uništavati svoje izvore kisika.
“Smog”, koji “racionalni humanoid” neprestano izbacuje u zrak; osim što ubija, ugrožava i život planeta Zemlje.
“Smog” ne samo da uništava zalihe kisika, već i ubija ljude.
“Smog” uzrokuje čudne i opasne bolesti koje je nemoguće izliječiti, to je već dokazano.
“Smog” sprječava ulazak sunčeve svjetlosti i ultraljubičastih zraka, uzrokujući time ozbiljne poremećaje u atmosferi.
Dolazi doba klimatskih promjena, glacijacija, napredovanja polarnog leda prema ekvatoru, zastrašujućih ciklona, potresa itd.
Zbog ne upotrebe, već zloupotrebe električne energije, u godini dvije hiljade bit će više topline u nekim regijama planeta Zemlje i to će pridonijeti procesu revolucije osi Zemlje.
Uskoro će polovi biti formirani na ekvatoru Zemlje, a ovaj će se pretvoriti u polove.
Otapanje polova je počelo i novi opći potop, kojem prethodi vatra, se bliži.
U sljedećim desetljećima, “ugljikov dioksid” će se umnožiti, tada će ovaj kemijski element formirati debeli sloj u atmosferi Zemlje.
Takav filter ili sloj će, nažalost, apsorbirati toplinsko zračenje i djelovati kao staklenik fatalnosti.
Klima na Zemlji će postati toplija na mnogim mjestima i toplina će otopiti led na polovima, zbog čega će se razina oceana skandalozno podići.
Situacija je vrlo ozbiljna, plodno tlo nestaje i svakodnevno se rađa dvjesto tisuća ljudi kojima je potrebna hrana.
Svjetska katastrofa gladi koja se bliži bit će zasigurno zastrašujuća; to je već pred vratima.
Trenutno umire četrdeset milijuna ljudi godišnje od gladi, od nedostatka hrane.
Zločinačka industrijalizacija šuma i nemilosrdna eksploatacija rudnika i nafte ostavljaju Zemlju pretvorenu u pustinju.
Iako je istina da je nuklearna energija smrtonosna za čovječanstvo, nije manje istina da trenutno postoje i “zrake smrti”, “mikrobne bombe” i mnogi drugi užasno destruktivni, zli elementi; izumljeni od strane znanstvenika.
Neosporno, za dobivanje nuklearne energije potrebne su velike količine topline koje je teško kontrolirati i koje u svakom trenutku mogu izazvati katastrofu.
Za postizanje nuklearne energije potrebne su ogromne količine radioaktivnih minerala, od kojih se iskoristi samo trideset posto, što uzrokuje brzo iscrpljivanje zemljinog podzemlja.
Atomski otpad koji ostaje u podzemlju je užasno opasan. Ne postoji sigurno mjesto za atomski otpad.
Ako plin iz atomskog odlagališta pobjegne, čak i ako je to samo minimalni dio, umrijet će milijuni ljudi.
Zagađenje hrane i vode donosi genetske promjene i ljudska čudovišta: stvorenja koja se rađaju deformirana i monstruozna.
Prije 1999. godine dogodit će se ozbiljna nuklearna nesreća koja će izazvati pravi užas.
Sigurno je da čovječanstvo ne zna živjeti, užasno se degeneriralo i iskreno se bacilo u ponor.
Najozbiljnije u cijelom ovom pitanju je to što su faktori takve pustoši, kao što su: glad, ratovi, uništenje planeta na kojem živimo itd., unutar nas samih, nosimo ih u sebi, u našoj psihi.