Zakon Klatna

Interesantno je imati zidni sat u kući, ne samo da znaš koliko je sati, već i da malo razmisliš.

Bez klatna sat ne radi; kretanje klatna je duboko značajno.

U drevna vremena dogma o evoluciji nije postojala; tada su mudri ljudi shvatali da se historijski procesi uvijek odvijaju u skladu sa Zakonom Klatna.

Sve teče i povlači se, penje se i spušta, raste i opada, ide i dolazi u skladu s ovim čudesnim Zakonom.

Nije čudno što sve oscilira, što je sve podvrgnuto kretanju vremena, što sve evoluira i involuira.

Na jednom kraju klatna je radost, na drugom bol; sve naše emocije, misli, čežnje, želje, osciliraju u skladu sa Zakonom Klatna.

Nada i očaj, pesimizam i optimizam, strast i bol, trijumf i neuspjeh, dobitak i gubitak, zasigurno odgovaraju dvama krajevima kretanja klatna.

Pojavio se Egipat sa svom svojom moći i gospodstvom na obalama svete rijeke, ali kada se klatno pomaklo na drugu stranu, kada se podigao na suprotni kraj, pala je zemlja faraona i podigao se Jeruzalem, grad drag Prorocima.

Pao je Izrael kada je klatno promijenilo položaj i pojavilo se na drugom kraju Rimsko Carstvo.

Kretanje klatna podiže i ruši Carstva, uzrokuje pojavu moćnih Civilizacija, a zatim ih uništava, itd.

Na krajnju desnu stranu klatna možemo smjestiti razne pseudo-ezoterične i pseudo-okultne škole, religije i sekte.

Na krajnju lijevu stranu kretanja klatna možemo smjestiti sve škole materijalističkog tipa, marksističke, ateističke, skeptičke, itd. Antiteze kretanja klatna, promjenjive, podložne neprestanom mijenjanju.

Religiozni fanatik, zbog bilo kojeg neobičnog događaja ili razočarenja, može otići na drugi kraj klatna, postati ateista, materijalista, skeptik.

Materijalistički, ateistički fanatik, zbog bilo koje neobične činjenice, možda metafizičkog transcendentnog događaja, trenutka neizrecivog užasa, može ga odvesti na suprotni kraj kretanja klatna i pretvoriti ga u nepodnošljivog religioznog reakcionara.

Primjeri: Svećenik kojeg je u polemici pobijedio ezoterist, očajan je postao nevjernik i materijalista.

Znali smo za slučaj ateističke i nevjerničke dame koja je zbog zaključne i definitivne metafizičke činjenice postala veličanstveni eksponent praktičnog ezoterizma.

U ime istine, moramo izjaviti da je istinski i apsolutni ateista materijalista farsa, ne postoji.

Pred neizbježnom smrću, pred trenutkom neizrecivog užasa, neprijatelji vječnog, materijalisti i nevjernici, istog trenutka prelaze na drugi kraj klatna i mole, plaču i kliču s beskrajnom vjerom i ogromnom pobožnošću.

Sam Karl Marx, autor Dijalektičkog materijalizma, bio je židovski vjerski fanatik, a nakon njegove smrti, priređene su mu pogrebne svečanosti velikog rabina.

Karl Marx je razradio svoju Materijalističku dijalektiku s jedinom svrhom: “STVORITI ORUŽJE ZA UNIŠTENJE SVIH RELIGIJA SVIJETA PUTEM SKEPTICIZMA”.

To je tipičan slučaj vjerske ljubomore odvedene u krajnost; Marx nikako nije mogao prihvatiti postojanje drugih religija i radije ih je uništio svojom dijalektikom.

Karl Marx je ispunio jedan od Sionskih protokola koji doslovno kaže: “Nije važno što ćemo svijet ispuniti materijalizmom i odvratnim ateizmom, na dan kada mi trijumfiramo, podučavat ćemo Mojsijevu religiju pravilno kodificiranu i u dijalektičkom obliku, i nećemo dopustiti u svijetu nijednu drugu religiju.”

Vrlo je zanimljivo da se u Sovjetskom Savezu religije progone, a narod se podučava materijalističkoj dijalektici, dok se u sinagogama proučava Talmud, Biblija i religija, i rade slobodno bez ikakvih problema.

Gospodari ruske vlade su vjerski fanatici Mojsijevog zakona, ali oni truju narod tom farsom Materijalističke dijalektike.

Nikada se ne bismo izjasnili protiv naroda Izraela; mi samo izjavljujemo protiv određene elite dvostruke igre koja, slijedeći nepriznate ciljeve, truje narod Materijalističkom dijalektikom, dok u tajnosti prakticira Mojsijevu religiju.

Materijalizam i spiritualizam, sa svim svojim nizom teorija, predrasuda i pred-koncepata svih vrsta, procesuiraju se u umu u skladu sa Zakonom Klatna i mijenjaju modu u skladu s vremenima i običajima.

Duh i materija su dva vrlo diskutabilna i trnovita pojma koje nitko ne razumije.

Um ništa ne zna o duhu, ništa ne zna o materiji.

Pojam nije ništa više od toga, pojam. Stvarnost nije pojam, iako um može iskovati mnoge pojmove o stvarnosti.

Duh je duh (Biće), i samo sebe može spoznati.

Zapisano je: “BIĆE JE BIĆE I RAZLOG POSTOJANJA JE SAMO BIĆE”.

Fanatici Boga materije, znanstvenici Dijalektičkog materijalizma su empirijski i apsurdni sto posto. Govore o materiji s zasljepljujućom i glupom samodostatnošću, kada zapravo ništa ne znaju o njoj.

Što je materija? Koji od ovih glupih znanstvenika to zna? Toliko hvaljena materija je također pojam o kojem se previše raspravlja i prilično je trnovit.

Što je materija? Pamuk? Željezo? Meso? Škrob? Kamen? Bakar? Oblak ili što? Reći da je sve materija bilo bi jednako empirijski i apsurdno kao tvrditi da je cijeli ljudski organizam jetra, ili srce ili bubreg. Očito je jedna stvar jedna stvar, a druga stvar je druga stvar, svaki organ je drugačiji i svaka tvar je različita. Dakle, koja je od svih ovih tvari toliko hvaljena materija?

S pojmovima klatna se igraju mnogi ljudi, ali u stvarnosti pojmovi nisu stvarnost.

Um poznaje samo iluzorne oblike prirode, ali ništa ne zna o istini sadržanoj u tim oblicima.

Teorije s vremenom i godinama izlaze iz mode, a ono što je netko naučio u školi ispada da više ne služi; zaključak: nitko ništa ne zna.

Pojmovi krajnje desnice ili krajnje ljevice klatna prolaze poput ženske mode, sve su to procesi uma, stvari koje se događaju na površini razumijevanja, gluposti, taštine intelekta.

Svakoj psihološkoj disciplini se suprotstavlja druga disciplina, svakom logički strukturiranom psihološkom procesu se suprotstavlja drugi sličan, i poslije svega, što?

Ono stvarno, istina, je ono što nas zanima; ali to nije pitanje klatna, ne nalazi se između kretanja teorija i vjerovanja.

Istina je nepoznato iz trenutka u trenutak, iz momenta u moment.

Istina je u središtu klatna, ne na krajnjoj desnoj i ne na krajnjoj lijevoj strani.

Kada su pitali Isusa: Što je istina?, on je šutio. A kada su Buddhi postavili isto pitanje, okrenuo je leđa i povukao se.

Istina nije pitanje mišljenja, ni teorija, ni predrasuda krajnje desnice ili krajnje ljevice.

Pojam koji um može iskovati o istini, nikada nije istina.

Ideja koju razum ima o istini, nikada nije istina.

Mišljenje koje imamo o istini, koliko god ono bilo poštovano, ni na koji način nije istina.

Ni spiritualističke struje ni njihovi materijalistički protivnici, nikada nas ne mogu odvesti do istine.

Istina je nešto što se mora iskusiti izravno, kao kad netko stavi prst u vatru i opeče se, ili kao kad netko proguta vodu i utopi se.

Središte klatna je unutar nas samih, i tamo moramo otkriti i izravno iskusiti ono stvarno, istinu.

Moramo se izravno auto-istraživati da bismo se auto-otkrili i duboko upoznali sami sebe.

Iskustvo istine dolazi samo kada smo eliminirali neželjene elemente koji u cjelini čine mene samog.

Samo eliminiranjem greške dolazi istina. Samo dezintegracijom “Ja samog”, mojih grešaka, mojih predrasuda i strahova, mojih strasti i želja, vjerovanja i bludnosti, intelektualnih utvrđenja i samodostatnosti svih vrsta, dolazi nam iskustvo stvarnog.

Istina nema nikakve veze s onim što je rečeno ili nije rečeno, s onim što je napisano ili nije napisano, ona nam dolazi samo kada je “ja sam” umro.

Um ne može tražiti istinu jer je ne poznaje. Um ne može prepoznati istinu jer je nikada nije upoznao. Istina nam dolazi spontano kada smo eliminirali sve neželjene elemente koji čine “mene samog”, “ja samog”.

Dok je svijest i dalje zatočena u meni samome, neće moći iskusiti ono što je stvarno, ono što je izvan tijela, osjećaja i uma, ono što je istina.

Kada se ja sam svede na kozmičku prašinu, svijest se oslobađa da se konačno probudi i izravno iskusi istinu.

S pravom je rekao Veliki Kabir Isus: “UPOZNAJTE ISTINU I ONA ĆE VAS OSLOBODITI”.

Čemu čovjeku služi poznavanje pedeset tisuća teorija ako nikada nije iskusio Istinu?

Intelektualni sustav bilo kojeg čovjeka je vrlo poštovan, ali svakom sustavu se suprotstavlja drugi i niti jedan ni drugi nije istina.

Bolje je auto-istraživati se da bismo se auto-upoznali i jednog dana izravno iskusili ono stvarno, ISTINU.