Tama

Jedan od najtežih problema našeg doba svakako je zamršeni labirint teorija.

Nesumnjivo, u ovo vrijeme su se izuzetno umnožile pseudo-ezoterijske i pseudo-okultne škole ovdje, ondje i posvuda.

Trgovina dušama, knjigama i teorijama je zastrašujuća, rijetko tko u mreži tolikih proturječnih ideja uspije uistinu pronaći tajni put.

Najgore od svega je intelektualna fascinacija; postoji tendencija da se hranimo strogo intelektualno sa svime što nam dođe u um.

Lutalice uma više se ne zadovoljavaju svom tom subjektivnom i općenitom literaturom koja obiluje na tržištima knjiga, već se sada, kao vrhunac svega, pretrpavaju i probavljaju jeftinim pseudo-ezoterizmom i pseudo-okultizmom koji obiluje posvuda kao korov.

Rezultat svih tih žargona je zbunjenost i očita dezorijentacija umnih nitkova.

Neprestano primam pisma i knjige svih vrsta; pošiljatelji me, kao i uvijek, ispituju o ovoj ili onoj školi, o ovoj ili onoj knjizi, ja se ograničavam na sljedeći odgovor: Ostavite mentalnu besposlicu; vas se ne tiče tuđi život, dezintegrirajte životinjski ja znatiželje, vas se ne trebaju ticati tuđe škole, postanite ozbiljni, upoznajte sebe, proučavajte sebe, promatrajte sebe, itd., itd., itd.

Uistinu, važno je upoznati sebe duboko na svim razinama uma.

Tama je nesvjesnost; svjetlost je svijest; moramo dopustiti da svjetlost prodre u našu tamu; očito svjetlost ima moć pobijediti tamu.

Nažalost, ljudi su sami zatvoreni u smrdljivo i nečisto okruženje vlastitog uma, obožavajući svoj dragi Ego.

Ljudi ne žele shvatiti da nisu gospodari vlastitog života, zasigurno je svaka osoba kontrolirana iznutra od strane mnogih drugih osoba, želim se naglašeno osvrnuti na svu tu mnoštvo ja koje nosimo unutra.

Očigledno svako od tih ja stavlja u naš um ono što trebamo misliti, u naša usta ono što trebamo reći, u srce ono što trebamo osjećati, itd.

U tim uvjetima ljudska osobnost nije ništa drugo nego robot kojim upravljaju različite osobe koje se bore za prevlast i koje teže vrhovnoj kontroli nad glavnim središtima organskog stroja.

U ime istine moramo svečano ustvrditi da jadna intelektualna životinja pogrešno nazvana čovjek, iako vjeruje da je vrlo uravnotežena, živi u potpunoj psihološkoj neravnoteži.

Intelektualni sisavac ni u kojem slučaju nije jednostran, da jest, bio bi uravnotežen.

Intelektualna životinja je nažalost višestrana i to je dokazano do iznemoglosti.

Kako bi racionalni humanoid mogao biti uravnotežen? Da bi postojao savršeni balans, potrebna je budna svijest.

Samo svjetlost svijesti usmjerena ne iz kutova, već u potpunosti centralno na nas same, može okončati kontraste, psihološke proturječnosti i uspostaviti u nama istinsku unutarnju ravnotežu.

Ako rastvorimo cijeli taj skup ja koje nosimo u sebi, dolazi do buđenja svijesti i kao posljedica ili korelacija istinska ravnoteža naše vlastite psihe.

Nažalost, ljudi ne žele shvatiti nesvjesnost u kojoj žive; duboko spavaju.

Da su ljudi budni, svatko bi osjetio svoje bližnje u sebi.

Da su ljudi budni, naši bližnji bi nas osjetili u sebi.

Tada očito ratovi ne bi postojali i cijela zemlja bi uistinu bila raj.

Svjetlost svijesti, dajući nam istinsku psihološku ravnotežu, uspostavlja svaku stvar na svoje mjesto, i ono što je prije bilo u intimnom sukobu s nama, zapravo ostaje na svom odgovarajućem mjestu.

Tolika je nesvjesnost mnoštva da čak nisu u stanju pronaći odnos između svjetlosti i svijesti.

Nesumnjivo su svjetlost i svijest dva aspekta iste stvari; gdje je svjetlost, tu je i svijest.

Nesvjesnost je tama, a potonja postoji u nama.

Samo putem psihološkog samoopažanja dopuštamo da svjetlost prodre u našu vlastitu tamu.

“Svjetlost dođe na svijet, ali ga svijet ne upozna.”