Memorija-Rad

Nesumnjivo, svaka osoba ima svoju vlastitu, specifičnu psihologiju, to je neosporivo, nepobitno, neoborivo.

Nažalost, ljudi nikada ne razmišljaju o tome, a mnogi to ni ne prihvaćaju jer su zarobljeni u osjetilnom umu.

Svatko priznaje realnost fizičkog tijela jer ga može vidjeti i dodirnuti, ali psihologija je druga stvar, nije primjetna za pet osjetila i stoga postoji opća tendencija da se odbaci ili jednostavno podcijeni i prezire, kvalificirajući je kao nešto beznačajno.

Nesumnjivo, kada netko počne promatrati samoga sebe, to je nedvosmislen znak da je prihvatio strašnu realnost vlastite psihologije.

Jasno je da nitko ne bi pokušao promatrati samoga sebe ako prije ne pronađe temeljni motiv.

Očito, onaj tko započne samopromatranje postaje subjekt vrlo različit od drugih, zapravo ukazuje na mogućnost promjene.

Nažalost, ljudi se ne žele mijenjati, zadovoljni su stanjem u kojem žive.

Boli vidjeti kako se ljudi rađaju, rastu, razmnožavaju kao životinje, neizrecivo pate i umiru ne znajući zašto.

Promjena je nešto temeljno, ali to je nemoguće ako se ne započne psihološko samopromatranje.

Potrebno je početi gledati sebe s ciljem da se upoznamo, jer uistinu racionalni humanoid ne poznaje samoga sebe.

Kada se otkrije psihološki nedostatak, zapravo je učinjen veliki korak jer će to omogućiti da ga se prouči, pa čak i radikalno ukloni.

Uistinu, naši psihološki nedostaci su nebrojeni, čak i da imamo tisuću jezika za govoriti i čelično nepce, ne bismo ih uspjeli sve ispravno nabrojati.

Ozbiljno u svemu ovome je to što ne znamo izmjeriti zastrašujući realizam bilo kojeg nedostatka; uvijek ga gledamo na isprazan način, ne obraćajući mu dužnu pozornost; vidimo ga kao nešto beznačajno.

Kada prihvatimo doktrinu mnogih i razumijemo grubu realnost sedam demona koje je Isus Krist izbacio iz tijela Marije Magdalene, očito naš način razmišljanja o psihološkim nedostacima doživljava temeljnu promjenu.

Nije naodmet naglasiti da je doktrina mnogih tibetanskog i gnostičkog podrijetla sto posto.

Uistinu, nije nimalo ugodno znati da unutar naše osobe žive stotine i tisuće psiholoških osoba.

Svaki psihološki nedostatak je različita osoba koja postoji unutar nas samih ovdje i sada.

Sedam demona koje je Veliki Učitelj Isus Krist izbacio iz tijela Marije Magdalene su sedam smrtnih grijeha: srdžba, pohlepa, požuda, zavist, ponos, lijenost, neumjerenost.

Naravno, svaki od ovih demona zasebno je vođa legije.

U starom Egiptu faraona, inicijant je morao ukloniti crvene demone SETA iz svoje unutarnje prirode ako je želio postići buđenje svijesti.

Vidjevši realizam psiholoških nedostataka, aspirant se želi promijeniti, ne želi nastaviti živjeti u stanju u kojem živi s toliko ljudi unutar svoje psihe, i tada započinje samopromatranje.

Kako napredujemo u unutarnjem radu, možemo sami provjeriti vrlo zanimljiv redoslijed u sustavu eliminacije.

Čovjek se začudi kada otkrije red u radu vezanom uz uklanjanje višestrukih psihičkih agregata koji personificiraju naše pogreške.

Zanimljivo u svemu ovome je to što se takav red u uklanjanju nedostataka odvija postupno i obrađuje se u skladu s dijalektikom svijesti.

Nikada razumna dijalektika ne bi mogla nadmašiti izvanredan rad dijalektike svijesti.

Činjenice nam pokazuju da psihološki red u radu uklanjanja nedostataka uspostavlja naše vlastito unutarnje, duboko biće.

Moramo pojasniti da postoji radikalna razlika između Ega i Bića. Ja nikada ne bi moglo uspostaviti red u psihološkim pitanjima, jer je samo po sebi rezultat nereda.

Samo Biće ima moć uspostaviti red u našoj psihi. Biće je Biće. Razlog postojanja Bića je samo Biće.

Redoslijed u radu samopromatranja, prosuđivanja i uklanjanja naših psihičkih agregata očituje se razboritošću psihološkog samopromatranja.

U svim ljudskim bićima nalazi se osjećaj psihološkog samopromatranja u latentnom stanju, ali se razvija postupno kako ga koristimo.

Taj nam osjećaj omogućuje da izravno percipiramo, a ne putem jednostavnih intelektualnih asocijacija, različite ja koji žive unutar naše psihe.

Ovo pitanje izvanosjetilnih percepcija počinje se proučavati u području parapsihologije, a zapravo je dokazano u brojnim eksperimentima koji su provedeni razborito tijekom vremena i o kojima postoji obilna dokumentacija.

Oni koji negiraju realnost izvanosjetilnih percepcija su neznalice sto posto, nitkovi intelekta zatvoreni u osjetilni um.

Međutim, osjećaj psihološkog samopromatranja je nešto dublje, ide daleko iznad jednostavnih parapsiholoških izjava, omogućuje nam intimno samopromatranje i potpunu provjeru strašnog subjektivnog realizma naših različitih agregata.

Uzastopni red različitih dijelova rada vezanih uz ovu tako ozbiljnu temu uklanjanja psihičkih agregata, omogućuje nam da zaključimo “radnu memoriju” vrlo zanimljivu, pa čak i vrlo korisnu u pitanju unutarnjeg razvoja.

Ova radna memorija, iako je istina da nam može dati različite psihološke fotografije različitih etapa prošlog života, spojene u cjelini donijele bi našoj mašti živu, pa čak i odbojnu sliku onoga što smo bili prije nego što smo započeli radikalni psihotransformacijski rad.

Nema sumnje da se nikada ne bismo željeli vratiti na tu užasnu figuru, živu reprezentaciju onoga što smo bili.

S ove točke gledišta, takva psihološka fotografija bila bi korisna kao sredstvo suočavanja između transformirane sadašnjosti i regresivne, ustajale, nespretne i nesretne prošlosti.

Radna memorija se uvijek piše na temelju uzastopnih psiholoških događaja zabilježenih od strane centra psihološkog samopromatranja.

U našoj psihi postoje neželjeni elementi koje ni izdaleka ne sumnjamo.

Da pošten čovjek, nesposoban da ikada uzme nešto tuđe, častan i vrijedan svake časti, otkrije na neobičan način niz ja lopova koji žive u najdubljim zonama vlastite psihe, nešto je zastrašujuće, ali ne i nemoguće.

Da sjajna supruga puna velikih vrlina ili djevojka izuzetne duhovnosti i sjajnog odgoja, osjetilom psihološkog samopromatranja otkrije na neobičan način da u njenoj intimnoj psihi živi grupa ja prostitutki, rezultira mučninom, pa čak i neprihvatljivo za intelektualni centar ili moralni osjećaj bilo kojeg razboritog građanina, ali sve je to moguće unutar točnog područja psihološkog samopromatranja.