Povratak i Ponovnost

Čovjek je ono što je njegov život: ako čovjek ne radi na vlastitom životu, besramno gubi vrijeme.

Samo eliminirajući neželjene elemente koje nosimo u sebi, možemo od svog života napraviti remek-djelo.

Smrt je povratak na početak života, s mogućnošću ponavljanja u novom postojanju.

Razne škole pseudo-ezoterijskog i pseudo-okultnog tipa podržavaju vječnu teoriju uzastopnih života, ali taj je koncept pogrešan.

Život je film; nakon projekcije, namotavamo traku na kolut i nosimo je sa sobom u vječnost.

Ponovni ulazak postoji, povratak postoji; vraćajući se u ovaj svijet, projiciramo isti film, isti život, na tepih postojanja.

Možemo postaviti tezu o uzastopnim postojanjima; ali ne i o uzastopnim životima jer je film isti.

Ljudsko biće ima tri posto slobodne esencije i devedeset sedam posto esencije zarobljene među “ja”.

Po povratku, tri posto slobodne esencije u potpunosti prožima oplođenu jajnu stanicu; neosporno se nastavljamo u sjemenu naših potomaka.

Osobnost je drugačija; za osobnost mrtvaca ne postoji sutra; ona se polako rastvara u panteonu ili groblju.

U novorođenčetu se ponovno ugradio samo mali postotak slobodne esencije; to stvorenju daje samosvijest i unutarnju ljepotu.

Različiti “ja” koji se vraćaju kruže oko novorođenčeta, slobodno dolaze i odlaze posvuda, željeli bi ući u organski stroj, ali to nije moguće dok se ne stvori nova osobnost.

Korisno je znati da je osobnost energetska i da se formira s iskustvom tijekom vremena.

Zapisano je da se osobnost mora stvoriti tijekom prvih sedam godina djetinjstva i da se kasnije jača i učvršćuje praksom.

“Ja” počinju intervenirati unutar organskog stroja malo po malo kako se nova osobnost stvara.

Smrt je oduzimanje razlomaka, nakon završene matematičke operacije nastavljaju se samo vrijednosti (to su dobra i loša “ja”, korisna i beskorisna, pozitivna i negativna).

Vrijednosti se u astralnoj svjetlosti privlače i odbijaju jedna od druge u skladu sa zakonima univerzalnog magnetizma.

Mi smo matematičke točke u prostoru koje služe kao vozila za određene zbrojeve vrijednosti.

Unutar ljudske osobnosti svakoga od nas uvijek postoje te vrijednosti koje služe kao temelj zakonu Ponavljanja.

Sve se ponovno događa baš kao što se dogodilo, ali s rezultatom ili posljedicama naših prethodnih radnji.

Budući da unutar svakoga od nas postoje mnoga “ja” iz prethodnih života, možemo naglašeno tvrditi da je svako od njih druga osoba.

To nas poziva da shvatimo da unutar svakoga od nas žive mnoge osobe s različitim obvezama.

Unutar osobnosti lopova postoji prava pećina lopova; unutar osobnosti ubojice postoji cijeli klub ubojica; unutar osobnosti pohotnika postoji kuća susreta; unutar osobnosti bilo koje prostitutke postoji cijeli bordel.

Svaka od tih osoba koje nosimo unutar vlastite osobnosti ima svoje probleme i svoje obveze.

Ljudi koji žive unutar ljudi, osobe koje žive unutar osoba; to je neosporivo, neoborivo.

Ozbiljno u svemu tome je što svaka od tih osoba ili “ja” koja žive unutar nas dolazi iz davnih postojanja i ima određene obveze.

“Ja” koje je u prošlom postojanju imalo ljubavnu avanturu u dobi od trideset godina, u novom postojanju će čekati tu dob da se manifestira i kada dođe vrijeme, potražit će osobu svojih snova, stupit će u telepatski kontakt s njom i na kraju će doći do ponovnog susreta i ponavljanja scene.

“Ja” koje je u dobi od četrdeset godina imalo spor oko materijalnih dobara, u novom postojanju će čekati tu dob da ponovi istu situaciju.

“Ja” koje se u dobi od dvadeset i pet godina potuklo s drugim muškarcem u kantini ili baru, čekat će u novom postojanju novu dob od dvadeset i pet godina da potraži svog protivnika i ponovi tragediju.

“Ja” jedne i druge osobe traže se međusobno putem telepatskih valova, a zatim se ponovno susreću kako bi mehanički ponovili isto.

Ovo je zaista mehanika Zakona Ponavljanja, ovo je tragedija života.

Kroz tisuće godina, različiti likovi se ponovno susreću kako bi proživjeli iste drame, komedije i tragedije.

Ljudska osoba nije ništa drugo nego stroj u službi tih “ja” s toliko obveza.

Najgore od svega je što se sve te obveze ljudi koje nosimo u sebi ispunjavaju bez da naše razumijevanje prethodno ima ikakve informacije.

Naša ljudska osobnost u tom smislu izgleda kao kola koje vuku mnogi konji.

Postoje životi točnog ponavljanja, ponavljajuća postojanja koja se nikada ne mijenjaju.

Ni na koji način se komedije, drame i tragedije života ne bi mogle ponoviti na platnu postojanja da nema glumaca.

Glumci svih tih scena su “ja” koje nosimo u sebi i koja dolaze iz davnih postojanja.

Ako dezintegriramo “ja” gnjeva, tragične scene nasilja neizbježno završavaju.

Ako agente pohlepe svedemo na kozmičku prašinu, problemi pohlepe će u potpunosti nestati.

Ako uništimo “ja” požude, scene bordela i morbidnosti završavaju.

Ako u pepeo pretvorimo tajne likove zavisti, događaji zavisti će radikalno završiti.

Ako ubijemo “ja” ponosa, taštine, umišljenosti, samo-važnosti, smiješne scene tih mana će završiti zbog nedostatka glumaca.

Ako iz naše psihe eliminiramo faktore lijenosti, inercije i mlitavosti, užasne scene te vrste mana se neće moći ponoviti zbog nedostatka glumaca.

Ako raspršimo odvratna “ja” proždrljivosti, neumjerenosti, završit će banketi, pijanstva itd. zbog nedostatka glumaca.

Budući da se ti višestruki “ja” nažalost procesuiraju na različitim razinama bića, potrebno je znati njihove uzroke, njihovo podrijetlo i Kristove postupke koji će nas na kraju dovesti do smrti “sebe” i konačnog oslobođenja.

Proučavati intimnog Krista, proučavati Kristov ezoterizam je temeljno kada se radi o izazivanju radikalne i konačne promjene u nama; to ćemo proučavati u sljedećim poglavljima.