Hristov Rad

Intimni Krist se pojavljuje iznutra u radu vezanom za rastvaranje psihološkog Ja.

Očigledno, unutarnji Krist dolazi samo u vrhuncu naših namjernih napora i dobrovoljnih patnji.

Dolazak Kristove vatre je najvažniji događaj u našem vlastitom životu.

Intimni Krist tada preuzima sve naše mentalne, emocionalne, motoričke, instinktivne i seksualne procese.

Nesumnjivo, intimni Krist je naš duboki unutarnji spasitelj.

On, budući savršen, kad uđe u nas, izgledao bi kao nesavršen; budući čedan, izgledao bi kao da nije, budući pravedan, izgledao bi kao da nije.

To je slično različitim odsjajima svjetla. Ako koristite plave naočale, sve će nam izgledati plavo, a ako koristimo crvene naočale, vidjet ćemo sve stvari u toj boji.

On, iako je bijel, gledan izvana, svatko će ga vidjeti kroz psihološki kristal kojim ga gleda; zato ga ljudi, gledajući ga, ne vide.

Preuzimajući sve naše psihološke procese, Gospodar savršenstva pati neizrecivo.

Pretvoren u čovjeka među ljudima, mora proći kroz mnoga iskušenja i podnijeti neizrecive napasti.

Napast je vatra, trijumf nad napasti je Svjetlost.

Inicirani mora naučiti živjeti opasno; tako je zapisano; to znaju alkemičari.

Inicirani mora čvrsto hodati Putem oštrice brijača; s jedne i s druge strane teškog puta postoje strašni ponori.

Na teškom putu rastvaranja Ega postoje složeni putevi koji korijene imaju upravo u kraljevskom putu.

Očigledno, od Puta oštrice brijača odvajaju se mnogi putevi koji ne vode nikamo; neki od njih nas vode u ponor i očaj.

Postoje putevi koji bi nas mogli pretvoriti u veličanstva takvih ili onih zona svemira, ali koji nas ni na koji način ne bi vratili u krilo Vječnog Zajedničkog Kozmičkog Oca.

Postoje fascinantni putevi, presvetog izgleda, neizrecivi, nažalost, mogu nas voditi samo u uronjenu involuciju paklenih svjetova.

U radu na rastvaranju Ja moramo se u potpunosti predati unutarnjem Kristu.

Ponekad se pojavljuju problemi koje je teško riješiti; iznenada; put se gubi u neobjašnjivim labirintima i ne zna se kuda se nastavlja; samo apsolutna poslušnost unutarnjem Kristu i Ocu koji je u tajnosti može nas u takvim slučajevima mudro usmjeriti.

Put oštrice brijača pun je opasnosti iznutra i izvana.

Konvencionalni moral ne služi ničemu; moral je rob običaja; epohe; mjesta.

Ono što je bilo moralno u prošlim vremenima sada je nemoralno; ono što je bilo moralno u srednjem vijeku u ovim modernim vremenima može se pokazati nemoralnim. Ono što je u jednoj zemlji moralno u drugoj zemlji je nemoralno, itd.

U radu na rastvaranju Ega događa se da ponekad, kada mislimo da nam ide jako dobro, ispada da nam ide jako loše.

Promjene su neophodne tijekom ezoterijskog napretka, no reakcionarni ljudi ostaju zabarikadirani u prošlosti; okamenjuju se u vremenu i grmljaju i sijevaju protiv nas kako ostvarujemo temeljne psihološke napretke i radikalne promjene.

Ljudi ne podnose promjene iniciranog; žele da ovaj nastavi biti okamenjen u mnogim jučerima.

Bilo koja promjena koju inicirani napravi odmah se klasificira kao nemoralna.

Gledajući stvari iz ovog kuta u svjetlu Kristovog rada, možemo jasno dokazati neučinkovitost različitih moralnih kodeksa koji su napisani u svijetu.

Nesumnjivo, Krist očit i, ipak, skriven u srcu stvarnog čovjeka; preuzimajući na sebe naša različita psihološka stanja, budući nepoznat ljudima, zapravo je kvalificiran kao okrutan, nemoralan i perverzan.

Paradoksalno je da ljudi štuju Krista, a ipak mu pripisuju tako užasne kvalifikacije.

Očigledno, nesvjesni i usnuli ljudi žele samo povijesnog, antropomorfnog Krista, od kipova i nepokolebljivih dogmi, kojemu mogu lako prilagoditi sve svoje kodekse glupog i ustajalog morala i sve svoje predrasude i uvjete.

Ljudi nikada ne mogu zamisliti intimnog Krista u srcu čovjeka; mnoštva štuju samo Krista kip i to je sve.

Kada se govori mnoštvima, kada im se objavljuje sirovi realizam revolucionarnog Krista; crvenog Krista, buntovnog Krista, odmah se dobivaju kvalifikacije kao što su: bogohulnik, heretik, zao, profanator, svetogrdnik, itd.

Takva su mnoštva, uvijek nesvjesna; uvijek usnula. Sada ćemo razumjeti zašto Krist razapet na Golgoti uzvikuje svom snagom svoje duše: Oče moj, oprosti im jer ne znaju što čine!

Krist je sam po sebi jedan, pojavljuje se kao mnogi; zato se kaže da je savršena višestruka jedinica. Onome koji zna, riječ daje moć; nitko je nije izgovorio, nitko je neće izgovoriti, već samo onaj koji GA IMA UTJELOVLJENOG.

Utjeloviti ga je temeljno u naprednom radu pluraliziranog Ja.

Gospodar savršenstva radi u nama dok se svjesno trudimo u radu na sebi.

Strašno je bolan posao koji intimni Krist mora obaviti unutar naše vlastite psihe.

Uistinu, naš unutarnji Učitelj mora proživjeti sav svoj križni put u samoj dubini naše vlastite duše.

Zapisano je: “Moli se Bogu, ali udaraj maljem”. Također je zapisano: “Pomozi si sam, pa ću ti i ja pomoći”.

Preklinjati božansku Majku Kundalini je temeljno kada je riječ o rastvaranju nepoželjnih psihičkih agregata, međutim intimni Krist u najdubljim pozadinama mene samog mudro djeluje u skladu s vlastitim odgovornostima koje je preuzeo na svoja ramena.