Optužiti Samog Sebe

Esencija koju svako od nas nosi u sebi dolazi odozgo, sa Neba, od zvijezda… Nesumnjivo, predivna Esencija potiče od note “LA” (Mliječni put, Galaksija u kojoj živimo).

Dragocjena Esencija prolazi kroz notu “SOL” (Sunce) i zatim kroz notu “FA” (Planetarna Zona) ulazi u ovaj svijet i prodire u našu unutrašnjost. Naši roditelji su stvorili tijelo prikladno za prijem ove Esencije koja dolazi od zvijezda…

Intenzivno radeći na sebi i žrtvujući se za svoje bližnje, vratićemo se pobjedonosno u duboko krilo Uranije… Mi živimo u ovom svijetu s nekim razlogom, zbog nečega, zbog nekog posebnog faktora…

Očigledno, u nama ima mnogo toga što moramo vidjeti, proučiti i razumjeti, ako zaista želimo znati nešto o sebi, o vlastitom životu… Tragična je egzistencija onoga koji umre a da nije upoznao razlog svog života…

Svako od nas mora sam otkriti smisao svog vlastitog života, ono što ga drži zarobljenim u zatvoru bola… Očigledno, u svakom od nas postoji nešto što nam zagorčava život i protiv čega se moramo čvrsto boriti… Nije neophodno da nastavimo u nesreći, neophodno je svesti na kosmičku prašinu ono što nas čini tako slabim i nesretnim.

Nema koristi od toga da se uljuljkujemo titulama, počastima, diplomama, novcem, ispraznim subjektivnim racionalizmom, ustaljenim vrlinama, itd., itd., itd. Ne smijemo nikada zaboraviti da licemjerje i glupe taštine lažne ličnosti čine od nas ljude nespretne, ustajale, zaostale, reakcionarne, nesposobne da vide novo…

Smrt ima mnogo značenja, kako pozitivnih tako i negativnih. Razmotrimo onu veličanstvenu opservaciju “Velikog KABIRA Isusa Krista”: “Neka mrtvi sahranjuju svoje mrtve”. Mnogi ljudi, iako žive, u stvari su mrtvi za svaki mogući rad na sebi i, shodno tome, za bilo kakvu unutrašnju transformaciju.

To su ljudi zatvoreni u svojim dogmama i vjerovanjima; ljudi okamenjeni u sjećanjima na mnoga jučer; pojedinci puni prastarog predrasuda; ljudi robovi onoga što će reći, užasno mlaki, ravnodušni, ponekad “sveznajući”, uvjereni da su u istini jer im je tako rečeno, itd., itd., itd.

Ne žele ti ljudi shvatiti da je ovaj svijet “Psihološka Teretana” putem koje bi bilo moguće uništiti onu tajnu ružnoću koju svi nosimo u sebi… Kad bi ti jadni ljudi shvatili tako žalosno stanje u kojem se nalaze, zadrhtali bi od užasa…

Međutim, takvi ljudi uvijek misle o sebi najbolje; hvale se svojim vrlinama, osjećaju se savršenim, dobronamjernim, uslužnim, plemenitim, milosrdnim, inteligentnim, ispunjavaju svoje dužnosti, itd. Praktični život kao škola je sjajan, ali uzeti ga kao svrhu sam po sebi, očigledno je apsurdno.

Oni koji uzimaju život sam po sebi, onako kako se živi svakodnevno, nisu razumjeli potrebu da rade na sebi kako bi postigli “Radikalnu Transformaciju”. Nažalost, ljudi žive mehanički, nikada nisu čuli ništa o unutrašnjem radu…

Promjena je neophodna, ali ljudi ne znaju kako da se promijene; mnogo pate i ni ne znaju zašto pate… Imati novac nije sve. Život mnogih bogatih ljudi obično je zaista tragičan…