Dječija Samosvijest

Rečeno nam je, vrlo mudro, da imamo devedeset i sedam posto PODSVIJESTI i TRI posto SVIJESTI.

Iskreno i bez okolišanja, reći ćemo da je devedeset i sedam posto Esencije koju nosimo u sebi, zatočeno, upakovano, smješteno, unutar svakog od Ja-ova koji u svojoj cjelini čine “Mene Samog”.

Očigledno, Esencija ili Svijest zatvorena između svakog Ja-a, se obrađuje u skladu sa svojim vlastitim uslovljavanjem.

Bilo koji dezintegrisani Ja oslobađa određeni procenat Svijesti, emancipacija ili oslobađanje Esencije ili Svijesti, bilo bi nemoguće bez dezintegracije svakog Ja.

Što je veća količina dezintegrisanih Ja-ova, to je veća Auto-Svijest. Što je manja količina dezintegrisanih Ja-ova, to je manji procenat budne Svijesti.

Buđenje Svijesti je moguće samo rastvaranjem JA, umiranjem u sebi, ovdje i sada.

Nesumnjivo, dok je Esencija ili Svijest utisnuta između svakog od Ja-ova koje nosimo u sebi, nalazi se u stanju sna, u podsvjesnom stanju.

Hitno je transformisati podsvjesno u svjesno i to je moguće samo uništenjem Ja-ova; umiranjem u sebi.

Nije moguće probuditi se bez prethodne smrti u sebi. Oni koji pokušavaju prvo da se probude, a zatim da umru, nemaju stvarno iskustvo onoga što tvrde, odlučno koračaju putem greške.

Novorođena djeca su predivna, uživaju u punoj auto-svijesti; potpuno su budni.

Unutar tijela novorođenčeta nalazi se reinkorporirana Esencija i to daje stvorenju njegovu ljepotu.

Ne želimo reći da je sto posto Esencije ili Svijesti reinkorporirano u novorođenčetu, već onih tri posto slobodnih koji obično nisu zatočeni između Ja-ova.

Međutim, taj procenat slobodne Esencije reinkorporiran u organizam novorođenčadi, daje im punu auto-svijest, lucidnost, itd.

Odrasli gledaju novorođenče sa sažaljenjem, misle da je stvorenje nesvjesno, ali se nažalost varaju.

Novorođenče vidi odraslog onakvim kakav zaista jeste; nesvjestan, okrutan, perverzan, itd.

Ja-ovi novorođenčeta dolaze i odlaze, vrte se oko krevetića, željeli bi da uđu u novo tijelo, ali s obzirom da novorođenče još nije stvorilo ličnost, svaki pokušaj Ja-ova da uđu u novo tijelo, rezultira nečim više od nemogućeg.

Ponekad se stvorenja uplaše kada vide te fantome ili Ja-ove koji se približavaju njihovom krevetiću i tada vrište, plaču, ali odrasli to ne razumiju i pretpostavljaju da je dijete bolesno ili da je gladno ili žedno; takva je nesvijest odraslih.

Kako se nova ličnost formira, Ja-ovi koji dolaze iz prethodnih egzistencija, malo po malo prodiru u novo tijelo.

Kada se već cijela količina Ja-ova reinkorporirala, pojavljujemo se u svijetu s tom užasnom unutrašnjom ružnoćom koja nas karakteriše; tada hodamo kao mjesečari svuda; uvijek nesvjesni, uvijek perverzni.

Kada umremo, tri stvari idu u grob: 1) Fizičko tijelo. 2) Vitalni organski fond. 3) Ličnost.

Vitalni fond, kao fantom se raspada malo po malo, ispred grobnice dok se i fizičko tijelo raspada.

Ličnost je podsvjesna ili infrapodsvjesna, ulazi i izlazi iz grobnice kad god želi, raduje se kada ožalošćeni donose cvijeće, voli svoje rođake i vrlo sporo se rastvara dok se ne pretvori u kosmičku prašinu.

Ono što nastavlja dalje od groba je EGO, JA pluralizovano, ja sam, gomila đavola unutar kojih se nalazi zatočena Esencija, Svijest, koja se u svoje vrijeme i u svoj čas vraća, reinkorporira.

Žalosno je što se prilikom formiranja nove ličnosti djeteta, reinkorporiraju i Ja-ovi.