Mehanička Stvorenja

Nikako ne bismo mogli poreći Zakon ponavljanja koji se odvija u svakom trenutku našeg života.

Svakako, u svakom danu našeg postojanja, postoji ponavljanje događaja, stanja svijesti, riječi, želja, misli, htijenja, itd.

Očito je da, kada se čovjek ne samo-promatra, ne može shvatiti ovo neprestano dnevno ponavljanje.

Očigledno je da onaj ko nema interesa da promatra sebe, također ne želi raditi na postizanju istinske radikalne transformacije.

Povrh svega, postoje ljudi koji se žele transformirati bez rada na sebi.

Ne poričemo činjenicu da svako ima pravo na istinsku sreću duha, ali je također istina da bi sreća bila više nego nemoguća ako ne radimo na sebi.

Čovjek se može iznutra promijeniti, kada zaista uspije modificirati svoje reakcije na različite događaje koji mu se svakodnevno dešavaju.

Međutim, ne bismo mogli modificirati način na koji reagiramo na događaje iz praktičnog života, ako ne bismo ozbiljno radili na sebi.

Moramo promijeniti način razmišljanja, biti manje nemarni, postati ozbiljniji i prihvatiti život na drugačiji način, u njegovom stvarnom i praktičnom smislu.

Međutim, ako nastavimo ovako kako jesmo, ponašajući se na isti način svaki dan, ponavljajući iste greške, s istom nemarnošću kao i uvijek, svaka mogućnost promjene će de facto biti eliminirana.

Ako se čovjek zaista želi upoznati, mora početi promatrati vlastito ponašanje, pred događajima bilo kojeg dana u životu.

Ne želimo time reći da se ne treba svakodnevno promatrati, samo želimo potvrditi da se mora početi promatranjem prvog dana.

U svemu mora postojati početak, a početak promatranjem našeg ponašanja u bilo kojem danu našeg života je dobar početak.

Promatranje naših mehaničkih reakcija na sve te male detalje spavaće sobe, doma, blagovaonice, kuće, ulice, posla, itd., itd., itd., ono što čovjek kaže, osjeća i misli, zasigurno je najprikladnije.

Važno je zatim vidjeti kako ili na koji način se mogu promijeniti te reakcije; međutim, ako vjerujemo da smo dobre osobe, da se nikada ne ponašamo nesvjesno i pogrešno, nikada se nećemo promijeniti.

Prije svega, moramo shvatiti da smo osobe-mašine, jednostavne marionete kojima upravljaju tajni agenti, skriveni Ja.

Unutar naše osobe živi mnogo ljudi, nikada nismo identični; ponekad se u nama manifestira škrt osoba, ponekad razdražljiva osoba, u svakom drugom trenutku sjajna osoba, dobroćudna, kasnije skandalozna ili klevetnička osoba, zatim svetac, pa lažov, itd.

Imamo ljude svih vrsta unutar svakog od nas, Ja svih vrsta. Naša osobnost nije ništa više od marionete, lutke koja govori, nečeg mehaničkog.

Počnimo se ponašati svjesno tokom malog dijela dana; moramo prestati biti jednostavne mašine makar i na kratke dnevne minute, ovo će odlučujuće utjecati na naše postojanje.

Kada se Samo-Promatramo i ne radimo ono što to ili ono Ja želi, jasno je da počinjemo prestajati biti mašine.

Samo jedan trenutak, u kojem smo dovoljno svjesni, da prestanemo biti mašina, ako se to radi dobrovoljno, obično radikalno mijenja mnoge neugodne okolnosti.

Nažalost, svakodnevno živimo mehanicistički, rutinski, apsurdan život. Ponavljamo događaje, naše navike su iste, nikada ih nismo željeli modificirati, one su mehanička traka po kojoj cirkulira voz našeg bijednog postojanja, međutim, mislimo o sebi najbolje…

Gdje god se nalazimo, obiluju “MITOMANI”, oni koji vjeruju da su Bogovi; mehanička, rutinska stvorenja, likovi iz blata zemlje, jadne lutke koje pokreću različiti Ja; takvi ljudi neće raditi na sebi…