Dobar Gazda Kuće

U ovim mračnim vremenima, udaljiti se od pogubnih posljedica života, svakako je veoma teško, ali neophodno, inače bivaš proždran od života.

Svaki rad koji čovjek obavlja na sebi s ciljem postizanja duševnog i duhovnog razvoja, uvijek je povezan s dobro shvaćenom izolacijom, jer pod utjecajem života kakvog oduvijek živimo, nije moguće razviti ništa drugo osim ličnosti.

Ni na koji način ne pokušavamo se suprotstaviti razvoju ličnosti, očigledno je ona neophodna u postojanju, ali svakako je nešto isključivo vještačko, nije istinsko, stvarno u nama.

Ako se jadni intelektualni sisar pogrešno nazvan čovjek ne izolira, već se identificira sa svim događajima iz praktičnog života i rasipa svoje snage na negativne emocije i lična samoumišljanja te isprazno, beznačajno brbljanje nejasnih, nekonstruktivnih razgovora, nikakav se stvarni element ne može razviti u njemu, osim onoga što pripada svijetu mehaničnosti.

Zaista, onaj ko zaista želi postići razvoj Suštine u sebi, mora postati hermetički zatvoren. Ovo se odnosi na nešto intimno, usko povezano s tišinom.

Izraz dolazi iz davnih vremena, kada se tajno podučavala Doktrina o unutarnjem razvoju čovjeka, povezana s imenom Hermesa.

Ako čovjek želi da nešto stvarno raste u njegovoj unutrašnjosti, jasno je da mora izbjegavati curenje svoje psihičke energije.

Kada čovjek ima curenja energije i nije izoliran u svojoj intimi, neosporno je da neće moći postići razvoj nečega stvarnog u svojoj psihi.

Običan, svakodnevni život želi nas nemilosrdno proždrijeti; mi se moramo boriti protiv života svakodnevno, moramo naučiti plivati protiv struje…

Ovaj rad je protiv života, radi se o nečemu vrlo različitom od onoga svakodnevnog, a što bismo ipak trebali prakticirati iz trenutka u trenutak; želim reći Revoluciju Svijesti.

Očigledno je da ako je naš stav prema svakodnevnom životu fundamentalno pogrešan; ako vjerujemo da nam sve ide dobro, tek tako, uslijedit će razočarenja…

Ljudi žele da im stvari idu dobro, “tek tako”, jer sve mora ići u skladu s njihovim planovima, no surova stvarnost je drugačija, sve dok se čovjek ne promijeni iznutra, svidjelo mu se to ili ne, uvijek će biti žrtva okolnosti.

Govori se i piše o životu, mnoge sentimentalne gluposti, ali ovaj Traktat Revolucionarne Psihologije je drugačiji.

Ova Doktrina ide pravo u srž, na konkretne, jasne i definitivne činjenice; kategorički tvrdi da je “Intelektualna Životinja” pogrešno nazvana čovjek, dvonožno mehaničko biće, nesvjesno, usnulo.

“Dobar Glavar Kuće” nikada ne bi prihvatio Revolucionarnu Psihologiju; ispunjava sve svoje dužnosti kao otac, suprug, itd., i stoga misli o sebi najbolje, ali služi samo svrsi prirode i to je sve.

Za razliku od toga, reći ćemo da postoji i “Dobar Glavar Kuće” koji pliva protiv struje, koji ne želi dopustiti da ga život proždre; međutim, takvih je subjekata vrlo malo u svijetu, nikada ih nema u izobilju.

Kada čovjek razmišlja u skladu s idejama ovog Traktata Revolucionarne Psihologije, dobija ispravnu viziju života.