Radikalna Promjena

Sve dok čovjek nastavlja s greškom vjerovanja da je Jedan, Jedinstven, Nedjeljiv, očito je da će radikalna promjena biti više nego nemoguća. Sama činjenica da ezoterijski rad započinje rigoroznim promatranjem samog sebe, ukazuje nam na mnoštvo psiholoških faktora, Ja ili nepoželjnih elemenata koje je hitno istrijebiti, iskorijeniti iz naše unutrašnjosti.

Neupitno, nikako ne bi bilo moguće eliminirati nepoznate greške; hitno je prethodno promatrati ono što želimo odvojiti od naše psihe. Ova vrsta posla nije vanjska već unutarnja, a oni koji misle da im bilo koji priručnik o uglađenosti ili vanjski i površinski etički sustav može donijeti uspjeh, zapravo će biti potpuno u krivu.

Konkretna i konačna činjenica da intimni rad započinje s koncentriranom pažnjom na potpuno promatranje samog sebe, više je nego dovoljan razlog da se pokaže da to zahtijeva vrlo poseban osobni napor svakoga od nas. Iskreno i bez okolišanja, naglašeno tvrdimo sljedeće: Nijedno ljudsko biće ne bi moglo obaviti ovaj posao umjesto nas.

Nije moguća nikakva promjena u našoj psihi bez izravnog promatranja cijelog tog skupa subjektivnih faktora koje nosimo u sebi. Prihvatiti mnoštvo grešaka, odbacujući potrebu za proučavanjem i izravnim promatranjem istih, zapravo znači izbjegavanje ili bijeg, bijeg od samog sebe, oblik samoobmane.

Samo kroz rigorozan napor promišljenog promatranja samog sebe, bez ikakvih bježanja, moći ćemo zaista pokazati da nismo “Jedan” nego “Mnogo”. Priznati pluralitet JA i pokazati ga kroz rigorozno promatranje dva su različita aspekta.

Netko može prihvatiti Doktrinu mnogih Ja, a da to nikada nije pokazao; ovo posljednje moguće je samo pažljivim samo-promatranjem. Izbjegavati rad intimnog promatranja, tražiti izgovore, nepogrešiv je znak degeneracije. Sve dok čovjek održava iluziju da je uvijek jedna te ista osoba, ne može se promijeniti, i očito je da je svrha ovog rada upravo postizanje postupne promjene u našem unutarnjem životu.

Radikalna transformacija je definirana mogućnost koja se obično gubi kada se ne radi na sebi. Početna točka radikalne promjene ostaje skrivena dok čovjek nastavlja vjerovati da je Jedan. Oni koji odbacuju Doktrinu mnogih Ja jasno pokazuju da se nikada nisu ozbiljno samo-promatrali.

Strogo promatranje samog sebe bez ikakvih izgovora omogućuje nam da sami provjerimo grubu realnost da nismo “Jedan” nego “Mnogo”. U svijetu subjektivnih mišljenja, razne pseudo-ezoterijske ili pseudo-okultne teorije uvijek služe kao slijepa ulica za bijeg od samog sebe… Neupitno, iluzija da je se uvijek jedna te ista osoba služi kao prepreka samo-promatranju…

Netko bi mogao reći: “Znam da nisam Jedan nego Mnogo, Gnoza me je to naučila”. Takva tvrdnja, iako vrlo iskrena, bez punog proživljenog iskustva o tom doktrinarnom aspektu, očito bi takva tvrdnja bila nešto samo vanjsko i površno. Pokazati, iskusiti i razumjeti je temeljno; samo je tako moguće svjesno raditi na postizanju radikalne promjene.

Tvrditi je jedno, a razumjeti drugo. Kada netko kaže: “Razumijem da nisam Jedan nego Mnogo”, ako je njegovo razumijevanje istinito, a ne puka beznačajna brbljarija nejasnog razgovora, to ukazuje, signalizira, optužuje, puno provjeravanje Doktrine mnogih Ja. Znanje i Razumijevanje su različiti. Prvo od njih je uma, drugo srca.

Puko znanje Doktrine mnogih Ja ničemu ne služi; nažalost, u ovo vrijeme u kojem živimo, znanje je otišlo daleko iznad razumijevanja, jer je jadna intelektualna životinja pogrešno nazvana čovjek isključivo razvila stranu znanja, žalosno zaboravljajući odgovarajuću stranu Bića. Poznavati Doktrinu mnogih Ja i razumjeti je temeljno je za svaku pravu radikalnu promjenu.

Kada čovjek počne pomno promatrati samog sebe s gledišta da nije Jedan nego Mnogo, očito je započeo ozbiljan rad na svojoj unutarnjoj prirodi.