Stalni Centar Gravitacije

Budući da ne postoji istinska individualnost, nemoguće je da postoji kontinuitet namjera.

Ako ne postoji psihološki pojedinac, ako u svakome od nas žive mnoge osobe, ako ne postoji odgovorni subjekt, bilo bi apsurdno tražiti od nekoga kontinuitet namjera.

Dobro znamo da unutar jedne osobe žive mnoge osobe, stoga puni smisao odgovornosti zapravo ne postoji u nama.

Ono što određeno Ja tvrdi u datom trenutku, ne može imati nikakvu ozbiljnost zbog konkretne činjenice da bilo koje drugo Ja može tvrditi upravo suprotno u bilo kojem drugom trenutku.

Ozbiljnost svega ovoga je u tome što mnogi ljudi vjeruju da posjeduju osjećaj moralne odgovornosti i samozavaravaju se tvrdeći da su uvijek isti.

Postoje ljudi koji u bilo kojem trenutku svog postojanja dolaze u Gnostičke studije, blistaju snagom čežnje, oduševljavaju se ezoterijskim radom i čak se zaklinju da će posvetiti cijelo svoje postojanje ovim pitanjima.

Nesumnjivo, sva braća našeg pokreta dive se takvom entuzijastu.

Čovjek ne može a da ne osjeti veliku radost slušajući ljude ove vrste, tako odane i definitivno iskrene.

Međutim, idila ne traje dugo, bilo kojeg dana zbog takvog ili onakvog razloga, pravednog ili nepravednog, jednostavnog ili kompliciranog, osoba se povlači iz Gnoze, tada napušta rad i da bi ispravila grešku, ili pokušavajući se opravdati, učlanjuje se u bilo koju drugu mističnu organizaciju i misli da joj je sada bolje.

Svo ovo lutanje, svo ovo neprestano mijenjanje škola, sekti, religija, posljedica je mnoštva Ja koja se u nama bore za vlastitu supremaciju.

Budući da svako Ja posjeduje vlastiti kriterij, vlastiti um, vlastite ideje, sasvim je normalno ovo mijenjanje mišljenja, ovo neprestano lepršanje od organizacije do organizacije, od ideala do ideala, itd.

Subjekt sam po sebi nije ništa drugo nego stroj koji služi kao vozilo jednom Ja kao i drugom.

Neka mistična Ja se samozavaravaju, nakon napuštanja te ili one sekte, odlučuju vjerovati da su Bogovi, sjaje poput varljivih svjetala i na kraju nestaju.

Postoje ljudi koji se na trenutak pojave u ezoterijskom radu, a zatim u trenutku kada se drugo Ja umiješa, zauvijek napuštaju ove studije i prepuštaju se životu.

Očito, ako se čovjek ne bori protiv života, on ga proždire, a rijetki su aspiranti koji se uistinu ne prepuštaju životu.

Postojanjem mnoštva Ja unutar nas, trajni centar gravitacije ne može postojati.

Sasvim je normalno da se ne svi subjekti samoostvare intimno. Dobro znamo da samoostvarenje bića zahtijeva kontinuitet namjera, a budući da je vrlo teško pronaći nekoga tko ima trajni centar gravitacije, onda nije čudno da je vrlo rijetka osoba koja dođe do dubokog unutarnjeg samoostvarenja.

Normalno je da se netko oduševi ezoterijskim radom i da ga zatim napusti; čudno je da netko ne napusti rad i stigne do cilja.

Iskreno i u ime istine, tvrdimo da Sunce provodi vrlo kompliciran i strašno težak laboratorijski eksperiment.

Unutar životinje intelektualca, pogrešno nazvane čovjekom, postoje klice koje se, ako se prikladno razviju, mogu pretvoriti u solarne ljude.

Međutim, nije naodmet pojasniti da nije sigurno da će se te klice razviti, normalno je da degeneriraju i nažalost se izgube.

U svakom slučaju, spomenute klice koje nas trebaju pretvoriti u solarne ljude trebaju odgovarajuće okruženje, jer je dobro poznato da sjeme u sterilnom okruženju ne klija, već se gubi.

Da bi stvarno sjeme čovjeka, položeno u našim spolnim žlijezdama, moglo proklijati, potreban je kontinuitet namjera i normalno fizičko tijelo.

Ako znanstvenici nastave provoditi pokuse sa žlijezdama s unutarnjim izlučivanjem, svaka mogućnost razvoja spomenutih klica može se izgubiti.

Iako se čini nevjerojatnim, mravi su već prošli kroz sličan proces, u dalekoj arhaičnoj prošlosti našeg planeta Zemlje.

Čovjek se ispuni čuđenjem promatrajući savršenstvo mravlje palače. Nema sumnje da je red uspostavljen u bilo kojem mravinjaku izvanredan.

Oni Inicirani koji su probudili svijest znaju izravnim mističnim iskustvom da su mravi u vremenima za koja ni najveći svjetski povjesničari ne sumnjaju, bili ljudska rasa koja je stvorila moćnu socijalističku civilizaciju.

Tada su eliminirali diktatore te obitelji, razne vjerske sekte i slobodnu volju, jer im je sve to oduzimalo moć, a oni su trebali biti totalitarni u najpotpunijem smislu te riječi.

U tim uvjetima, eliminacijom individualne inicijative i vjerskog prava, životinja intelektualac se strmoglavila putem involucije i degeneracije.

Svemu gore navedenom dodani su znanstveni pokusi; transplantacije organa, žlijezda, pokusi s hormonima, itd., itd., itd., čiji je rezultat bio postupno smanjivanje i morfološka promjena tih ljudskih organizama dok se na kraju nisu pretvorili u mrave koje poznajemo.

Cijela ta civilizacija, svi ti pokreti povezani s uspostavljenim društvenim poretkom postali su mehanički i naslijeđeni od roditelja na djecu; danas se čovjek ispuni čuđenjem gledajući mravinjak, ali ne možemo a da ne žalimo zbog njihova nedostatka inteligencije.

Ako ne radimo na sebi, involuiramo i degeneriramo se zastrašujuće.

Eksperiment koji Sunce provodi u laboratoriju prirode, osim što je težak, dao je vrlo malo rezultata.

Stvaranje solarnih ljudi moguće je samo kada postoji istinska suradnja u svakome od nas.

Nije moguće stvaranje solarnog čovjeka ako prije ne uspostavimo trajni centar gravitacije u našoj nutrini.

Kako bismo mogli imati kontinuitet namjera ako ne uspostavimo centar gravitacije u našoj psihi?

Bilo koja rasa koju je stvorilo Sunce, sigurno nema drugi cilj u prirodi osim služiti interesima ovog stvaranja i solarnog eksperimenta.

Ako Sunce ne uspije u svom eksperimentu, gubi svaki interes za takvu rasu i ona je zapravo osuđena na uništenje i involuciju.

Svaka od rasa koja je postojala na licu Zemlje poslužila je za solarni eksperiment. Iz svake rase Sunce je postiglo neke trijumfe, ubirući male skupine solarnih ljudi.

Kada rasa da svoje plodove, nestaje progresivno ili propada nasilno putem velikih katastrofa.

Stvaranje solarnih ljudi moguće je kada se čovjek bori da se oslobodi lunarnih sila. Nema sumnje da su sva ova Ja koja nosimo u našoj psihi isključivo lunarnog tipa.

Nikako ne bi bilo nemoguće osloboditi se lunarne sile ako prethodno ne uspostavimo trajni centar gravitacije u nama.

Kako bismo mogli rastvoriti cjelokupnost pluraliziranog Ja ako nemamo kontinuitet namjera? Na koji način bismo mogli imati kontinuitet namjera bez prethodnog uspostavljanja trajnog centra gravitacije u našoj psihi?

Budući da je sadašnja rasa, umjesto da se oslobodi lunarnog utjecaja, izgubila svaki interes za solarnu inteligenciju, nesumnjivo se osudila na Involuciju i degeneraciju.

Nije moguće da se pravi čovjek pojavi putem evolucijske mehanike. Dobro znamo da su evolucija i njena sestra blizanka involucija samo dva zakona koji čine mehaničku os cijele prirode. Evoluira se do određene, savršeno definirane točke, a zatim dolazi proces involucije; nakon svakog uspona slijedi pad i obrnuto.

Mi smo isključivo strojevi kojima upravljaju različita Ja. Služimo ekonomiji prirode, nemamo definiranu individualnost kao što pogrešno pretpostavljaju mnogi pseudo-ezoteristi i pseudo-okultisti.

Moramo se hitno promijeniti kako bi klice čovjeka dale svoje plodove.

Samo radeći na sebi s istinskim kontinuitetom namjera i potpunim osjećajem moralne odgovornosti možemo se pretvoriti u solarne ljude. To podrazumijeva posvećivanje cjelokupnog našeg postojanja ezoterijskom radu na sebi.

Oni koji se nadaju da će doći do solarnog stanja putem mehanike evolucije, samozavaravaju se i zapravo se osuđuju na involutivnu degeneraciju.

U ezoterijskom radu ne možemo si priuštiti svestranost; oni koji imaju ideje poput vjetrokaza, oni koji danas rade na svojoj psihi, a sutra se prepuštaju životu, oni koji traže izgovore, opravdanja, da napuste ezoterijski rad, degenerirat će i involuirati.

Neki odgađaju grešku, ostavljaju sve za sutra dok ne poboljšaju svoju ekonomsku situaciju, ne uzimajući u obzir da je solarni eksperiment nešto sasvim drugačije od njihovog osobnog kriterija i njihovih uobičajenih projekata.

Nije tako lako postati solarni čovjek kada nosimo Mjesec u svojoj nutrini (Ego je lunar).

Zemlja ima dva mjeseca; drugi od njih se zove Lilit i nalazi se nešto dalje od bijelog mjeseca.

Astronomi obično vide Lilit kao leću jer je vrlo mala. To je crni Mjesec.

Najzloslutnije sile Ega dolaze na Zemlju s Lilita i proizvode psihološke rezultate neljudske i životinjske prirode.

Zločini crvenog tiska, najmonstruoznija ubojstva u povijesti, najnevjerojatnija kaznena djela, itd., itd., itd., posljedica su vibracijskih valova Lilita.

Dvostruki lunarni utjecaj, predstavljen u ljudskom biću putem Ega kojeg nosi u svojoj nutrini, čini nas pravim neuspjehom.

Ako ne vidimo hitnost predavanja cjelokupnog našeg postojanja radu na sebi u svrhu oslobađanja od dvostruke lunarne sile, završit ćemo progutani od Mjeseca, involuirajući, degenerirajući sve više i više unutar određenih stanja koja bismo mogli okarakterizirati kao nesvjesna i podsvjesna.

Ozbiljnost svega ovoga je u tome što ne posjedujemo pravu individualnost, kada bismo imali trajni centar gravitacije, radili bismo uistinu ozbiljno dok ne postignemo solarno stanje.

Postoji toliko izgovora u ovim pitanjima, toliko je izbjegavanja, postoje toliko fascinantne privlačnosti, da je zapravo gotovo nemoguće shvatiti hitnost ezoterijskog rada iz tog razloga.

Međutim, mali prostor koji imamo od slobodne volje i Gnostičko učenje usmjereno prema praktičnom radu, mogli bi nam poslužiti kao temelj za naše plemenite namjere povezane sa solarnim eksperimentom.

Uman vjetrokaz ne razumije što ovdje govorimo, pročita ovo poglavlje i kasnije ga zaboravi; dolazi zatim druga knjiga i još jedna, i na kraju se učlanimo u bilo koju instituciju koja nam prodaje putovnicu za nebo, koja nam govori na optimističniji način, koja nam osigurava udobnost u zagrobnom životu.

Takvi su ljudi, puke marionete kojima upravljaju nevidljive niti, mehaničke lutke s idejama poput vjetrokaza i bez kontinuiteta namjera.