Knjiga Života

Osoba je ono što je njen život. Ono što se nastavlja i nakon smrti, to je život. Ovo je značenje knjige života koja se otvara sa smrću.

Gledano na ovo pitanje sa strogo psihološkog stanovišta, jedan običan dan u našem životu je zapravo mala replika cjelokupnog života.

Iz svega ovoga možemo zaključiti sljedeće: Ako čovjek ne radi na sebi danas, nikada se neće promijeniti.

Kada se tvrdi da se želi raditi na sebi, a ne radi se danas, odgađajući za sutra, takva tvrdnja će biti samo projekat i ništa više, jer u tom danas je replika cijelog našeg života.

Postoji jedna vulgarna izreka koja kaže: “Ne ostavljaj za sutra ono što možeš učiniti danas”.

Ako čovjek kaže: “Radit ću na sebi sutra”, nikada neće raditi na sebi, jer će uvijek biti sutra.

Ovo je vrlo slično određenom upozorenju, oglasu ili natpisu koji neki trgovci stavljaju u svoje trgovine: “DANAS NE DAJEMO NA KREDIT, SUTRA DA”.

Kada neko u potrebi dođe tražiti kredit, naiđe na tu strašnu obavijest, i ako se vrati sljedeći dan, ponovno pronađe tu nesretnu obavijest ili natpis.

To se u psihologiji naziva “bolest sutrašnjice”. Dok čovjek kaže “sutra”, nikada se neće promijeniti.

Potrebno nam je s najvećom, neodgodivom hitnošću, raditi na sebi danas, a ne sanjati lijeno o budućnosti ili izvanrednoj prilici.

Oni koji kažu: “Idem prvo napraviti ovo ili ono, a onda ću raditi”, nikada neće raditi na sebi, to su stanovnici zemlje spomenuti u Svetom pismu.

Poznavao sam moćnog zemljoposjednika koji je govorio: “Moram se prvo zaokružiti, a onda raditi na sebi”.

Kada se smrtno razbolio, posjetio sam ga, a onda sam mu postavio sljedeće pitanje: “Želite li se još uvijek zaokružiti?”

“Žao mi je što sam izgubio vrijeme”, odgovorio mi je. Nekoliko dana kasnije je umro, nakon što je priznao svoju grešku.

Taj čovjek je imao mnogo zemlje, ali je htio prisvojiti susjedna imanja, “zaokružiti se”, kako bi njegovo imanje bilo točno ograničeno s četiri ceste.

“Dosta je svakom danu njegova briga!”, rekao je Veliki KABIR ISUS. Auto-promatrajmo se danas, u pogledu dana koji se uvijek ponavlja, minijature našeg cijelog života.

Kada čovjek počne raditi na sebi, danas, kada promatra svoje neugodnosti i tuge, korača putem uspjeha.

Ne bi bilo moguće eliminirati ono što ne poznajemo. Moramo prije promatrati vlastite pogreške.

Potrebno je ne samo poznavati svoj dan, već i odnos s njim. Postoji određeni obični dan koji svaka osoba doživljava izravno, osim neobičnih, neuobičajenih događaja.

Zanimljivo je promatrati dnevno ponavljanje, ponavljanje riječi i događaja, za svaku osobu, itd.

To ponavljanje ili ponavljanje događaja i riječi, zaslužuje biti proučavano, vodi nas do samo-spoznaje.