Nivo Bivstvovanja

Ko smo mi? Odakle dolazimo? Kuda idemo? Zašto živimo? Zbog čega živimo?…

Nesumnjivo, jadna “Intelektualna Životinja”, pogrešno nazvana čovjekom, ne samo da ne zna, već čak ni ne zna da ne zna… Najgore od svega je teška i čudna situacija u kojoj se nalazimo, ne znamo tajnu svih naših tragedija, a ipak smo uvjereni da sve znamo…

Odvedite “Racionalnog Sisavca”, osobu koja se u životu pravi važna i utjecajna, u središte pustinje Sahare, ostavite je tamo daleko od bilo koje oaze i promatrajte iz zraka sve što se događa… Činjenice će govoriti same za sebe; “Intelektualni Humanoid”, iako se pravi jak i misli da je veliki čovjek, u suštini je zastrašujuće slab…

“Racionalna Životinja” je stopostotno glupa; misli o sebi najbolje; vjeruje da se može divno razvijati kroz vrtić, priručnike o lijepom ponašanju, osnovnu školu, srednju školu, fakultet, dobar ugled oca, itd., itd., itd. Nažalost, nakon toliko slova i lijepih manira, titula i novca, dobro znamo da nas svaka bol u trbuhu rastužuje i da smo u suštini i dalje nesretni i jadni…

Dovoljno je pročitati Univerzalnu Historiju da bismo znali da smo isti barbari kao i prije i da smo, umjesto da se popravimo, postali gori… Ovo 20. stoljeće, sa svom svojom spektakularnošću, ratovima, prostitucijom, svjetskom sodomijom, seksualnom degeneracijom, drogama, alkoholom, pretjeranom okrutnošću, ekstremnom perverznošću, monstruoznošću, itd., itd., itd., je ogledalo u kojem se trebamo ogledati; ne postoji razlog za hvalisanje da smo dostigli višu fazu razvoja…

Misliti da vrijeme znači napredak je apsurdno, nažalost “neuki prosvijećeni” i dalje su zatvoreni u “Dogmi Evolucije”… Na svim crnim stranicama “Crne Historije” uvijek nalazimo iste užasne okrutnosti, ambicije, ratove, itd. Međutim, naši suvremenici “Super-civilizirani” još uvijek su uvjereni da je rat nešto sporedno, prolazna nesreća koja nema nikakve veze s njihovom toliko hvaljenom “Modernom Civilizacijom”.

Svakako, važno je kakva je svaka osoba; neki će biti pijani, drugi apstinenti, jedni pošteni, a drugi bezočni; svega ima u životu… Masa je zbroj pojedinaca; ono što je pojedinac je masa, je Vlada, itd. Masa je, dakle, proširenje pojedinca; transformacija masa, naroda, nije moguća ako se pojedinac, ako se svaka osoba, ne transformira…

Nitko ne može poreći da postoje različiti društveni nivoi; ima ljudi iz crkve i iz bordela; iz trgovine i sa sela, itd., itd., itd. Također postoje različiti Nivoi Bića. Ono što smo interno, divni ili sitni, velikodušni ili škrti, nasilni ili krotki, čedni ili požudni, privlači različite okolnosti života…

Požudan će uvijek privlačiti scene, drame, pa čak i tragedije požude u koje će biti uvučen… Pijanac će privlačiti pijance i uvijek će biti u barovima i kantinama, to je očito… Što će privući lihvar, egoist? Koliko problema, zatvora, nesreća?

Međutim, ljudi ogorčeni, umorni od patnje, žele se promijeniti, okrenuti novu stranicu u svojoj povijesti… Jadni ljudi! Žele se promijeniti, a ne znaju kako; ne poznaju postupak; zaglavili su u slijepoj ulici… Ono što im se dogodilo jučer događa im se danas i dogodit će im se sutra; uvijek ponavljaju iste greške i ne uče lekcije iz života ni pod prijetnjom oružjem.

Sve se stvari ponavljaju u njihovom životu; govore iste stvari, rade iste stvari, žale se na iste stvari… Ovo dosadno ponavljanje drama, komedija i tragedija nastavit će se dok u sebi nosimo neželjene elemente Ljutnje, Pohlepe, Požude, Zavisti, Ponosa, Lijenosti, Proždrljivosti, itd., itd., itd.

Koji je naš moralni nivo? Ili bolje rečeno: Koji je naš Nivo Bića? Dok se Nivo Bića radikalno ne promijeni, nastavit će se ponavljanje svih naših jada, scena, nesreća i nevolja… Sve stvari, sve okolnosti, koje se događaju izvan nas, na pozornici ovoga svijeta, isključivo su odraz onoga što interno nosimo.

S pravom možemo svečano tvrditi da je “vanjsko odraz unutarnjeg”. Kada se osoba iznutra promijeni i ta promjena je radikalna, vanjsko, okolnosti, život, također se mijenjaju.

Promatram u ovo vrijeme (Godina 1974), grupu ljudi koji su zauzeli tuđu zemlju. Ovdje u Meksiku takvi ljudi dobivaju čudan naziv “PADOBRANCI”. Oni su susjedi naselja Campestre Churubusco, vrlo su blizu moje kuće, zbog čega sam ih mogao detaljno proučavati…

Biti siromašan nikada ne može biti zločin, ali ono što je ozbiljno nije to, već njihov Nivo Bića… Svakodnevno se svađaju među sobom, opijaju se, međusobno se vrijeđaju, postaju ubojice vlastitih drugova u nesreći, žive u prljavim kolibama unutar kojih, umjesto ljubavi, vlada mržnja…

Mnogo sam puta razmišljao o tome da bi se, kada bi bilo koji od tih pojedinaca eliminirao iz svoje unutrašnjosti mržnju, bijes, požudu, pijanstvo, klevetu, okrutnost, sebičnost, klevetu, zavist, samoljublje, ponos, itd., itd., itd., svidio drugim ljudima, udružio bi se, po jednostavnom Zakonu Psiholoških Afiniteta, s profinjenijim, duhovnijim ljudima; ti novi odnosi bili bi odlučujući za ekonomsku i socijalnu promjenu…

To bi bio sistem koji bi omogućio takvom pojedincu da napusti “garažu”, “kanalizaciju” prljavštine… Dakle, ako stvarno želimo radikalnu promjenu, prvo što moramo razumjeti jest da je svatko od nas (bio bijel ili crn, žut ili bakren, neuk ili prosvijetljen, itd.), na takvom ili onakvom “Nivou Bića”.

Koji je naš Nivo Bića? Jeste li ikada razmišljali o tome? Ne bi bilo moguće prijeći na drugi nivo ako ne znamo u kakvom se stanju nalazimo.