Psihološka Pjesma

Došlo je vrijeme da vrlo ozbiljno razmislimo o onome što se naziva “unutrašnje samopoštovanje”.

Ne postoji ni najmanja sumnja o katastrofalnom aspektu “intimnog samopoštovanja”; ono, pored toga što hipnotizira svijest, čini da gubimo mnogo energije.

Ako čovjek ne bi napravio grešku da se toliko identificira sa sobom, unutrašnje samopoštovanje bi bilo više nego nemoguće.

Kada se čovjek identificira sa sobom, previše se voli, sažaljeva se, samopoštuje se, misli da se uvijek dobro ponašao prema tom i tom, prema tom i tom, prema ženi, prema djeci, itd., i da to niko nije znao cijeniti, itd. Sve u svemu, on je svetac, a svi ostali zlikovci, nitkovi.

Jedan od najčešćih oblika intimnog samopoštovanja je briga o tome šta drugi mogu misliti o nama samima; možda pretpostavljaju da nismo pošteni, iskreni, istiniti, hrabri, itd.

Najčudnije od svega je što žalosno zanemarujemo ogroman gubitak energije koji nam ova vrsta briga donosi.

Mnogi neprijateljski stavovi prema određenim ljudima koji nam nisu učinili nikakvo zlo, upravo su zbog takvih briga rođenih iz intimnog samopoštovanja.

U ovim okolnostima, toliko voleći sebe, samopoštujući se na ovaj način, jasno je da se JA ili bolje rečeno JA-ovi, umjesto da se ugase, tada zastrašujuće jačaju.

Identificiran sa sobom, čovjek se mnogo sažaljeva nad vlastitom situacijom i čak počne računati.

Tako misli da mu taj i taj, taj i taj, kum, kuma, susjed, šef, prijatelj, itd., itd., itd., nisu platili kako treba, unatoč svim njegovim poznatim dobrima i zarobljen u tome postaje nepodnošljiv i dosadan svima.

S takvim subjektom se praktično ne može razgovarati jer će svaki razgovor sigurno završiti u njegovoj knjižici računa i njegovim toliko hvaljenim patnjama.

Napisano je da je u ezoterijskom Gnostičkom radu moguć rast duše samo putem oprosta drugima.

Ako neko živi iz trenutka u trenutak, iz momenta u moment, pateći zbog onoga što mu duguju, zbog onoga što su mu učinili, zbog gorčine koje su mu prouzrokovali, uvijek sa svojom istom pjesmom, ništa neće moći rasti u njegovoj unutrašnjosti.

Gospodnja molitva je rekla: “Oprosti nam dugove naše kao što i mi opraštamo dužnicima našim”.

Osjećaj da vam neko duguje, bol zbog zla koje su vam drugi nanijeli, itd., zaustavlja sav unutrašnji napredak duše.

Isus Veliki KABIR, rekao je: “Nagodi se sa svojim protivnikom brzo, dok si s njim na putu, da te protivnik ne preda sudiji, a sudija tamničaru, i da budeš bačen u zatvor. Zaista ti kažem, nećeš izaći odatle dok ne platiš posljednji kvadrant”. (Matej, V, 25, 26)

Ako nam duguju, dugujemo. Ako zahtijevamo da nam se plati do posljednjeg denara, moramo prvo platiti do posljednjeg kvadranta.

Ovo je “Zakon Taliona”, “Oko za oko i zub za zub”. “Začarani krug”, apsurdno.

Izvinjenja, ispunjeno zadovoljstvo i poniženja koja od drugih zahtijevamo zbog zla koje su nam nanijeli, također se od nas zahtijevaju, iako se smatramo pitomim ovcama.

Stavljati se pod nepotrebne zakone je apsurdno, bolje je staviti sebe pod nove utjecaje.

Zakon Milosrđa je utjecaj viši od Zakona nasilnog čovjeka: “Oko za oko, zub za zub”.

Hitno je, neophodno, neizbježno, inteligentno se staviti pod čudesne utjecaje ezoterijskog Gnostičkog rada, zaboraviti da nam duguju i eliminirati u našoj psihi bilo koji oblik samopoštovanja.

Nikada ne smijemo dopustiti u sebi osjećaje osvete, ogorčenosti, negativne emocije, tjeskobe zbog zla koje su nam nanijeli, nasilje, zavist, neprestano podsjećanje na dugove, itd., itd., itd.

Gnoza je namijenjena onim iskrenim aspirantima koji zaista žele raditi i mijenjati se.

Ako promatramo ljude, možemo direktno vidjeti da svaka osoba ima svoju vlastitu pjesmu.

Svako pjeva svoju vlastitu psihološku pjesmu; želim se naglašeno osvrnuti na pitanje tih psiholoških računa; osjećati da ti neko duguje, žaliti se, samopoštovati se, itd.

Ponekad ljudi “pjevaju svoju pjesmu, onako usput”, bez da ih se pokreće, bez da ih se potiče, a u drugim prilikama nakon nekoliko čaša vina…

Mi kažemo da se naša dosadna pjesma mora eliminirati; ona nas unutrašnje onesposobljava, krade nam mnogo energije.

U pitanjima Revolucionarne Psihologije, neko ko pjeva previše dobro, —ne mislimo na prekrasan glas, niti na fizičko pjevanje—, sigurno ne može ići dalje od sebe; ostaje u prošlosti…

Osoba sputana tužnim pjesmama ne može promijeniti svoj Nivo Bića; ne može ići dalje od onoga što jeste.

Da bismo prešli na Viši Nivo Bića, potrebno je prestati biti ono što se jeste; moramo ne biti ono što jesmo.

Ako nastavimo biti ono što jesmo, nikada nećemo moći preći na Viši Nivo Bića.

Na polju praktičnog života događaju se neobične stvari. Vrlo često se bilo koja osoba sprijatelji s drugom, samo zato što joj je lako pjevati svoju pjesmu.

Nažalost, takva vrsta odnosa završava kada se pjevaču traži da ušuti, da promijeni ploču, da priča o nečemu drugom, itd.

Tada uvrijeđeni pjevač ide u potragu za novim prijateljem, za nekim ko je spreman slušati ga na neodređeno vrijeme.

Razumijevanje zahtijeva pjevač, nekoga ko ga razumije, kao da je tako lako razumjeti drugu osobu.

Da biste razumjeli drugu osobu, potrebno je razumjeti sebe.

Nažalost, dobar pjevač vjeruje da razumije sebe.

Mnogo je razočaranih pjevača koji pjevaju pjesmu da nisu shvaćeni i sanjaju o prekrasnom svijetu u kojem su oni centralne figure.

Međutim, nisu svi pjevači javni, ima i onih rezerviranih; ne pjevaju svoju pjesmu direktno, već je tajno pjevaju.

To su ljudi koji su puno radili, koji su previše patili, osjećaju se prevarenim, misle da im život duguje sve ono što nikada nisu bili sposobni postići.

Obično osjećaju unutrašnju tugu, osjećaj monotonije i užasne dosade, unutrašnji umor ili frustraciju oko koje se gomilaju misli.

Nesumnjivo, tajne pjesme nam zatvaraju put na putu intimne samo-realizacije Bića.

Nažalost, takve tajne unutrašnje pjesme prolaze nezapaženo za njih same, osim ako ih namjerno ne promatramo.

Očito, svako promatranje sebe pušta svjetlost u sebe, u njegove intimne dubine.

Nikakva unutrašnja promjena ne bi se mogla dogoditi u našoj psihi, osim ako se ne dovede na svjetlo promatranja sebe.

Neophodno je promatrati sebe kada ste sami, na isti način kao i kada ste u odnosu s ljudima.

Kada je čovjek sam, vrlo različiti “Ja-ovi”, vrlo različite misli, negativne emocije, itd., se pojavljuju.

Nije uvijek dobro društvo kada ste sami. Sasvim je normalno, vrlo je prirodno, biti u vrlo lošem društvu u punoj samoći. Najnegativniji i najopasniji “Ja-ovi” se pojavljuju kada ste sami.

Ako se želimo radikalno transformirati, moramo žrtvovati vlastite patnje.

Mnogo puta izražavamo svoje patnje u artikuliranim ili neartikuliranim pjesmama.