Suština

Ono što čini svako novorođenče lijepim i ljupkim je njegova Suština; ona sama po sebi predstavlja njegovu istinsku stvarnost… Normalan rast Suštine u svakom biću je svakako vrlo rezidualan, početni…

Ljudsko tijelo raste i razvija se u skladu sa biološkim zakonima vrste, međutim takve mogućnosti su same po sebi vrlo ograničene za Suštinu… Nesumnjivo, Suština može rasti sama, bez pomoći, samo u vrlo maloj mjeri…

Iskreno i bez okolišanja ćemo reći da je spontani i prirodni rast Suštine moguć samo tokom prve tri, četiri i pet godina života, odnosno u prvoj fazi života… Ljudi misle da se rast i razvoj Suštine uvijek odvija kontinuirano, u skladu sa mehanikom evolucije, ali Univerzalni Gnosticizam jasno uči da to nije tako…

Da bi Suština više rasla, nešto vrlo posebno se mora dogoditi, nešto novo se mora uraditi. Želim se naglasiti rad na sebi. Razvoj Suštine je moguć samo na temelju svjesnog rada i dobrovoljnog stradanja…

Potrebno je shvatiti da se ovaj rad ne odnosi na pitanja profesije, banaka, stolarije, zidarstva, popravke željezničkih pruga ili uredskih poslova… Ovaj rad je za svaku osobu koja je razvila ličnost; radi se o nečemu Psihološkom…

Svi mi znamo da imamo u sebi ono što se zove EGO, JA, SEBE, SAMI SEBE… Nažalost, Suština je zatočena, zarobljena između EGO-a i to je žalosno. Rastvoriti Psihološko JA, dezintegrirati njegove neželjene elemente, je hitno, neizbježno, neodložno… to je smisao rada na sebi. Nikada ne bismo mogli osloboditi Suštinu bez prethodnog dezintegriranja Psihološkog JA…

U Suštini je Religija, BUDDHA, Mudrost, čestice bola našeg Oca koji je na Nebesima i svi podaci koji su nam potrebni za INTIMNU SAMO-REALIZACIJU BIĆA. Niko ne bi mogao uništiti Psihološko JA bez prethodnog uklanjanja neljudskih elemenata koje nosimo u sebi…

Moramo spaliti do pepela monstruoznu okrutnost ovih vremena: zavist koja je nažalost postala tajni pokretač akcije; nepodnošljiva pohlepa koja je učinila život tako gorkim: odvratno ogovaranje; kleveta koja uzrokuje toliko tragedija; pijanstva; nečista požuda koja tako ružno miriše; itd., itd., itd.

Kako se sve te gadosti svode na kosmičku prašinu, Suština će se osim emancipacije, rasti i razvijati skladno… Nesumnjivo, kada Psihološko JA umre, u nama zasja Suština…

Slobodna Suština nam daje intimnu ljepotu; iz takve ljepote izviru savršena sreća i istinska Ljubav… Suština posjeduje višestruke osjećaje savršenstva i izvanredne prirodne moći… Kada “Umremo u Sebi”, kada rastvorimo Psihološko JA, uživamo u dragocjenim osjećajima i moćima Suštine…