Individualnost

Vjerovati da si “Jedan”, zasigurno je šala vrlo lošeg ukusa; nažalost, ta isprazna iluzija postoji u svakome od nas.

Žalosno je što uvijek mislimo najbolje o sebi, nikada nam ne pada na pamet da nemamo ni pravu Individualnost.

Najgore od svega je što si čak priuštimo lažni luksuz pretpostaviti da svako od nas uživa punu svijest i vlastitu volju.

Jadni mi! Kako smo glupi! Nema sumnje da je neznanje najgora od svih nesreća.

Unutar svakog od nas postoji mnogo hiljada različitih pojedinaca, različitih subjekata, Ja ili ljudi koji se svađaju jedni s drugima, koji se bore za prevlast i koji nemaju nikakav red ili slogu.

Kad bismo bili svjesni, kad bismo se probudili iz toliko snova i fantazija, kako bi život bio drugačiji…

Što je najgore, negativne emocije i samopoštovanje i ljubav prema sebi nas fasciniraju, hipnotiziraju, nikada nam ne dopuštaju da se sjetimo sebe, da se vidimo onakvima kakvi jesmo…

Vjerujemo da imamo samo jednu volju, a u stvarnosti imamo mnogo različitih volja. (Svako Ja ima svoju)

Tragi-komedija cijele ove Unutrašnje Multiplicnosti je zastrašujuća; različite unutrašnje volje se sudaraju jedna s drugom, žive u stalnom sukobu, djeluju u različitim smjerovima.

Kad bismo imali pravu Individualnost, kad bismo posjedovali Jedinstvo umjesto Multiplicnosti, imali bismo i kontinuitet svrha, budnu svijest, posebnu, individualnu volju.

Promjena je ono što je potrebno, ali moramo početi tako što ćemo biti iskreni prema sebi.

Moramo napraviti psihološki inventar sebe kako bismo znali šta imamo previše, a šta nam nedostaje.

Moguće je postići Individualnost, ali ako vjerujemo da je imamo, ta mogućnost će nestati.

Očito se nikada ne bismo borili da dobijemo nešto za što vjerujemo da imamo. Fantazija nas navodi da vjerujemo da posjedujemo Individualnost, a u svijetu postoje čak i škole koje to podučavaju.

Hitno je boriti se protiv fantazije, ona nas čini da izgledamo kao da smo ovo ili ono, a u stvarnosti smo jadni, bestidni i perverzni.

Mislimo da smo ljudi, a u stvarnosti smo samo intelektualni sisavci lišeni Individualnosti.

Mitomani vjeruju da su Bogovi, Mahatme itd., ne sluteći ni da nemaju ni individualni um ni Svjesnu Volju.

Egolatri toliko obožavaju svoj dragi Ego da nikada ne bi prihvatili ideju o Multiplicnosti Ega unutar sebe.

Paranoidni, sa svim klasičnim ponosom koji ih karakterizira, neće ni pročitati ovu knjigu…

Neophodno je boriti se do smrti protiv fantazije o sebi, ako ne želimo biti žrtve umjetnih emocija i lažnih iskustava koja, osim što nas dovode u smiješne situacije, zaustavljaju svaku mogućnost unutrašnjeg razvoja.

Intelektualna životinja je toliko hipnotizirana svojom fantazijom da sanja da je lav ili orao, a u stvarnosti nije ništa više od podlog crva iz mulja zemlje.

Mitoman nikada ne bi prihvatio ove gore navedene tvrdnje; očito se osjeća kao nadbiskup bez obzira na to što govore; ne sluteći da je fantazija puka ništavnost, “ništa osim fantazije”.

Fantazija je stvarna sila koja univerzalno djeluje na čovječanstvo i koja održava Intelektualnog Humanoida u stanju sna, navodeći ga da vjeruje da je već čovjek, da posjeduje pravu Individualnost, volju, budnu svijest, poseban um, itd., itd., itd.

Kada mislimo da smo jedno, ne možemo se pomaknuti s mjesta na kojem se nalazimo u sebi, ostajemo stagnirati i na kraju degeneriramo, involuiramo.

Svako od nas se nalazi u određenoj psihološkoj fazi i nećemo moći izaći iz nje, osim ako direktno ne otkrijemo sve te ljude ili Ja koji žive unutar naše osobe.

Jasno je da ćemo pomoću intimnog samo-promatranja moći vidjeti ljude koji žive u našoj psihi i koje moramo eliminirati kako bismo postigli radikalnu transformaciju.

Ova percepcija, ovo samo-promatranje, temeljno mijenja sve pogrešne koncepte koje smo imali o sebi i kao rezultat toga dokazujemo konkretnu činjenicu da ne posjedujemo pravu Individualnost.

Sve dok se ne samo-promatramo, živjet ćemo u iluziji da smo Jedno i stoga će naš život biti pogrešan.

Nije moguće ispravno se odnositi prema našim bližnjima dok se ne izvrši unutarnja promjena u dubini naše psihe.

Svaka intimna promjena zahtijeva prethodnu eliminaciju Ja koje nosimo u sebi.

Ni na koji način ne bismo mogli eliminirati ta Ja ako ih ne promatramo u svojoj nutrini.

Oni koji se osjećaju Jednim, koji misle najbolje o sebi, koji nikada ne bi prihvatili doktrinu mnogih, također ne žele promatrati Ja i stoga svaka mogućnost promjene postaje u njima nemoguća.

Nije moguće promijeniti se ako se ne eliminira, ali onaj ko se osjeća posjednikom Individualnosti, ako bi prihvatio da mora eliminirati, ne bi znao šta mora eliminirati.

Međutim, ne smijemo zaboraviti da onaj ko vjeruje da je Jedan, samo-obmanut vjeruje da zna šta mora eliminirati, ali uistinu ne zna ni da ne zna, on je prosvijetljeni neznalica.

Moramo se “odegoistizirati” da bismo se “individualizirali”, ali onaj ko vjeruje da posjeduje Individualnost ne može se odegoistizirati.

Individualnost je sto posto sveta, rijetki su oni koji je imaju, ali svi misle da je imaju.

Kako bismo mogli eliminirati “Ja”, ako vjerujemo da imamo jedinstveno “Ja”?

Sigurno samo onaj ko se nikada nije ozbiljno samo-promatrao misli da ima jedinstveno Ja.

Međutim, moramo biti vrlo jasni u ovom učenju jer postoji psihološka opasnost od zamjene autentične Individualnosti s konceptom neke vrste “Višeg Ja” ili nečega sličnog.

Sveta Individualnost je daleko iznad bilo kojeg oblika “Ja”, ona je ono što jest, ono što je uvijek bila i ono što će uvijek biti.

Legitimna Individualnost je Biće i razlog Bića, to je samo Biće.

Razlikovati između Bića i Ja. Oni koji zamijene Ja s Bićem, sigurno se nikada nisu ozbiljno samo-promatrali.

Dok god se Nastavak, svijest, nastavlja gušiti između cijelog tog skupa Ja koje nosimo u sebi, radikalna promjena će biti nešto više od Nemoguće.