Molitva na Radu

Opservacija, Prosuđivanje i Izvršenje, su tri osnovna faktora rastvaranja.

Prvo: se opservira. Drugo: se prosuđuje. Treće: se izvršava.

Špijuni u ratu, prvo se opserviraju; drugo im se sudi; treće se strijeljaju.

U inter-relaciji postoji samo-otkrivanje i samo-razotkrivanje. Ko se odrekne zajedničkog života sa svojim bližnjima, odriče se također i samo-otkrivanja.

Svaki incident u životu, koliko god beznačajan izgledao, nesumnjivo ima za uzrok intimnog glumca u nama, psihički agregat, jedno “Ja”.

Samo-otkrivanje je moguće kada se nalazimo u stanju budne percepcije, budne novosti.

“Ja”, uhvaćeno in flagranti, mora biti pažljivo opservirano u našem mozgu, srcu i spolu.

Bilo koje Ja požude bi se moglo manifestirati u srcu kao ljubav, u mozgu kao Ideal, ali obraćajući pažnju na spol, osjetili bismo određeno morbidno uzbuđenje koje se ne može pobrkati.

Prosuđivanje bilo kojeg Ja mora biti definitivno. Moramo ga smjestiti na optuženičku klupu i suditi mu nemilosrdno.

Svako izbjegavanje, opravdanje, razmatranje, mora biti eliminirano, ako zaista želimo postati svjesni “Ja” kojeg želimo istrijebiti iz naše psihe.

Izvršenje je drugačije; ne bi bilo moguće izvršiti bilo koje “Ja”, bez da smo ga prethodno opservirali i prosudili.

Molitva u psihološkom radu je fundamentalna za rastvaranje. Potreban nam je moćniji autoritet od uma, ako zaista želimo dezintegrirati to ili ono “Ja”.

Um sam po sebi nikada ne bi mogao dezintegrirati nijedno “Ja”, ovo je neoborivo, neosporno.

Moliti se znači razgovarati s Bogom. Mi se moramo obratiti Bogu Majci u Našoj Intimi, ako zaista želimo dezintegrirati “Ja”, onaj ko ne voli svoju Majku, nezahvalni sin, propast će u radu na sebi.

Svako od nas ima svoju Divnu Majku, posebnu, individualnu, ona je sama po sebi dio našeg vlastitog Bića, ali izveden.

Svi drevni narodi su obožavali “Boga Majku” u najdubljem dijelu našeg Bića. Ženski princip Vječnog je ISIS, MARIJA, TONANZIN, CIBELA, REA, ADONIA, INSOBERTA, itd., itd., itd.

Ako u puko fizičkom smislu imamo oca i majku, u najdubljem dijelu našeg Bića imamo također našeg Oca koji je u tajnosti i našu Divnu Majku KUNDALINI.

Postoji toliko Očeva na Nebu koliko ima ljudi na zemlji. Bog Majka u našoj vlastitoj intimi je ženski aspekt našeg Oca koji je u tajnosti.

ON i ONA su zasigurno dva superiorna dijela našeg intimnog Bića. Nesumnjivo ON i ONA su naše isto Stvarno Biće izvan “JA” Psihologije.

ON se razdvaja u NJU i naređuje, upravlja, podučava. ONA eliminira neželjene elemente koje nosimo u sebi, pod uvjetom kontinuiranog rada na sebi.

Kada radikalno umremo, kada svi neželjeni elementi budu eliminirani nakon mnogo svjesnih radova i dobrovoljnih patnji, spojit ćemo se i integrirati s “OCEM-MAJKOM”, tada ćemo biti Bogovi strašno božanski, izvan dobra i zla.

Naša Divna Majka, posebna, individualna, svojim plamenim moćima može svesti na kosmičku prašinu bilo koje od tih mnogih “Ja”, koje je prethodno opservirano i prosuđeno.

Ni u kojem slučaju ne bi bila potrebna specifična formula za molitvu našoj Divnoj unutarnjoj Majci. Moramo biti vrlo prirodni i jednostavni kada joj se obraćamo. Dijete koje se obraća svojoj majci, nikada nema posebne formule, kaže ono što izlazi iz njegovog srca i to je sve.

Nijedno “Ja” se ne rastvara trenutno; naša Divna Majka mora raditi i čak mnogo patiti prije nego što postigne uništenje bilo kojeg “Ja”.

Okrenite se introvertnosti, usmjerite svoju molitvu prema unutra, tražeći unutar svog interijera vašu Divnu Gospođu i s iskrenim molbama možete razgovarati s njom. Molite je da dezintegrira ono “Ja” koje ste prethodno opservirali i prosudili.

Osjećaj intimnog samo-promatranja, kako se bude razvijao, omogućit će vam da provjerite progresivni napredak vašeg rada.

Razumijevanje, rasuđivanje, su fundamentalni, međutim potrebno je nešto više ako zaista želimo dezintegrirati “SAMOG SEBE”.

Um si može dopustiti da označi bilo koju manu, premjesti je iz jednog odjela u drugi, izloži je, sakrije je, itd., ali je nikada ne bi mogao fundamentalno promijeniti.

Potrebna je “posebna moć” superiornija od uma, plamena moć sposobna da pretvori u pepeo bilo koju manu.

STELLA MARIS, naša Divna Majka, ima tu moć, može raspršiti bilo koji psihološki nedostatak.

Naša Divna Majka, živi u našoj intimi, izvan tijela, emocija i uma. Ona je sama po sebi vatrena moć superiornija od uma.

Naša Kosmička Majka, posebna, individualna, posjeduje Mudrost, Ljubav i Moć. U njoj postoji apsolutna savršenost.

Dobre namjere i konstantno ponavljanje istih, ničemu ne služe, nikuda ne vode.

Ništa ne bi služilo ponavljati: “neću biti požudan”; Ja razvrata bi u svakom slučaju nastavila postojati u samoj dubini naše psihe.

Ništa ne bi služilo ponavljati svakodnevno: “neću više imati gnjeva”. “Ja” gnjeva bi nastavila postojati u našim psihološkim dubinama.

Ništa ne bi služilo govoriti svakodnevno: “neću više biti pohlepan”. “Ja” pohlepe bi nastavila postojati u različitim pozadinama naše psihe.

Ništa ne bi služilo odvojiti se od svijeta i zatvoriti se u samostan ili živjeti u nekoj špilji; “Ja” unutar nas bi nastavila postojati.

Neki pećinski pustinjaci su na temelju rigoroznih disciplina stigli do ekstaze svetaca i bili odvedeni na nebesa, gdje su vidjeli i čuli stvari koje ljudskim bićima nije dano razumjeti; međutim “Ja” su nastavila postojati u njihovom interijeru.

Nesumnjivo se Esencija može osloboditi od “Ja” na temelju rigoroznih disciplina i uživati u ekstazi, ali, nakon sreće, vraća se u unutrašnjost “Samog Sebe”.

Oni koji su se navikli na ekstazu, bez da su rastvorili “Ego”, vjeruju da su već postigli oslobođenje, samo-obmanjuju se vjerujući da su Učitelji i čak Ulaze u uronjenu Involuciju.

Nikada se ne bismo izjasnili protiv mističnog zanošenja, protiv ekstaze i sreće Duše u odsustvu Ega.

Samo želimo staviti naglasak na potrebu rastvaranja “Ja” kako bi se postiglo konačno oslobođenje.

Esencija bilo kojeg discipliniranog pustinjaka, naviknutog da pobjegne od “Ja”, ponavlja taj pothvat nakon smrti fizičkog tijela, uživa neko vrijeme u ekstazi i zatim se vraća kao Duh iz Aladinove svjetiljke u unutrašnjost boce, u Ego, u Samog Sebe.

Tada mu ne preostaje ništa drugo nego da se vrati u novo fizičko tijelo, s ciljem ponavljanja svog života na tepihu postojanja.

Mnogi mistici koji su se utjelovili u špiljama Himalaja, u Centralnoj Aziji, sada su vulgarne, obične i redovne osobe u ovom svijetu, unatoč tome što ih njihovi sljedbenici još uvijek obožavaju i poštuju.

Bilo koji pokušaj oslobođenja koliko god bio grandiozan, ako ne uzima u obzir potrebu rastvaranja Ega, osuđen je na neuspjeh.