Volja

“Veliko djelo” je prije svega stvaranje čovjeka samog od sebe, na temelju pouzdanih poslova i dobrovoljnih patnji.

“Veliko djelo” je unutarnje osvajanje samih sebe, naše istinske slobode u Bogu.

Hitno, maksimalno i neodgodivo moramo dezintegrirati sve te “Ja” koji žive u nama ako uistinu želimo savršenu emancipaciju Volje.

Nicolas Flamel i Raimundo Lulio, obojica siromašni, oslobodili su svoju volju i ostvarili nebrojena psihološka čuda koja zadivljuju.

Agripa nikada nije stigao dalje od prvog dijela “Velikog djela” i umro je bolno, boreći se u dezintegraciji svojih “Ja” s ciljem da posjeduje sebe i uspostavi svoju neovisnost.

Savršena emancipacija volje osigurava mudracu apsolutnu vlast nad Vatrom, Zrakom, Vodom i Zemljom.

Mnogim studentima suvremene psihologije činit će se pretjeranim ono što smo u gornjim redovima tvrdili u vezi s suverenom moći emancipirane volje; međutim, Biblija nam govori čuda o Mojsiju.

Prema Filonu, Mojsije je bio Iniciran u zemlji faraona na obalama Nila, svećenik Ozirisa, rođak faraona, odgajan među stupovima Izide, Božanske Majke, i Ozirisa, našeg Oca koji je u tajnosti.

Mojsije je bio potomak patrijarha Abrahama, velikog kaldejskog maga, i vrlo uglednog Izaka.

Mojsije, čovjek koji je oslobodio električnu moć volje, posjeduje dar čuda; to znaju Božanski i ljudi. Tako je zapisano.

Sve što Sveta pisma govore o tom hebrejskom vođi, uistinu je izvanredno, čudesno.

Mojsije pretvara svoj štap u zmiju, pretvara jednu od svojih ruku u ruku gubavca, a zatim joj vraća život.

Ono iskušenje s gorućim grmom jasno je pokazalo njegovu moć, ljudi shvaćaju, kleče i prostiru se.

Mojsije koristi Čarobni Štap, simbol kraljevske moći, svećeničke moći Iniciranog u Velike Misterije Života i Smrti.

Pred faraonom, Mojsije pretvara vodu Nila u krv, ribe umiru, sveta rijeka je zaražena, Egipćani ne mogu piti iz nje, a navodnjavanje Nila prolijeva krv po poljima.

Mojsije čini više; postiže da se pojave milijarde nesrazmjernih, divovskih, monstruoznih žaba koje izlaze iz rijeke i napadaju kuće. Zatim, pod njegovom gestom, pokazateljem slobodne i suverene volje, te užasne žabe nestaju.

Budući da faraon ne oslobađa Izraelce, Mojsije čini nova čuda: prekriva zemlju prljavštinom, izaziva oblake odvratnih i nečistih muha, koje zatim ima luksuz ukloniti.

Oslobađa strašnu kugu i sva stada osim židovskih umiru.

Uzimajući pepeo iz peći — kažu Sveta pisma — baca ga u zrak i, padajući na Egipćane, uzrokuje im pustule i čireve.

Ispruživši svoj poznati Čarobni štap, Mojsije izaziva tuču s neba koja nemilosrdno uništava i ubija. Zatim izaziva vatrenu munju, grmi zastrašujuća grmljavina i strašno pada kiša, a zatim gestom vraća mir.

Međutim, faraon ostaje nepopustljiv. Mojsije, strašnim udarcem svog čarobnog štapa, stvara kao čarolijom oblake skakavaca, a zatim dolazi tama. Još jedan udarac štapom i sve se vraća u prvobitno stanje.

Vrlo je poznat kraj cijele one Biblijske Drame Starog zavjeta: intervenirao je Jehova, usmrtio sve prvorođence Egipćana i faraonu nije preostalo ništa drugo nego pustiti Hebreje da odu.

Kasnije Mojsije koristi svoj čarobni štap da razdvoji vode Crvenog mora i prijeđe ih suhim nogama.

Kada se egipatski ratnici tamo strmoglavljuju progoneći Izraelce, Mojsije gestom uzrokuje da se vode ponovno zatvore, progutavši progonitelje.

Nesumnjivo, mnogi Pseudo-Okultisti čitajući sve ovo, željeli bi učiniti isto, imati iste moći kao Mojsije, međutim, to je nešto više nego nemoguće sve dok je Volja i dalje zatočena između svih i svakog od onih “Ja” koje nosimo u različitim pozadinama naše psihe.

Esencija, zatvorena u “Meni Samom”, je Duh iz Aladinove svjetiljke, koji čezne za slobodom… Slobodan takav Duh, može činiti čuda.

Esencija je “Volja-Svijest” nažalost obrađujući se u skladu s našim vlastitim uvjetovanjem.

Kada se Volja oslobodi, tada se miješa ili stapa, integrirajući se tako s Univerzalnom Voljom, čime postaje suverena.

Individualna Volja stopljena s Univerzalnom Voljom, može ostvariti sva Mojsijeva čuda.

Postoje tri vrste djela: A) Ona koja odgovaraju Zakonu nesreća. B) Ona koja pripadaju Zakonu ponavljanja, uvijek ponavljana djela u svakom postojanju. C) Radnje koje je namjerno odredila Volja-Svijest.

Nesumnjivo, samo ljudi koji su oslobodili svoju Volju smrću “Mene Samog”, moći će ostvariti nova djela rođena iz svoje slobodne volje.

Uobičajena i standardna djela čovječanstva, uvijek su rezultat Zakona ponavljanja ili samo proizvod mehaničkih nesreća.

Tko posjeduje slobodnu Volju istinski, može stvoriti nove okolnosti; tko ima svoju Volju zatočenu između “Pluraliziranog Ja”, žrtva je okolnosti.

Na svim biblijskim stranicama postoji prekrasan prikaz Visoke Magije, Vidovitosti, Proročanstva, Čuda, Preobraženja, Uskrsnuća mrtvih, bilo upuhivanjem ili polaganjem ruku ili fiksnim pogledom na korijen nosa, itd., itd., itd.

U Bibliji obiluju masaža, sveto ulje, magnetski prolazi, primjena malo sline na bolesni dio, čitanje tuđih misli, transporti, ukazanja, riječi koje dolaze s neba, itd., itd., itd., istinska čuda slobodne, emancipirane, suverene Svjesne Volje.

Čarobnjaci? Vračevi? Crni magovi? Obiluju kao korov; međutim, oni nisu Sveci, ni Proroci, ni Adepti Bijelog Bratstva.

Nitko ne bi mogao doći do “Stvarnog Prosvjetljenja”, niti vršiti Apsolutno Svećeništvo Volje-Svijesti, ako prethodno nije radikalno umro u sebi, ovdje i sada.

Mnogi nam ljudi često pišu žaleći se da nemaju Prosvjetljenje, tražeći moći, zahtijevajući od nas ključeve koji će ih pretvoriti u Magove, itd., itd., itd., međutim, nikada se ne zanimaju za samo-promatranje, za samo-spoznaju, za dezintegriranje tih psihičkih agregata, tih “Ja” unutar kojih je zatočena Volja, Esencija.

Osobe poput tih, očito su osuđene na neuspjeh. To su ljudi koji žude za sposobnostima Svetaca, ali ni na koji način nisu spremni umrijeti u sebi.

Eliminirati pogreške je nešto magično, čudesno samo po sebi, što podrazumijeva rigorozno psihološko samo-promatranje.

Vršiti moći je moguće kada se radikalno oslobodi čudesna moć Volje.

Nažalost, budući da ljudi imaju volju zatočenu između svakog “Ja”, očito je da je ona podijeljena na višestruke volje koje se svaka obrađuje u skladu sa svojim vlastitim uvjetovanjem.

Jasno je shvatiti da svako “Ja” posjeduje zbog toga svoju nesvjesnu, posebnu volju.

Nebrojene volje zatočene između “Ja”, često se sukobljavaju jedna s drugom, čineći nas iz tog razloga nemoćnima, slabima, jadnima, žrtvama okolnosti, nesposobnima.