Negativne Misli

Duboko i pažljivo razmišljanje je strano ovom involutivnom i dekadentnom vremenu. Iz Intelektualnog Centra izviru različite misli, koje ne potiču od trajnog Ja, kao što naivno pretpostavljaju prosvijetljeni neznalice, već od različitih “Ja” u svakom od nas.

Kada čovjek razmišlja, čvrsto vjeruje da on, sam po sebi i svojom vlastitom voljom, razmišlja. Jadni intelektualni sisar ne želi shvatiti da mnogobrojne misli koje mu prolaze kroz um imaju svoje porijeklo u različitim “Ja” koje nosimo u sebi.

To znači da nismo pravi misleći pojedinci; mi zapravo još nemamo individualni um. Međutim, svako od različitih “Ja” koje nosimo u sebi koristi naš Intelektualni Centar, koristi ga kad god može da misli. Bilo bi apsurdno identificirati se s takvom ili onakvom negativnom i štetnom mišlju, vjerujući da je to naše osobno vlasništvo.

Očito, ova ili ona negativna misao dolazi od bilo kojeg “Ja” koje je u danom trenutku zloupotrijebilo naš Intelektualni Centar. Postoje različite vrste negativnih misli: sumnja, nepovjerenje, loša volja prema drugoj osobi, strastvena ljubomora, religijska ljubomora, politička ljubomora, ljubomora zbog prijateljstava ili obiteljskog tipa, pohlepa, požuda, osveta, bijes, ponos, zavist, mržnja, ogorčenost, krađa, preljub, lijenost, proždrljivost, itd., itd., itd.

Stvarno imamo toliko psiholoških nedostataka da, čak i da imamo čeličnu palaču i tisuću jezika za govor, ne bismo ih uspjeli sve nabrojati. Kao posljedica ili zaključak rečenog, besmisleno je identificirati se s negativnim mislima.

Kako god da nije moguće da postoji učinak bez uzroka, svečano tvrdimo da nikada ne bi mogla postojati misao sama po sebi, spontanom generacijom… Odnos između mislioca i misli je očigledan; svaka negativna misao ima svoje porijeklo u različitom misliocu.

U svakom od nas postoji toliko negativnih mislilaca koliko i misli iste vrste. Gledajući ovo pitanje iz pluraliziranog ugla “Mislilaca i Misli”, događa se da je svako od “Ja” koje nosimo u svojoj psihi zaista različit mislilac.

Nesumnjivo, unutar svakog od nas postoji previše mislilaca; međutim, svaki od njih, iako je samo dio, vjeruje da je sve u datom trenutku… Mitomani, egolatri, narcisi, paranoici, nikada ne bi prihvatili tezu o “Pluralnosti Mislilaca” jer previše vole sebe, osjećaju se kao “Tarzanov tata” ili “mama pilića”…

Kako bi takvi nenormalni ljudi mogli prihvatiti ideju da nemaju individualni, genijalni, divan um?… Međutim, takvi “Sveznalice” misle najbolje o sebi i čak se oblače u Aristipovu tuniku kako bi pokazali mudrost i poniznost…

Priča se legenda stoljećima da je Aristip, želeći pokazati mudrost i poniznost, obukao staru tuniku punu zakrpa i rupa; u desnoj ruci je držao štap filozofije i otišao ulicama Atene i otišao ulicama Atene… Kažu da ga je Sokrat, kad ga je vidio kako dolazi, povikao iz sveg glasa: “O, Aristipe, tvoja se taština vidi kroz rupe na tvojoj odjeći!”.

Tko ne živi uvijek u stanju budnosti, budne percepcije, misleći da razmišlja, lako se identificira s bilo kojom negativnom mišlju. Kao rezultat toga, žalosno jača zlokobnu moć “Negativnog Ja”, autora dotične misli.

Što se više identificiramo s negativnom mišlju, to ćemo više biti robovi odgovarajućeg “Ja” koje je karakterizira. Što se tiče Gnoze, Tajnog Puta, rada na sebi, naše se posebne kušnje nalaze upravo u “Ja” koje mrze Gnozu, ezoterični rad, jer ne ignoriraju da je njihovo postojanje unutar naše psihe smrtno ugroženo Gnozom i radom.

Ta “Negativna Ja” i svađalice lako se dočepaju određenih mentalnih kutaka pohranjenih u našem Intelektualnom Centru i sekvencijalno uzrokuju štetne i pogubne mentalne struje. Ako prihvatimo te misli, ta “Negativna Ja” koja u danom trenutku kontroliraju naš Intelektualni Centar, tada nećemo biti u stanju osloboditi se njihovih rezultata.

Nikada ne smijemo zaboraviti da se svako “Negativno Ja” “Samo-Obmanjuje” i “Obmanjuje”, zaključak: Laže. Svaki put kad osjetimo iznenadni gubitak snage, kad se aspirant razočara, u Gnozi, u ezoteričnom radu, kad izgubi entuzijazam i napusti najbolje, očito je da ga je prevarilo neko Negativno Ja.

“Negativno Ja Prevare” uništava plemenite domove i čini djecu nesretnima. “Negativno Ja Ljubomore” vara bića koja se obožavaju i uništava njihovu sreću. “Negativno Ja Mističkog Ponosa” vara pobožne sljedbenike Puta i oni, osjećajući se mudrima, mrze svog Učitelja ili ga izdaju…

Negativno Ja se poziva na naša osobna iskustva, na naša sjećanja, na naše najbolje težnje, na našu iskrenost, i, strogim odabirom svega toga, predstavlja nešto u lažnom svjetlu, nešto što fascinira i dolazi neuspjeh… Međutim, kad čovjek otkrije “Ja” u akciji, kad je naučio živjeti u stanju budnosti, takva prijevara postaje nemoguća…