Predgovor

Ovaj Traktat o Revolucionarnoj Psihologiji je nova Poruka koju Učitelj daje braći povodom Božića 1975. To je kompletan Kod koji nas uči kako da ubijemo mane. Do sada se studentstvo zadovoljava potiskivanjem mana, nešto poput vojnog šefa koji se nameće svojim podređenima, mi smo lično bili tehničari za potiskivanje mana, ali je došlo vrijeme kada smo obavezni da ih ubijemo, da ih eliminišemo, koristeći tehniku Učitelja Samaela koji nam na jasan, precizan i tačan način daje ključeve.

Kada mane umru, pored toga što se Duša izražava svojom neokaljanom ljepotom, sve se mijenja za nas, mnogi pitaju kako da rade kada se nekoliko mana pojavi istovremeno, a mi im odgovaramo da eliminišu neke, a da drugi čekaju, te druge mogu potisnuti da bi ih kasnije eliminisali.

U PRVOM POGLAVLJU; uči nas kako da promijenimo stranicu našeg života, da slomimo: bijes, pohlepu, zavist, požudu, ponos, lijenost, proždrljivost, želju, itd. Neophodno je ovladati zemaljskim umom i okrenuti frontalni vrtlog kako bi on upio vječno znanje Univerzalnog uma, u ovom istom poglavlju nas uči da ispitamo moralni nivo Bića i promijenimo taj nivo. Ovo je moguće kada uništimo naše mane.

Svaka unutrašnja promjena donosi kao posljedicu spoljašnju promjenu. Nivo Bića o kojem Učitelj govori u ovom djelu odnosi se na stanje u kojem se nalazimo.

U DRUGOM POGLAVLJU; objašnjava da je nivo Bića stepenica na kojoj se nalazimo na ljestvici Života, kada se penjemo ovom ljestvicom onda napredujemo, ali kada ostanemo stacionarni to nam izaziva dosadu, bezvoljnost, tugu, potištenost.

U TREĆEM POGLAVLJU; govori nam o Psihološkoj pobuni i uči nas da je Psihološka polazna tačka unutar nas i kaže nam da je vertikalni ili okomiti put polje Pobunjenika, onih koji traže trenutne promjene, tako da je rad na sebi glavna karakteristika vertikalnog puta; humanoidi hodaju horizontalnim putem na ljestvici života.

U ČETVRTOM POGLAVLJU; određuje kako se proizvode promjene, ljepota djeteta je posljedica činjenice da nije razvilo svoje mane i vidimo da kako se one razvijaju kod djeteta ono gubi svoju urođenu ljepotu. Kada dezintegrišemo mane Duša se manifestuje u svom sjaju i to ljudi primjećuju golim okom, osim toga ljepota Duše je ono što uljepšava fizičko tijelo.

U PETOM POGLAVLJU; uči nas upravljanju ovom Psihološkom gimnazijom, i uči nas metodi za uništenje tajne ružnoće koju nosimo u sebi (mane); uči nas da radimo na sebi, kako bismo postigli radikalnu transformaciju.

Promjena je neophodna, ali ljudi ne znaju kako da se promijene, mnogo pate i zadovoljavaju se time da okrive druge, ne znaju da su jedino oni odgovorni za upravljanje svojim životom.

U ŠESTOM POGLAVLJU; govori nam o životu, kaže nam da je život problem koji niko ne razumije: stanja su Unutrašnja, a događaji su Spoljašnji.

U SEDMOM POGLAVLJU; govori nam o Unutrašnjim stanjima, i uči nas razlici koja postoji između stanja svijesti i spoljašnjih događaja praktičnog života.

Kada modifikujemo pogrešna stanja svijesti, to uzrokuje fundamentalne promjene u nama.

Govori nam u DEVETOM POGLAVLJU O LIČNIM DOGAĐAJIMA; i uči nas da ispravimo pogrešna Psihološka stanja i pogrešna unutrašnja stanja, uči nas da uvedemo red u našu neurednu unutrašnju kuću, unutrašnji život donosi spoljašnje okolnosti i ako su one bolne to je zbog apsurdnih unutrašnjih stanja. Spoljašnje je odraz unutrašnjeg, unutrašnja promjena odmah uzrokuje novi red stvari.

Pogrešna unutrašnja stanja nas pretvaraju u bespomoćne žrtve ljudske perverznosti, uči nas da se ne identifikujemo ni sa jednim događajem podsjećajući nas da sve prolazi, moramo naučiti da vidimo život kao film i u drami moramo biti posmatrači, a ne da se pomiješamo sa dramom.

Jedan od mojih sinova ima Pozorište gdje se prikazuju moderni filmovi i ono se puni kada rade umjetnici koji su se istakli Oscarima; jednog dana me moj sin Alvaro pozvao na film gdje rade umjetnici sa Oscarima, na poziv sam odgovorio da ne mogu prisustvovati jer sam zainteresovan za ljudsku dramu bolju od one u njegovom filmu, gdje su svi umjetnici bili Oscari; on me je pitao: Koja je to drama?, a ja sam mu odgovorio, drama Života; On je nastavio, ali u toj drami svi radimo, a ja sam izjavio: Ja radim kao posmatrač te Drame. Zašto? Odgovorio sam: zato što se ne miješam sa dramom, radim ono što moram, ne uzbuđujem se niti se rastužujem događajima drame.

U DESETOM POGLAVLJU; govori nam o različitim ja i objašnjava nam da u unutrašnjem životu ljudi ne postoji harmoničan rad jer je to zbir ja, zato toliko promjena u svakodnevnom životu svakog od aktera drame: ljubomore, smijeh, plač, bijes, strah, te karakteristike nam pokazuju promjene i varijacije kojima nas izlažu ja našeg karaktera.

U JEDANAESTOM POGLAVLJU; govori nam o našem voljenom Egu i kaže nam da su ja psihičke vrijednosti, bilo pozitivne ili negativne i uči nas praksi unutrašnjeg samo-posmatranja i tako otkrivamo mnoga ja koja žive unutar našeg karaktera.

U DVANAESTOM POGLAVLJU; govori nam o Radikalnoj promjeni, tamo nas uči da nije moguća nikakva promjena u našoj psihi bez direktnog posmatranja cijelog tog skupa subjektivnih faktora koje nosimo unutra.

Kada naučimo da nismo jedno nego mnogo unutar nas, idemo putem samo-spoznaje. Znanje i Razumijevanje su različiti, prvo je od uma, a drugo je od srca.

TRINAESTO POGLAVLJE; Posmatrač i posmatrano, tamo govori o atletičaru unutrašnjeg samo-posmatranja koji je onaj koji ozbiljno radi na sebi i trudi se da ukloni neželjene elemente koje nosimo unutra.

Za samo-spoznaju moramo se podijeliti na posmatrača i posmatrano, bez ove podjele nikada ne bismo mogli doći do samo-spoznaje.

U ČETRNAESTOM POGLAVLJU; Govori nam o Negativnim mislima; i vidimo da sva ja posjeduju inteligenciju i koriste naš Intelektualni centar za lansiranje koncepata, ideja, analiza, itd., što ukazuje da ne posjedujemo individualni um, vidimo u ovom poglavlju da ja zloupotrebljavaju naš misaoni centar.

U PETNAESTOM POGLAVLJU; Govori nam o Individualnosti, tamo čovjek shvati da nemamo svijest ni vlastitu volju, ni individualnost, putem intimnog samo-posmatranja možemo vidjeti ljude koji žive u našoj psihi (ja) i koje moramo eliminisati da bismo postigli Radikalnu Transformaciju, budući da je individualnost sveta, vidimo slučaj učiteljica koje cijeli život ispravljaju djecu i tako dođu do oronulosti jer su se i one pomiješale sa dramom života.

Preostala poglavlja od 16 do 32 su vrlo zanimljiva za sve one ljude koji žele izaći iz gomile, za one koji teže da budu nešto u životu, za ohole orlove, za revolucionare svijesti i neukrotivog duha, za one koji se odriču gumene kičme, koji savijaju vrat pred bičem bilo kojeg tiranina.

ŠESNAESTO POGLAVLJE; Učitelj nam govori o knjizi života, preporučljivo je posmatrati ponavljanje dnevnih riječi, ponavljanje stvari istog dana, sve to nas vodi do visokog znanja.

U SEDAMNAESTOM POGLAVLJU; Govori nam o mehaničkim stvorenjima i kaže nam da kada se čovjek ne samo-posmatra ne može shvatiti neprestano dnevno ponavljanje, ko ne želi da se posmatra ni sam ne želi da radi kako bi postigao istinsku radikalnu transformaciju, naš karakter je samo marioneta, lutka koja govori, nešto mehaničko, mi smo ponavljači događaja, naše navike su iste, nikada ih nismo htjeli mijenjati.

OSAMNAESTO POGLAVLJE; govori se o Super-Substancijalnom kruhu, navike nas drže okamenjenim, mi smo mehanički ljudi opterećeni starim navikama, moramo izazvati unutrašnje promjene. Samo-posmatranje je neophodno.

DEVETNAESTO POGLAVLJE; govori nam o dobrom domaćinu, moramo se izolovati od drame života, moramo braniti bijeg psihe, ovaj rad je protiv života, radi se o nečemu vrlo različitom od onoga iz svakodnevnog života.

Dok se čovjek ne promijeni iznutra, uvijek će biti žrtva okolnosti. Dobar domaćin je onaj koji pliva protiv struje, oni koji ne žele da ih život proždere su vrlo rijetki.

U DVADESETOM POGLAVLJU; Govori nam o dva svijeta, i kaže nam da se istinsko znanje koje zaista može uzrokovati fundamentalnu unutrašnju promjenu u nama, temelji na direktnom samo-posmatranju samog sebe. Unutrašnje samo-posmatranje je sredstvo za intimnu promjenu, putem samo-posmatranja sebe, učimo da hodamo unutrašnjim putem, Osjećaj samo-posmatranja sebe je atrofiran u ljudskoj rasi, ali se taj osjećaj razvija kada ustrajemo u samo-posmatranju sebe, kao što učimo da hodamo u spoljašnjem svijetu, tako i putem psihološkog rada na sebi učimo da hodamo u unutrašnjem svijetu.

U DVADESET PRVOM POGLAVLJU; govori nam o posmatranju samog sebe, kaže nam da je posmatranje samog sebe praktična metoda za postizanje radikalne transformacije, poznavati nikada nije posmatrati, ne treba miješati znati sa posmatrati.

Posmatranje sebe, je sto posto aktivno, to je sredstvo za promjenu sebe, dok poznavati koje je pasivno nije. Dinamična pažnja dolazi sa posmatračke strane, dok misli i emocije pripadaju posmatranoj strani. Poznavati je nešto potpuno mehaničko, pasivno; umjesto toga posmatranje sebe je svjesni čin.

U DVADESET DRUGOM POGLAVLJU; govori nam o Razgovoru, i kaže nam da provjerimo, odnosno to “pričanje sam sa sobom” je štetno, jer su to naša ja suočena jedna s drugima, kada se otkrijete da pričate sami sa sobom, posmatrajte se i otkrićete glupost koju činite.

U DVADESET TREĆEM POGLAVLJU; govori nam o svijetu odnosa, i kaže nam da postoje tri stanja odnosa, obavezujuća sa vlastitim tijelom, sa spoljašnjim svijetom i odnos čovjeka sa samim sobom, što nije važno za većinu ljudi, ljude zanimaju samo prva dva tipa odnosa. Moramo proučiti da bismo znali u kojim od ova tri tipa griješimo.

Nedostatak unutrašnje eliminacije uzrokuje da nismo povezani sa samim sobom i to uzrokuje da ostanemo u tami, kada se osjećate potišteno, dezorijentisano, zbunjeno, sjetite se “sebe samog” i to će uzrokovati da ćelije vašeg tijela prime drugačiji dah.

U DVADESET ČETVRTOM POGLAVLJU; Govori nam o psihološkoj pjesmi, govori nam o jadikovkama, samoobrani, osjećaju progonjenosti, itd., vjerovanju da su drugi krivi za sve što nam se događa, umjesto toga pobjede uzimamo kao svoje djelo, tako se nikada nećemo moći poboljšati. Čovjek zatvoren u konceptima koje generiše može postati koristan ili beskoristan, ovo nije tonik za posmatranje i poboljšanje sebe, naučiti opraštati je neophodno za naše unutrašnje poboljšanje. Zakon Milosrđa je viši od zakona nasilnog čovjeka. “Oko za oko, zub za zub”. Gnoza je namijenjena onim iskrenim aspirantima koji zaista žele raditi i mijenjati se, svako pjeva svoju psihološku pjesmu.

Tužno sjećanje na proživljene stvari nas veže za prošlost i ne dopušta nam da živimo sadašnjost koja nas unakazuje. Za prelazak na viši nivo neophodno je prestati biti ono što se jeste, iznad svakog od nas postoje viši nivoi na koje se moramo popeti.

U DVADESET PETOM POGLAVLJU; Govori nam o Povratku i Ponavljanju i kaže nam da je Gnoza transformacija, obnova, neprestano poboljšanje; onaj ko se ne želi poboljšati, transformisati, gubi vrijeme jer osim što ne napreduje ostaje na putu nazadovanja i stoga se onesposobljava da se upozna; s pravom tvrdi V.M. da smo marionete koje ponavljaju scene života. Kada razmišljamo o ovim činjenicama shvatamo da smo umjetnici koji rade uzalud u drami svakodnevnog života.

Kada imamo moć da se nadgledamo kako bismo posmatrali šta radi i izvršava naše fizičko tijelo, stavljamo se na put svjesnog samo-posmatranja i posmatramo da je jedno stvar svijest, ona koja zna, a drugo stvar ona koja izvršava i sluša, odnosno naše vlastito tijelo. Komedija života je teška i okrutna prema onome ko ne zna da upali unutrašnje vatre, sagorijeva u vlastitom lavirintu usred najdublje tame, naša ja žive ugodno u tami.

U DVADESET ŠESTOM POGLAVLJU; Govori nam o Dječijoj Samo-Svijesti, kaže da se kada se dijete rodi ponovo ugrađuje Esencija, to djetetu daje ljepotu, zatim kako razvija karakter ponovo se ugrađuju ja koja dolaze iz prošlih života i ono gubi prirodnu ljepotu.

U DVADESET SEDMOM POGLAVLJU; Govori o Publicaninu i Fariseju, kaže da se svako oslanja na nešto od onoga što ima, otuda želja svih da imaju nešto: titule, dobra, novac, slavu, društveni položaj, itd. Muškarac i žena naduvani od ponosa su oni kojima je najviše potreban siromašan da bi živjeli, čovjek se oslanja samo na spoljašnje osnove, on je također invalid jer će onog dana kada izgubi te osnove postati najnesrećniji čovjek na svijetu.

Kada se osjećamo većim od drugih, debljamo naša ja i odbijamo da postignemo blaženstvo. Za ezoterični rad naše vlastite pohvale su prepreke koje se suprotstavljaju svakom duhovnom napretku, kada se samo-posmatramo možemo pokriti osnove na kojima počivamo, moramo obratiti veliku pažnju na stvari koje nas vrijeđaju ili povređuju kako bismo otkrili psihološke osnove na kojima se nalazimo.

Na ovom putu poboljšanja onaj ko se smatra superiornijim od drugog stagnira ili nazaduje. U inicijatskom procesu mog života dogodila se velika promjena kada sam, pogođen hiljadama poteškoća, razočarenja i nesreća, u svom domu pohađao kurs “parija” napustio pozu “ja sam taj koji daje sve za ovaj dom”, da bih se osjećao kao tužni prosjak, bolestan i bez ičega u životu, sve se promijenilo u mom životu jer mi je bilo pruženo: doručak, ručak i večera, čista odjeća i pravo da spavam u istom krevetu kao moja gazdarica (supruga Sveštenica) ali to je trajalo samo dane jer taj dom nije podnio taj stav ili ratnu taktiku. Moramo naučiti da transformišemo, zlo u dobro, tamu u svjetlost, mržnju u ljubav, itd.

Stvarno Biće ne raspravlja niti razumije uvrede ja koje nam upućuju protivnici ili prijatelji. Oni koji osjećaju te udarce su ja koja vezuju našu dušu, oni se zapetljaju i reaguju kolerično i bijesno, oni su zainteresovani da idu protiv Unutrašnjeg Krista, protiv našeg vlastitog sjemena.

Kada studenti traže lijek za liječenje polucija, savjetujemo im da napuste bijes, oni koji su to učinili imaju koristi.

U DVADESET OSMOM POGLAVLJU; Učitelj nam govori o Volji, kaže nam da moramo raditi u ovom djelu Oca, ali studenti vjeruju da je to rad sa arkanom A.Z.F., rad na sebi, rad sa tri faktora koji oslobađaju našu svijest, moramo se osvojiti Unutrašnje, osloboditi Prometeja kojeg imamo okovanog unutar nas. Kreativna volja je naše djelo, bez obzira na okolnosti u kojima se nalazimo.

Emancipacija Volje nastupa sa eliminacijom naših mana i priroda nas sluša.

U DVADESET DEVETOM POGLAVLJU; Govori nam o Odsijecanju glave, kaže nam da su najmirniji trenuci našeg života najmanje povoljni za samo-spoznaju, to se postiže samo u radu života, u društvenim odnosima, poslovima, igrama, ukratko u svakodnevnom životu je kada naša ja najviše čeznu. Osjećaj unutrašnjeg samo-posmatranja, je atrofiran kod svakog ljudskog bića, taj se osjećaj razvija progresivno sa samo-posmatranjem koje izvršavamo, iz trenutka u trenutak i uz stalnu upotrebu.

Sve što je van mjesta je loše i loše prestaje biti kada je na svom mjestu, kada treba biti.

Sa moći Boginje Majke u nama, Majke RAM-IO možemo uništiti samo ja različitih nivoa uma, formulu će čitaoci pronaći u nekoliko djela V.M. Samaela.

Stella Maris je astralni predmet, seksualna moć, ona ima moć da dezintegriše aberacije koje nosimo u našoj unutrašnjoj psihologiji.

“Tonazin” odsijeca glavu svakom psihološkom ja.

U TRIDESETOM POGLAVLJU; Govori nam o Stalnom Centru Gravitacije, i kaže nam da je svaka osoba mašina za služenje bezbrojnim ja koja je posjeduju i stoga ljudska osoba ne posjeduje stalni centar gravitacije, stoga postoji samo nestabilnost za postizanje intimne samo-realizacije Bića; potrebna je kontinuitet svrhe i to se postiže iščupanjem ega ili ja koje nosimo unutra.

Ako ne radimo na sebi involuiramo i degenerišemo. Proces Inicijacije nas stavlja na put prevazilaženja, vodi nas u anđeosko-devsko stanje.

U TRIDESET PRVOM POGLAVLJU; Govori nam o niskom Gnostičkom ezoterizmu, i kaže nam da je potrebno ispitati zarobljeno ja ili ono koje prepoznajemo, neophodan uslov za njegovo uništenje je posmatranje, to omogućava da uđe zrak svjetlosti u našu unutrašnjost.

Uništenje ja koje smo analizirali mora biti popraćeno uslugama drugima dajući im uputstva kako bi se oslobodili satana ili ja koje ometaju njihovo vlastito iskupljenje.

U TRIDESET DRUGOM POGLAVLJU; Govori nam o Molitvi u Radu, kaže nam da su Posmatranje, Presuda i Izvršenje tri osnovna faktora raspuštanja Ja. 1°—se posmatra, 2°—se sudi, 3°—se izvršava; tako se radi sa špijunima u ratu. Osjećaj unutrašnjeg samo-posmatranja kako se bude razvijao omogućiće nam da vidimo progresivni napredak našeg rada.

Prije 25 godina na Božić 1951. godine Učitelj nam je rekao ovdje u gradu Ciénaga i kasnije to objašnjava u Božićnoj Poruci iz 1962. godine, sljedeće: “Na vašoj sam strani dok ne formirate Krista u svom Srcu”.

Na njegovim plećima leži odgovornost naroda Vodolije i doktrina Ljubavi se širi kroz Gnostičko znanje, ako želiš slijediti doktrinu Ljubavi, moraš prestati mrziti, čak i u svojoj najnižoj manifestaciji, to nas priprema da se pojavi zlatno dijete, dijete alhemije, sin čednosti, Unutrašnji Krist koji živi i pulsira u samom dnu naše Kreativne Energije. Tako postižemo smrt legija Satanskih ja koje držimo unutra i pripremamo se za uskrsnuće, za potpunu promjenu.

Ovu Svetu Doktrinu ne razumiju ljudi ove Ere, ali se moramo boriti za njih u kultu svih religija, kako bi željeli viši život, vođen višim bićima, ovo tijelo doktrine nas vraća doktrini Unutrašnjeg Krista, kada je sprovedemo u djelo promijenićemo budućnost čovječanstva.

INVERENCIJALNI MIR,

GARGHA KUICHINES