Пређи на садржај

Ljudska Ličnost

Čovek se rodio, živeo šezdeset pet godina i umro. Ali gde se nalazio pre 1900. godine i gde bi mogao biti posle 1965. godine? Zvanična nauka ne zna ništa o svemu tome. Ovo je opšta formulacija svih pitanja o životu i smrti.

Aksiomatski možemo tvrditi: “ČOVEK UMIRE ZATO ŠTO NJEGOVO VREME ISTEKNE, NE POSTOJI NIKAKVO SUTRA ZA LIČNOST MRTACA”.

Svaki dan je talas vremena, svaki mesec je drugi talas vremena, svaka godina je takođe drugi talas vremena i svi ovi talasi povezani u celini čine VELIKI TALAS ŽIVOTA.

Vreme je okruglo i život LJUDSKE LIČNOSTI je zatvorena kriva.

Život LJUDSKE LIČNOSTI se razvija u svom vremenu, rađa se u svom vremenu i umire u svom vremenu, nikada ne može postojati izvan svog vremena.

Ovo sa vremenom je problem koji su proučavali mnogi mudraci. Izvan svake sumnje, vreme je ČETVRTA DIMENZIJA.

Euklidova geometrija je primenjiva samo na TRODIMENZIONALNI svet, ali svet ima sedam dimenzija, a ČETVRTA je VREME.

Ljudski um zamišlja VEČNOST kao produžetak vremena u pravoj liniji, ništa ne može biti pogrešnije od ovog koncepta jer je VEČNOST PETA DIMENZIJA.

Svaki trenutak postojanja se dešava u vremenu i ponavlja se večno.

Smrt i ŽIVOT su dva ekstrema koja se dodiruju. Jedan život se završava za čoveka koji umire, ali počinje drugi. Jedno vreme se završava, a drugo počinje, smrt je intimno povezana sa VEČNIM POVRATKOM.

To znači da se moramo vratiti, vratiti se na ovaj svet posle smrti da bismo ponovili istu dramu postojanja, ali ako, LJUDSKA LIČNOST propada sa smrću, ko ili šta je to što se vraća?

Neophodno je razjasniti jednom za svagda da je JA taj koji nastavlja posle smrti, da je JA taj koji se vraća, da je JA taj koji se vraća u ovu dolinu suza.

Neophodno je da naši čitaoci ne pomešaju Zakon POVRATKA sa Teorijom REINKARNACIJE koju uči MODERNA TEOZOFIJA.

Pomenuta teorija REINKARNACIJE potiče iz kulta KRISHNE, koji je INDOSTANSKA RELIGIJA Vedskog tipa, nažalost doterana i izmenjena od strane reformatora.

U autentičnom, originalnom kultu Krišne, samo se Heroji, Vođe, oni koji već poseduju SVETU INDIVIDUALNOST, jedini reinkarniraju.

JA U MNOŽINI SE VRAĆA, vraća se, ali to nije REINKARNACIJA. Mase, mnoštva se VRAĆAJU, ali to nije REINKARNACIJA.

Ideja o POVRATKU stvari i fenomena, ideja o večnom ponavljanju nije veoma stara i možemo je pronaći u PITAGOREJSKOJ MUDROSTI i u drevnoj kosmogoniji INDOSTANA.

Večni povratak Dana i Noći BRAHME, neprestano ponavljanje KALPI, itd., nepromenljivo su povezani na veoma intiman način sa Pitagorejskom Mudrošću i sa Zakonom VEČNOG PONAVLJANJA ili večnog POVRATKA.

Gautama BUDA je veoma mudro učio DOKTRINU VEČNOG POVRATKA i točak uzastopnih života, ali su njegovu DOKTRINU veoma izmenili njegovi sledbenici.

Svaki POVRATAK podrazumeva, naravno, stvaranje nove LJUDSKE LIČNOSTI, ona se formira tokom prvih sedam godina detinjstva.

Porodično okruženje, život na ulici i Škola, daju LJUDSKOJ LIČNOSTI njen originalni karakteristični ton.

PRIMER starijih je presudan za dečju ličnost.

Dete uči više na primeru nego na propisu. Pogrešan način života, apsurdan primer, degenerisane navike starijih, daju ličnosti deteta onaj poseban skeptičan i perverzan ton epohe u kojoj živimo.

U ovim modernim vremenima preljuba je postala češća od krompira i luka i, kao što je logično, to izaziva danteovske scene u domovima.

Mnoga deca u ovo vreme moraju da podnose, puna bola i ogorčenja, bičeve i batine očuha ili maćehe. Jasno je da se na taj način LIČNOST deteta razvija u okviru bola, ogorčenja i mržnje.

Postoji vulgarna izreka koja kaže: “Tuđe dete svuda smrdi”. Naravno, i ovde postoje izuzeci, ali oni se mogu izbrojati na prste jedne ruke, a prsti preostaju.

Svađe između oca i majke zbog ljubomore, plač i jadikovke ožalošćene majke ili potlačenog muža, propalog i očajnog, ostavljaju na LIČNOSTI deteta neizbrisiv trag dubokog bola i melanholije koji se nikada ne zaboravlja tokom celog života.

U elegantnim kućama ponosne gospođe maltretiraju svoje sluškinje kada one odu u salon lepote ili se našminkaju. Ponos gospođa je smrtno povređen.

Dete koje vidi sve ove scene sramote oseća se povređeno u dubini duše, bilo da stane na stranu svoje ohole i ponosne majke, ili na stranu nesrećne uobražene i ponižene sluškinje, a rezultat je obično katastrofalan za DEČJU LIČNOST.

Otkako je izmišljena televizija, izgubljeno je jedinstvo porodice. U drugim vremenima, čovek je dolazio sa ulice i dočekivala ga je žena sa velikom radošću. Danas žena više ne izlazi da dočeka svog muža na vratima jer je zauzeta gledanjem televizije.

U modernim domovima otac, majka, sinovi, ćerke, izgledaju kao nesvesni automati ispred televizijskog ekrana.

Sada muž ne može da razgovara sa ženom ni o čemu, o problemima dana, poslu, itd., itd., jer ona izgleda kao mesečar koji gleda jučerašnji film, danteovske scene Al Kaponea, poslednji ples novog talasa, itd. itd. itd.

Deca odrasla u ovom novom tipu ultramodernog doma razmišljaju samo o topovima, pištoljima, mitraljezima igračkama da bi imitirala i živela na svoj način sve danteovske scene zločina kao što su ih videla na televizijskom ekranu.

Šteta što se ovaj divni izum televizije koristi u destruktivne svrhe. Ako bi čovečanstvo koristilo ovaj izum na dostojanstven način, bilo za proučavanje prirodnih nauka, bilo za podučavanje prave kraljevske veštine MAJKE PRIRODE, bilo za davanje uzvišenih učenja ljudima, onda bi ovaj izum bio blagoslov za čovečanstvo, mogao bi se inteligentno koristiti za negovanje ljudske ličnosti.

Potpuno je apsurdno hraniti DEČJU LIČNOST aritmičnom, neharmoničnom, vulgarnom muzikom. Glupo je hraniti LIČNOST dece pričama o lopovima i policajcima, scenama poroka i prostitucije, dramama preljube, pornografijom, itd.

Rezultat takvog postupanja možemo videti u Buntovnicima bez razloga, prevremenim ubicama, itd.

Žalosno je što majke tuku svoju decu, tuku ih štapovima, vređaju ih iskvarenim i okrutnim rečima. Rezultat takvog ponašanja je ogorčenje, mržnja, gubitak ljubavi, itd.

U praksi smo mogli da vidimo da deca odrasla između batina, bičeva i vike, postaju vulgarne osobe pune prostakluka i bez ikakvog smisla za poštovanje i obožavanje.

Hitno je shvatiti potrebu za uspostavljanjem istinskog balansa unutar domova.

Neophodno je znati da se slatkoća i strogost moraju međusobno uravnotežiti na dva tasa vage pravde.

OTAC predstavlja STROGOST, MAJKA predstavlja SLATKOĆU. Otac personifikuje MUDROST. MAJKA simbolizuje LJUBAV.

MUDROST i LJUBAV, STROGOST i SLATKOĆA se međusobno uravnotežuju na dva tasa kosmičke vage.

Očevi i majke se moraju međusobno uravnotežiti za dobro domova.

Hitno je, neophodno, da svi očevi i majke shvate potrebu za sejenjem VEČNIH VREDNOSTI DUHA u dečji um.

Žalosno je što moderna deca više nemaju osećaj OBOŽAVANJA, to je zbog priča o kaubojima lopovima i policajcima, televizije, filma, itd., koji su iskvarili um dece.

REVOLUCIONARNA PSIHOLOGIJA GNOSTIČKOG POKRETA, na jasan i precizan način pravi suštinsku razliku između EGA i ESENCIJE.

Tokom prve tri ili četiri godine života, u detetu se ispoljava samo lepota ESENCIJE, tada je dete nežno, slatko, lepo u svim svojim Psihološkim aspektima.

Kada EGO počne da kontroliše nežnu ličnost deteta, sva ta lepota ESENCIJE nestaje i umesto nje se pojavljuju Psihološke mane svojstvene svakom ljudskom biću.

Kao što moramo razlikovati EGO i ESENCIJU, takođe je neophodno razlikovati LIČNOST i ESENCIJU.

Ljudsko biće se rađa sa ESENCIJOM, ali se ne rađa sa LIČNOŠĆU, ovu poslednju je neophodno stvoriti.

LIČNOST i ESENCIJA se moraju razvijati na harmoničan i uravnotežen način.

U praksi smo mogli da proverimo da kada se LIČNOST preterano razvija na račun ESENCIJE, rezultat je LOPOV.

Posmatranje i iskustvo dugi niz godina su nam omogućili da shvatimo da kada se ESENCIJA u potpunosti razvija bez najmanje pažnje na harmonično negovanje LIČNOSTI, rezultat je mistik bez intelekta, bez ličnosti, plemenitog srca, ali neprilagođen, nesposoban.

HARMONIČAN razvoj LIČNOSTI i ESENCIJE daje kao rezultat genijalne muškarce i žene.

U ESENCIJI imamo sve što je naše, u LIČNOSTI sve što je pozajmljeno.

U ESENCIJI imamo naše urođene kvalitete, u LIČNOSTI imamo primer naših starijih, ono što smo naučili u Domu, u Školi, na Ulici.

Hitno je da deca primaju hranu za ESENCIJU i hranu za LIČNOST.

ESENCIJA se hrani nežnošću, bezgraničnom ljubavlju, muzikom, cvećem, lepotom, harmonijom, itd.

LIČNOST se mora hraniti dobrim primerom naših starijih, mudrim učenjem škole, itd.

Neophodno je da deca uđu u osnovne škole sa sedam godina nakon što prođu kroz vrtić.

Deca treba da nauče prva slova igrajući se, tako da učenje za njih postaje privlačno, divno, srećno.

OSNOVNO OBRAZOVANJE uči da se od samog VRTIĆA ili obdaništa, posebna pažnja mora posvetiti svakom od tri aspekta LJUDSKE LIČNOSTI, poznatih kao misao, pokret i akcija, tako da se ličnost deteta razvija na harmoničan i uravnotežen način.

Pitanje stvaranja LIČNOSTI deteta i njegovog razvoja, od velike je odgovornosti za RODITELJE i NASTAVNIKE ŠKOLE.

Kvalitet LJUDSKE LIČNOSTI zavisi isključivo od tipa Psihološkog materijala sa kojim je stvorena i hranjena.

Oko LIČNOSTI, ESENCIJE, EGA ili JA, postoji velika zabuna među studentima PSIHOLOGIJE.

Neki brkaju LIČNOST sa ESENCIJOM, a drugi brkaju EGO ili JA sa ESENCIJOM.

Mnogo je Pseudo-Ezoteričnih ili Pseudo-Okultističkih Škola koje kao cilj svojih studija imaju BESLIČNI ŽIVOT.

Neophodno je pojasniti da nije LIČNOST ono što moramo da rastvorimo.

Hitno je znati da moramo dezintegrisati EGO, MOJE JA, JA svesti na kosmičku prašinu.

LIČNOST je samo vozilo akcije, vozilo koje je bilo neophodno stvoriti, napraviti.

U svetu postoje KALIGULE, ATILE, HITLERI, itd. Svaka vrsta ličnosti, koliko god da je bila perverzna, može se radikalno transformisati kada se EGO ili JA potpuno rastvori.

Ovo o Rastvaranju EGA ili JA zbunjuje i smeta mnogim Pseudo-Ezoteristima. Oni su uvereni da je EGO BOŽANSKI, oni veruju da je EGO ili JA isto što i BIĆE, BOŽANSKA MONADA, itd.

Neophodno je, hitno je, neizbežno je shvatiti da EGO ili JA nema ništa BOŽANSKO.

EGO ili JA je SATANA iz BIBLIJE, snop sećanja, želja, strasti, mržnje, ogorčenja, požuda, preljuba, nasleđe porodice, rasa, nacije, itd., itd., itd.

Mnogi glupo tvrde da u nama postoji VIŠE ili BOŽANSKO JA i NIŽE JA.

VIŠE i NIŽE su uvek dva dela iste stvari. VIŠE JA, NIŽE JA, su dva dela istog EGA.

BOŽANSKO BIĆE, MONADA, INTIMNO, nema nikakve veze ni sa jednim oblikom JA. BIĆE je BIĆE i to je sve. Razlog BIĆA je isto BIĆE.

LIČNOST sama po sebi je samo vozilo i ništa više. Kroz ličnost se može ispoljiti EGO ili BIĆE, sve zavisi od nas samih.

HITNO je rastvoriti JA, EGO, tako da se kroz našu LIČNOST ispolji samo PSIHOLOŠKA ESENCIJA našeg PRAVOG BIĆA.

Neophodno je da OBRAZOVATELJI u potpunosti shvate potrebu za harmoničnim negovanjem tri aspekta LJUDSKE LIČNOSTI.

Savršena ravnoteža između ličnosti i ESENCIJE, harmoničan razvoj MISLI, EMOCIJE i POKRETA, REVOLUCIONARNA ETIKA, čine temelje OSNOVNOG OBRAZOVANJA.